Pobjeda Hajduka nad Osijekom i plasman u polufinale Kupa najbolje se može opisati jednom jednostavnom tvrdnjom - Ivan Leko prestao je biti tvrdoglav i prilagodio je svoju ideju kadru koji ima na raspolaganju.
Neuvjerljive predstave njegove momčadi, koje su eskalirale katastrofalnom predstavom i totalnim potopom u Maksimiru, nagnale su stratega Bijelih da konačno odustane od inzistiranja na sustavu s tri stopera. Leko je tu odluku navodno donio nakon razgovora s igračima, a u Gradskom vrtu je momčad izveo u sustavu 4-2-3-1.
Luka Vušković zadržao je startno mjesto nakon što je protiv Dinama bio najbolji pojedinac svoje momčadi, a partner u obrani mu je bio povratnik nakon ozljede Chidozie Awaziem. Dario Melnjak vratio se na poziciju na kojoj je najbolji, dok je na suprotnom beku Dino Mikanović zamijenio Gerga Lovrencsicsa.
‘Šestice‘ su bili Marco Fossati i Lukas Grgić, na lijevom krilu se našao Jan Mlakar, a na desnom Rokas Pukštas, koji je ipak imao malo drugačiju ulogu nego Slovenac na suprotnoj strani. Mikanović je uglavnom bio taj koji je držao širinu na desnoj strani, dok je Pukštas radio ono što najbolje radi - tražio prostore koje bi ispraznili Filip Krovinović i Marko Livaja.
Promjena je bila i na golu, gdje je Ivan Lučić zamijenio Karla Sentića.
Lekin asistent, Adnan Čustović, u najavi utakmice na MAXSportu rekao je da možemo očekivati bolji Hajduk i kako se nada da će momčad uspjeti spojiti 10 dodavanja. Njegove riječi pokazale su se točnima već od samog početka, jer su Bijeli kontrolirali posjed i apsolutno dominirali protiv Osijeka tijekom prvih 45 minuta.
Rene Poms također se odlučio za 4-2-3-1, Osječani su se uglavnom branili u srednjem bloku i nisu često izlazili u visoki presing. A kada bi se to dogodilo, jednostavno spuštanje Fossatija ili Grgića u zadnju liniju riješilo bi veliki dio problema Bijelih u fazi izgradnje napada. U tim situacijama bekovi bi se podignuli visoko i struktura momčadi izgledala je slično kao i kod sustava s tri stopera. Drugim riječima, Leko je u fazi napada i dalje mogao imati ono što želi, samo mu je ekipa bila nemjerljivo stabilnija u fazi obrane.
Hajduk je protiv Osijeka u fazi napada izgledao bolje i fluidnije nego u ijednoj od prethodnih šest utakmica pod Lekinim vodstvom. Bijeli su stalnim promjenama pozicija u međuprostoru stvarali pomutnju u redovima domaćina, a čak se i Fossati u 20. minuti našao u situaciji da u vrhu napada dočeka odbijanac. Doduše, u toj situaciji glavninu posla je napravio Livaja, ali vidjeti Talijana kako izbjegava zaleđe i onda se nalazi oči u oči s protivničkim vratarom bilo je u najmanju ruku neobično.
Dominaciju Hajduka u prvom poluvremenu potvrdio je fantastični Vušković, koji se kod Krovinovićevog ubačaja iz kornera u 21. minuti sjajno izvukao na drugu vratnicu i glavom prebacio Malenicu. Jedan od najvećih talenata Europe tako je postao najmlađi strijelac za Hajduk u službenim utakmicama u povijesti te još jednom dokazao o kakvom igraču se radi, iako je tek prije manje od tjedan dana napunio 16 godina.
Hajduk je u drugom poluvremenu ubacio u nižu brzinu, ali ne na onaj način da igrači lutaju po terenu, a protivnik niže šanse jednu za drugom. Dominacija Bijelih u posjedu se smanjila, ali Osijek s loptom nije mogao ništa. Ako zanemarimo grešku u primanju Vuškovića u 80. minuti, koja je gurnula Filipa Živkovića u šansu, i njegov pogodak za 2:1 tri minute kasnije, domaćini nisu stvorili izglednu priliku.
Lekini igrači branili su se u srednjem bloku i čekali svoje šanse iz tranzicije, a iako su ih imali popriličan broj, uspjeli su iskoristiti tek onu iz 77. minute. Livaja je na centru dao loptu u prostor za utrčavajućeg Krovinovića koji se sjurio niz pola terena i ljevicom pogodio za 2:0. Velikom broju kritika s kojima se suočavao u posljednje vrijeme, a koje su išle u smjeru toga da ne doprinosi dovoljno ekipi u kontekstu golova i asistencija, na neki način se pridružio i sam Leko koji je rekao da je Krovinović ‘desetka‘ i da su pogotci i asistencije ono što se računa.
Krovinović je u Gradskom vrtu napokon dobio ulogu prave ‘desetke‘ i odmah zabio gol, iako treba naglasiti to da je njegov utjecaj na igru ekipe bio prisutan i u svakoj pobjedi dosad, samo što je bio "nevidljiv".
Lekina odluka da napokon odustane od svoje ideje o sustavu s tri stopera donijela mu je prolaz u polufinale Kupa, a ekipa mu je pružila najbolju predstavu otkad je preuzeo klupu. Bijeli su u puno segmenata djelovali onako kako je Leko i rekao da želi da mu momčad izgleda. U fazi obrane su bili poprilično stabilni, u fazi napada fluidni, a šanse iz ofenzivne tranzicije stizale su redovito.
Ono što također treba naglasiti jest odlična partija Darija Melnjaka, koji je povratkom u sustav s četvoricom u zadnjoj liniji ponovno izgledao kao odličan lijevi bek, a ne loš stoper. Zahvaljujući sjajnom tajminga izmučio je obranu Osijeka svojim ulascima po lijevoj strani, a čak se znao naći i u samoj završnici, kao primjerice u 30. minuti.
- To je stvar vjere i percepcije. Čim kažeš da ćemo igrati s tri natrag, igrači postanu nervozniji, iako je razlika u samo nekoliko metara gore ili dolje. Ako gledamo Europu, s tri natrag ne igraju baš male ekipe. Hajduk je svoje dvije titule, 2001. i 2005., osvojio s tri igrača u posljednjoj liniji. Momci se bolje snalaze s četiri, vidjet ćemo za dalje - rekao je Leko odmah nakon utakmice.
Nakon ovog susreta nema više dileme oko toga koji sustav je bolji za kadar koji Leko ima na raspolaganju, sada preostaje vidjeti je li ovo bio samo "očajnički potez" stratega Bijelih u svrhu spašavanja sezone, ili ćemo i u budućnosti ponovno gledati Hajduk s četvoricom u zadnjoj liniji.