Petar Nadoveza, velikan Hajduka i Šibenika, lani je proslavio svoj 80. rođendan.
Tom prigodom posjetili su ga i reporteri Slobodne. Evo što je tom prigodom zapisao naš Frane Vulas:
Sritan ti 80. rođendan Pere naš. Poklopilo se da se današnji susjedski derbi Hajduka i Šibenika igra točno na 80. rođendan velikana oba kluba Petra Nadoveze. Kada su mu na prošli 79. rođendan gotovo baš kao hajduci u njegovu kućicu u Tribunju upali predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić i prijatelji i iznenadili ga dogovor je bio da se u skorije vrijeme vide i na Poljudu. Hladno vrijeme pokvarilo je ipak planove da se možda baš prilikom ovog rođendana vide baš danas na utakmici, ali ne i revidirane da ga opet posjete. Dan prije rođendana i susjedskog derbija.
Stigli su Jakobušić, (su)igrači, prijatelji i suradnici iz Hajduka voditelj Akademije „bijelih” Boro Primorac, Ante Žaja, Nikica Cukrov. Sve su zakuhali i teren za rođendansko iznenađenje pripremili Perin veliki prijatelj splitski poduzetnik Tonči Kristić „Džigi” i Nadovezin sin Pero junior, koji je uz oca i majku Branku dočekao goste, ostatak obitelji nije bio tu.
Inače stanar splitskog Mertojaka, posljednje vrijeme Nadoveza provodi u svojoj oazi mira u Tribunju, u blizini rodnog Šibenika. Igračka je i trenerska legenda Hajduka. Klasni je bio golgeter kakvih je sve manje sa čak 124 pogotka za Hajduk u 251 službenoj utakmici, dvaput je bio i prvi strijelac ondašnje lige. Trener je koji je „bijele” vodio u nekoliko navrata, pa tako i do osvajanja dva kupa 1984. i 2000. godine, do polufinala Kupa UEFA 1984. s Tottenhamom, do titule prvaka u samoj završnici sezone 2003/04, sezonu kasnije bio je i više od pomoćnika Štimcu u završnom pohodu na titulu... No, kakve god fascinantne bile brojke i uspjesi, teško mogu dočarati što je svom Hajduku igrački značio „Pere spli‘ski Pele” kako su mu navijači tepali.
Između ostalog za poklon je od Jakobušića dobio Hajdukov dres s brojem 80, retro majicu i loptu.
- Legende su vječne i nikad ne izlaze iz mode – rekao je Jakobušić i potpuno pogodio reklamnim sloganom za retro majicu, a godilo je te riječi čuti i Nadovezi.
Po Džigiju mu je stigla i čestitka i boca vina od bivšeg njegovog igrača Nikole Jerkana.
- Reka je Jerkan da ti ovo šalje zato jer si ga stavlja igrat – našalio se Džigi.
Proslavilo se Brankinom fantastičnom tortom, nazdravilo šjor Peri šampanjcem, a slavljenik je zapalio i rođendanski cigaret.
- Da san 60 godina mlađi ne bi ti isprid mene zapalija – našalio se Žaja.
- Stariji igrač! Stariji igrač! - u šali se opravdavao Nadoveza statusom koji kao donosi određene privilegije u svlačionici, pa tako i da tu i tamo zapali.
Na temu hijerarhije u momčadima nekad i sad Žaja je naglasio.
- Bila je u nas hijerarhija po igri. Kad bi Peru neko udarija na terenu odma san ga iša „ubit”. Ako mi dirne Peru ko će za nas dat gol?!
Priča je potekla. U nekom trenutku i Ante Ivković Zonzi javio se telefonski. Kad se ovakva ekipa asova-prijatelja na terenu i izvan njega nađe na jednom mjestu sve vrvi bazama, međusobnim zafrkavanjem, povijesnim pričama o događajima ispred i iza kulisa. A neke od potonjih i nisu baš sve ni za novinski papir ili ekran, za svačije uši. Prisjetio se Nadoveza svojedobnog odlaska iz Šibenika u Hajduk.
- Trener Šibenika bija je Slavko Luštica. Reka mi je: „Večeras budi isprid pošte, uzmi mudante...” Tili su me i Zvezda, Dinamo, Partizan... - prisjetio se Nadoveza za kojeg je postojao samo Hajduk.
Kasnije je Hajduk s Nadovezom, baš pod trenerom Lušticom 1971. godine osvojio naslov prvaka nakon dugih 16 godina čekanja.
- Puno te pozdravija Pavlica i poručija ti je da ne bi bija tako ćelav da ti nije te sezone stalno centaršutevima za golove glavon skida kosu! - prenio je Džigi.
Odnosi Hajduka i Šibenika pamte i bolje dane. Žaja se prisjetio kakvi su nekada bili.
- Kad god je Šibenik ima financijskih problema, Hajduk bi doša igrat na Šubićevac i zarada od ulaznica išla je Šibeniku da se pomogne.
Na temu Hajduka Nadoveza je zavapio.
- Bilo je baš lipih vrimena, a bilo je i ružnih.
Šjor Peru je zanimalo kako sada diše njegov Hajduk.
- Promijenili smo krvnu sliku, sad treba malo vremena – objasnio je Jakobušić. Pa je pitao Nadovezu gleda li svoj Hajduk.
- Koji put gledan... Oden u sobu pa iza vrata osluškujen tv prijenos od nervoze. Kad gubimo onda napravin đir izvan kuće – pojasnio je kako zapravo tv prijenos uglavnom samo sluša.
O ovosezonskom Hajduku je znakovito, jasno rekao.
- Dobro je, čvrsto. Da momčad ostane još godinu na okupu...
Pere i Branka proslavili se nedavno 54 godine braka.
- Braka, ne mraka. Sreće – naglasila je gospođa Branka.
Pere i Branka su ispričali kako je završio njegov nedavni posjet zubarici.
- Nešto je bilo oko zuba, da dođen sutra. Kad je sve napravljeno rekla mi je sve u redu, samo nemojte pivat. Onda san ja krenija: „Bili su bili vrhovi planina...” - ispričao je stari zafrkant Nadoveza.
- A zubarica je baš velika navijačica Hajduka, sestra Đanija Stipaničeva – dodala je gospođa Branka.
Došlo se i na temu Krasnodara Rore, Šibenčanina koji je završio u Dinamu. Gospođa Branka nam je otkrila i nešto što zaista nismo znali.
- Tih godina jednom je časopis „Tempo” birao najlipše nogometaše tadašnje lige. Za najlipšeg je izabran Rora, a drugi je bija - moj Pero – rekla je ponosno.
- Zgodan, ali i nezgodan na terenu – munjevit u reakciji je bio Jakobušić.
Cukrov je rekao kako se niti ne sjeća utakmice u kojoj je igrao kada je Hajduk sa 6:0 pobijedio Manchester United na Poljudu. A Primorac se prisjetio kako se uvijek u ono vrijeme čudio koliko brzo bi Cukrov iz Šibenika ondašnjim cestama i autom stigao u Split.
- Jedan dan on na treningu kaže došao sam za 45 minuta, drugi dan za 52 minute. A ja kad dođem za dva sata izgleda mi kao da sam brzo stigao – čudio je Primorac.
- Boro, kako si igra i trča, tako si i vozija – uzvratio mu je Cukrov.
