Mladim igračima u Hajduku već tradicionalno nije lako. Česte promjene trenera, sportskih direktora, predsjednika i pretumbacije u akademiji u pravilu sprječavaju donošenje i provedbu plana za uvođenje igrača u seniorski nogomet, pa se to uglavnom svodi na improvizaciju i tretiranje mladih talenata kao „običnih igrača”.
To znači da im se prilike daju stihijski, da ih se u vatru baca kada ne bi trebalo i da ih se često koristi kako bi se popunila rupa u ekipi ili jednostavno pokušao iskoristiti njihov profil za specifičnu ideju koju trener ima u toj utakmici. A što je još gore, to ponekad znači i da će se zbog svojih karakteristika koje se ne uklapaju u trenerovu viziju oni pasti u drugi plan i preko noći se pretvoriti iz glavnog klupskog projekta u tehnološki višak....