StoryEditor
Hajdukvruća klupa

Jedan na jedan s Borom Primorcem: Nigdje nije takav pritisak dok radiš kao u Napoliju, Marseilleu i Hajduku

19. studenog 2020. - 20:22
Paun Paunović/Cropix

Boro Primorac, drugi čin. Trenera Hajduka čeka u subotu Koprivnica. Prvo u trilogiji gostovanja “bijelih”. Tri u devet dana, Slaven, Lokomotiva, Dinamo. Ne može teže, a to bi šefa Akademije moglo usmjerit hoće li duže ostat i za kormilom prve momčadi.

Kako god bilo, ja se vidim u ‘Ajduku – kazat će Primorac (65) na pitanje o planovima.

Službeno je rečeno: trener prve momčadi u narednom periodu. Lukavo sročeno na klupskom portalu. Podsjeća nas na film “Čuvar plaže u zimskom periodu...”

Malo šale, da razbijemo atmosferu uz intervju, jer Primorca kroz 23 godine u Arsenalu, uz Arsenea Wengera, nije baš bilo po medijima.

- A što ću govorit? Kao asistent Wengera... Imao sam posao trenera momčadi i skauta i radio sam i šutio. Ovdje s mladima isto. Ja promatram, oni rade više nego dobro, ekipirani smo i zadovoljan sam. Ima mladih. Možda mi je i stav da ne dajem intervjue pomogao da trajem – nasmijao se.

Vala, pravo kažeš Boro. Ali, sad je u rukama kormilo prve momčadi “bijelih”, pa valja na čistinu. Ne bježi Primorac, dapače. Prijamni ispit je položio - remijem, 1:1 protiv Osijeka u Poljudu, a ostao je žal zbog promašenog jedanaesterca Jradija u zadnjoj minuti i to nakon rasprave sa suigračima tko će pucat pe nal. Ostala je ružna slika. Pričao je.

- Rekao sam već, nisam odredio, obično to izvodi onaj tko se najbolje osjeća. Nije bilo Mije. A mi smo zaredali s promašajima, Jairo, Caktaš, sad se dogodilo Jradiju. Ja sam najmanje taj koji ima pravo govorit o penalu (aluzija je na Hamburger, jasno, vječnu priču iz 1980., op. a.). Sad smo isprobali jedanaesterce i to se više neće ponovit. Imamo mi više problema u igri...

Neće Primorac baš javno o dojmovima momčadi: utakmice je redovito gledao i stavili bismo ruku u vatru kako mu je sve jasno i da ima svoje (značajne) primjedbe, ali preiskusan je da sad govori zašto je Igor Tudor uradio ovo, a zašto Hari Vukas nije uradio ono. I dodaje:

- Korona je ostavila traga, mjesecima smo bili bez treninga. Pauza je razbila ritam, mirovali smo, ne možeš to nadoknadit nekim vježbama u predsoblju ili frižideru kući, gledajući u laptop – lamentira Primorac.

 Pitamo ga: je li vam ova momčad Hajduka manjkava? Gdje su joj slabe točke? Što promijeniti? Kako vam je to bilo s Osijekom?

- Naravno da moramo bolje. Nisam bio zadovoljan prvim poluvremenom, nikako. Dali smo im puno respekta kojeg oni ne zaslužuju. Jesu oni dobri, ali nisu puno bolji od drugih. Vidio sam da ne štima, pa sam stavio napadača. Idemo ih napast, ne igramo protiv Real Madrida i zabit ćemo gol i bio sam siguran da ćemo ih dobit. To je putokaz.

Napadač je Umut Nayir?

- Je, stavio sam Turčina, da uđe u duel, da ih raširi. Imao je i šansu. Ne očekuješ da ćemo imat odmah deset šansi, ali smo imali sedam, osam kornera koji su dobro bili pucani. Tako da je drugo poluvrijeme ekipa pokazala da može biti disciplinirana, taktički dobra i ima karaktera. To je važno. Sad smo radili na miru, falilo nas je, ali bio je tu Jairo, taj Diamantinos, kako, e dobro, Diamantakos, pa Jakoliš, tu je Stanko... Bilo nas je.

Je li ovaj Hajduk momčad baš za peto mjesto?

- Više sam okupiran svojim kadrom... Meni je inače prvi cilj da Akademija bude najbolja u Hrvatskoj i da izađe svake godine par igrača i da ima dobrih trenera. Na dobrom smo putu i zadovoljan sam ja kako se radi i kako igramo i nemamo tu nekih velikih problema. A uhvatio sam se i prve momčadi i vidjet ćemo. á Hoćete li ukidati B momčad, jer za druge ekipe prvoligaša više neće biti mjesta među drugoligašima.

Po diktatu HNS-a morat će se spustit u treći rang?

- Moramo o tome dobro razmisliti, već oko Nove godine, treba li nam B momčad u trećoj ligi ili je pametnije igrače dat na kaljenje u nama bliske drugoligaške klubove. Baš treba dobro odvagnuti.

Najavili ste mlade igrače, zaigrao je Čuić, vratili ste Nejašmića?

- Nejašmić, otkad sam ja u klubu nije puno igrao, ali gledao sam ja treninge, vidim da je pametan igrač, zna lopte i Splićanin je, trebalo bi nam više takvih igrača. á

Tko je za vas mlad igrač?

- Mlado je za mene od 18 godina pa sve do 22, 23. Sa 24 si već sazreo. Golman je već druga stvar. Ofenzivne igrače, napadače, ne bojim se stavit. Bit će tu konkurencije. Sad su neki pod koronom u drugoj momčadi, u izolaciji. Ja im stalno govorim: nosite masku!

Stanko Jurić ispada presudan za ovu momčad, može li igrat išta drugo osim zadnjeg veznog?

- Stanko treba da dadne svoje srce, treba samo malo više da mijenja stranu. Neka njega srcem, ali je njegova dužnost i pronaći napadača. I da bude mirniji u dodavanjima. U Splitu po poluvremenu moramo stvorit pet šansi! A mi to nemamo.

Teklić, ili Dolček? Može li Teklić naslijedit Caktaša?

- Za mene su još novi, imaju dobru lijevu nogu i Teklić i Dolček, jer slični su mi, često ih mijenjam, ja mu kažem Teklić, a on meni nisam, ja sam Dolček. Ali, obojica su mi dobri. Jedan je kao malo brži, jedan je više za u sredinu.

Koliko možete izvući iz ove momčadi do kraja jeseni? Koliko vam je manjkava?

- To su dobri momci i oni hoće da rade dobro, a ja mislim da mogu igrati bolje. I moraju! Da li je strah, nesigurnost, bojažljivi su, nešto je bilo... Par utakmica izgubimo u zadnjoj minuti na korner, to je psihološki, šta se imaš branit, bogati, odigraj utakmicu pa šta bude. Na tome ću radit. Da obrana bude čvršća.

Je li pritisak u Hajduku baš tako velik?

- Sigurno da jest, to sam uvijek govorio, Napoli, Marseille i Hajduk! Još od Starog placa kojeg pamtim, to je bila ludnica. To su tri kluba s posebnim pritiskom, žive svi uokolo samo za njih. U Arsenalu nije bilo tako, pet kilometara od nas je Tottenham, još dva koraka tu je i Chelsea... A ovdje je cijela regija za Hajduk, odem do Neretve, odem u Hercegovinu, u Metkoviću, Čitluku, Posušju, svugdje je Hajduk živi vječno. Odem u Kaštela, svih sedam za Hajduk, odem u Benkovac, u Zadar, sve isto... To uz Hajduk ima samo Marseille i Napoli.

I kako se s time nosit u svlačionici?

- Probam da bude normalno, najviše da misle kako dobit duel, odigrat dobar pas, dobro kretanje da bude, bit pozitivan s partnerom. Ako si pod pritiskom da moramo dobit, tek onda nećeš dobit! Moram naći tu sredinu.

 Diamantakos i Umut, kakvi su vam?

- Diamantakos je ljevak, niži, pokretljiv, a ovaj Turčin centarfor pravi, ko Bajević ili Halilhodžić. Nisam nezadovoljan s njim! Izborio je par faulova, zagradio se. Nije lako ovdje igrat. Poljud je velika scena, masivna, moraš bit mentalno jak da igraš za Hajduk.

Ovaj Hajduk je morao igrat bolje, hoće li s vama bit bolje?

- Nisam ja gledao treninge, na pripremama su igrali neloše, a neke utakmice su okrenule Hajduk naopako, protiv Varaždina 0:3 na poluvremenu, to je bio šok. Za ne vjerovati. Imaš momenata u životu što te dignu ili spuste. Očekivao sam ja bolje. I nadam se da će sad bit bolje.

Poruka za kraj? Kakav Hajduk?

- Želim da mi ekipa bude svježa, “eneržetik”, energična, da uživaju igrati, da igraju dobar nogomet, da su jaki i čvrsti – s Primorcem je ura proletjela učas.

Trener sam na određeno...

Sjeli ste na klupu prve momčadi s pozicije šefa Akademije, preko noći?

- Mene je zvao predsjednik da mu trebam, da mu pomognem, uzmem ekipu. Nisam mogao odbit Hajduka. Iznenadilo me, kako ne. A ne mogu odbit.

Zastao je, pa vidio da želimo još o tome slušati.

- Nismo ništa dalje razgovarali, trener sam prve momčadi na određeno vrijeme. Ne bojim se ja bit trener. Ali meni je želja i da Akademija bude jaka... Kad sam prestao radit s Arsenalom, mislio sam da je gotovo. I nije mi bilo mrsko prestat, bit malo s obitelji. Ali onda sam prihvatio doći u Hajduk, s elanom, u Akademiju. I nikad nisam mislio da ću bit trener prve momčadi.

Planovi se mijenjaju? Vidite li se kao trener i u siječnju, na pripremama?

- Ja sam tu da pomognem. I ja ću svakako bit u Hajduku. Gledam samo do prve iduće utakmice.

Simić mi treba kao igrač, a ne rezerva

Stefan Simić, to je intriga cijele 2020.?

- Nije ga bilo nigdje cijelu godinu, a kad je lani igrao s Ismajlijem, nismo primali puno golova. Kasnije je bio i ozlijeđen i nije trenirao. Ne volim pričat što je bilo. Sad se može nametnit. Protiv Osijeka nije bio rezerva jer meni treba Simić kao igrač, a ne rezerva. Šta će sjedit, ako neće igrat.

Jakoliš je ispred Todorovića na desnom beku, neobično je to?

- Nisam nezadovoljan s Jakolišem, može on trčat, nije on bek po prirodi, ali se dobro snašao. Vidjet ću i s Todorovićem. Zanima me, jer igra za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

Wenger bi rado došao u Split, pita me rade li restorani

Hoće li vam doći Arsene Wenger, vaš šef i prijatelj u Arsenalu svo to vrijeme? Barem u posjetu, na vikend, tjedan?

- Pričali smo, pita mene Arsene rade li restorani u Splitu? Želi on doći. Živi sad između ZÜricha, Pariza i Londona. A kako sam ja to skautirao? Pa sad su sve kompjutori, a ja sam prije puno putovao, pronašao u Njemačkoj Hleba, pa smo doveli Flaminija, Eduarda Da Silvu, pratili smo i Modrića, ali smo u to vrijeme kupili Fabregasa, to su isti igrači. Uvijek smo govorili Modrić, Modrić, a onda uzeli Fabregasa.

Ivić je bio jasan i radišan...

Tko vam je najbolji suigrač s kojim ste igrali?

- Bajević u Veležu je bio taj, u Hajduku Žungul. Henry je bio u Arsenalu najbolji, nešto posebno, tijelo kao isklesano. U Cannesu mi je Simba iz Konga dao 15 golova i spasio me kao trenera, a nitko ne zna za njega. Onda Đorđević, Šurjak, Jovanić u Hajduku za titulu 78/79., izvrsno.

Je li Ivić bio poseban?

- Je, znao je što hoće. Sastanci brzi, kratki, a treninzi intenzivni. Bio je jasan. I radišan. Ako idemo na presing, da smo obavezno zajedno. Uzmeš loptu i brzo dadneš Jovaniću i Đorđeviću i trči. Imao sam ja dobre trenere, Sulu Repca u Veleža, mog’o me izbacit sa 17 godina, a nije, uzeo me u sastav i tako je sve počelo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

19. studeni 2020 20:22