Izraz da je dres Hajduka "težak" mogli smo čuti milijun puta, a i dalje ga slušamo gotovo na dnevnoj razini. On je još teži kada si mladi igrač koji shvaća zašto je on težak i kada moraš izaći pred tisuće ljudi na stadionu koji od tebe očekuju da odigraš bez pogreške. A još je i teži kada si mladi vratar, odnosno posljednji igrač u momčadi koji može spriječiti da lopta uđe u gol i kojeg 99 posto ljudi smatra barem djelomično odgovornim za svaki primljeni pogodak.
Zbog toga nema ništa gore nego kada ti se tribine rugaju. Ne zvižde, već sprdaju s tobom i ismijavaju te. To je na utakmici s Goricom doživio Karlo Sentić, jedan od "naše dice", izdanak akademije "poznate po sjajnim vratarima" i "prirodni nasljednik Lovre Kalinića". Napomena da su navodnici ovdje stavljeni kako bi označili neke od izjava kojima se ne tako davno opisivalo 21-godišnjeg vratara Bijelih.
Taj momak koji je predstavljao budućnost Hajduka, u drugom dijelu sezone je postao netko tko nije dovoljno dobar za čuvati gol Bijelih. Razlog? Primio je nekoliko golova koje je mogao obraniti i imao nekoliko grešaka koje svaki tjedan viđamo diljem nogometne Europe, a onda se brzo zaboravilo u kakvim je škakljivim situacijama uskakao u prvom dijelu sezone i uvijek bio na visini zadatka.
Ali u redu, možda stvarno nije dovoljno dobar za stajati na golu Hajduka. Možda nije talentiran, možda nije dobar u izlascima na centaršut i možda mu igra nogom nije na razini na kojoj bi navijači željeli da bude. Ali ajmo dati malo konteksta jučerašnjoj utakmici u kojem je Sentić naišao na ismijavanje jer je pogrešno ispucavao lopte.
Bijeli su poslali više dugih lopti od posljednjeplasirane Gorice (76 - 64), pogodili 3/16 ubačaja i praktički nisu stvorili šansu iz kontinuiranog napada. Loptu iz zadnje linije u pravilu su uspijevali iznijeti samo kada bi je Dominik Prpić sam povukao, ali bi to u velikom broju slučajeva rezultiralo njegovim gubitkom lopte i kontrom Gorice, jer nije imao otvorenu liniju dodavanja prema nikome.
Sentić je ispred sebe imao četvrtu različitu stopersku trojku u isto toliko utakmica, a na poziciji lijevog bočnog Agustina Anella koji je tek stigao na Poljud. Mehanizmi izgradnje napada iz zadnje linije u Hajduku praktički ne postoje, stoga bi svaka povratna lopta Sentiću rezultirala protivničkim izlaskom u visoki presing, a onda i njegovim ispucavanjem, jer opcija za dodavanje praktički nije imao.
Uostalom, Ivan Leko je na presici nakon utakmice sam rekao da je u 61. minuti promijenio sustav i pristup jer im ništa nije išlo.
- Nismo bili dobri u igri pa smo htjeli na ludilo i na preskakanje igre pokušali dobiti tu nešto - kazao je trener Bijelih.
U svemu tome ni Sentić nije bio bogzna što. Griješio je, "kendavao" je lopte s tla, iz ruke, bacao ih "u bunar"... Bilo je evidentno da mu je samopouzdanje poljuljano, ali treba naglasiti da njegova uloga u zadnje vrijeme i jest svedena na ono old school branjenje, jer Hajduk još nije naučio igrati iz zadnje linije. Je li dio problema u tom kontekstu i Sentićevo ne baš sjajno baratanje loptom s nogama? Pa možda i jest, ali ako u proteklih osam godina (od kojih je većinu proveo na Poljudu) nije naučio igrati nogom, krivca treba tražiti i među onim ljudima koji su s njim radili.
Realnost je takva da je Split izuzetno toksična sredina za svakog nogometaša, jer okolina ništa ne prašta, a stav da oni koji zarađuju dobar novac igrajući nogomet trebaju sve to moći istrpjeti mantra je koja vjerojatno nikada neće biti iskorijenjena.
S druge strane, realnost je i takva da Hajduk ne bi bio ovo što jest bez svojih fanatičnih navijača, zbog kojih se nogomet igra i koji samim plaćanjem karte imaju pravo na izražavanje nezadovoljstva. Zvižduci su definitivno jedan od načina za to, sasvim legitiman. Ali je li onakvo ruganje zaista najbolji način za izražavanje nezadovoljstva mladim vratarom, od kojega očekuješ da za tjedan dana ne primi gol na gostovanju kod Dinama?
Uzmimo za primjer Marina Ljubičića, koji je nakon nekoliko promašaja postao samo sjena onog igrača u kojeg su se nekoliko mjeseci ranije svi kunili, a onda je otišao u LASK i eksplodirao. Kada ga ja klub iz Linza otkupio, veliki dio tih navijača prozivao je klub jer nije vjerovao u "naše dite". Njegova priča samo je jedna od njih milijun, ali ja ću se osvrnuti i na još jednu vratarsku.
Cijelo svoje djetinjstvo provedeno u akademiji Hajduka divio sam se dvije godine starijem Danteu Stipici, koji je na treninzima i na utakmicama izgledao kao vanzemaljac. U svemu što je radio, odisao je sigurnošću i gracioznošću, a moja malenkost ga je percipirala kao nedohvatljivi ideal.
Prelaskom u seniorski nogomet, stvari su se očekivano malo promijenile, ali i dalje je bilo jasno da se radi o kvalitetnom vrataru. A onda je došla utakmica s Evertonom na Poljudu i pogodak Gylfija Sigurðssona s centra. Pogodak koji bi velika većina vratara primila, ali Stipica je bio taj koji je ga je na Poljudu pri aktivnom rezultatu protiv jačeg protivnika zaista i primio.
Navijači mu to nikada nisu oprostili, a očekivani pad u formi i zatim odlazak u CSKA Sofiju djelovali su kao početak njegovog "nestajanja". No, onda je otišao u Pogoń Szczecin i odmah se etablirao kao jedan od najboljih vratara poljske Ekstraklase te u sezoni 2020./21. dobio i priznanje za najboljeg od najboljih. Dakle, očigledno ipak nešto vrijedi.
Karlo Sentić može biti svakakav i navijači imaju pravo izraziti svoje nezadovoljstvo, ali zar i njima ne bi trebalo biti u interesu da na golu imaju čovjeka koji je siguran u sebe i u kojeg su suigrači sigurni? Zar im nije u interesu da on sljedeće nedjelje istrči na Maksimir i na krilima podrške navijača odigra utakmicu života?
Je li zaista onaj trenutak ispoljavanja frustracija nastalih stanjem u kojem se klub nalazi, kroz ruganje i ismijavanje momka koji igra na najosjetljivijoj poziciji u momčadi, vrijedan gubljenja svega toga? Pogotovo znajući da je on trenutno jedan od najmanjih problema...
Uostalom, treba li uopće donositi presudu o tome je li mladi vratar dobar za Hajduk ili nije nakon 17 službenih nastupa za prvu momčad, od kojih je u njih dvije trećine bio i više nego solidan, a nerijetko i spašavao ekipu?