I nakon prospavane noći dojmovi nikako da se slegnu. No, nećemo se zato poslužiti otrcanom floskulom: „Nismo svjesni što smo napravili!”. Jer svjesni su Hajdukovi juniori, itekako. Nije se zato ta rečenica mogla čuti u „mixed zoni” nakon utakmice. Svi su dobro svjesni što su napravili, otkuda su došli, ali i gdje idu. A odgovor je – točno tamo gdje im je i mjesto, među četiri najbolje juniorske momčadi u Europi.
Momci Marijana Budimira u završni turnir nipošto nisu zalutali. Nije ih pomazila sreća, nisu upali u neki suludi niz sretnih pogodaka. Štoviše, sreća je na Signal Iduna Parku pogledala jedino Borussiju. Jer zatresla se greda minutu prije kraja, spasila domaće od još ranijeg poraza.
A raspucavanje s bijele točke? Pisali smo o tome, ali naglašavamo još jednom: to nije lutrija, rulet ili kako god ste možda čuli da se naziva. Sastojci za pogođen jedanaesterac oduvijek su poznati. Vještina, mirna glava i hrabrost. Recept je, stoga, jasan. Nikakva sreća, izvlačenje iz šešira ili što ti ga ja znam...
„Tići” su demonstrirali upravo to. Zapravo su na udarce s bijele točke pretočili mentalitet iz „običnih” 90 minuta. Impresionirani nisu bili ni velebnim Westfalenom. Ni navijačima, ni pritiskom koji to nosi. A kamoli onim da su u četvrtfinalu Lige prvaka i da imaju priliku izboriti mjesto među četiri najbolja.
Igru ove momčadi potpisao je, naravno, Budimir, ali i svi njegovi suradnici, pa sve do vodećih ljudi Akademije na čelu s Borom Primorcem. Svakome pripadaju zasluge, svi se imaju pravo ponositi. Jer izbaciti Šahtar i Manchester City na Poljudu, pa Borussiju Dotmund u gostima ne mogu nego „mangupi”!
A sad nova stanica – Nyon. Ili gdje se već bude odigravala utakmica... Jer stadion je u tom švicarskom gradiću premalen. Ako je ovo bila invazija na Dortmund, što li će tek biti u Švicarskoj? Spominje se Ženeva, tamošnji stadion prima oko 30.000 ljudi. Kako je vijest o prolasku u polufinale odjeknula u Splitu, Hrvatskoj, ali i van nje – ne sumnjamo da bi ga i sami hajdukovci napunili do posljednjeg mjesta...
Pred Hajdukovim juniorima sada je mali odmor. Zaslužili su predah nakon svega što su učinili. Vratili su Hajduk tamo gdje mu je i mjesto. „Bilu vojsku” opet su učinili ponosnom i još jednom podsjetili sve nas, ali i čitavu Europu gdje pripada Hajduk.