Često se zna reći da je jutro pametnije od večeri, a to u pravilu i jest istina. Svitanje sunca baca drugačije svjetlo na stvari - čak i bez obzira na to prespavali noć ili ne - a na ono što ste sinoć mislili ili rekli, sada gledate s drugačijom perspektivom.
Zbog toga su trenerima presice odmah nakon utakmice posebno izazovne, jer i oni su pod dojmom onoga što se događalo na tek završenoj utakmici i ne mogu objektivno sagledati situaciju. No, teško je vidjeti kako se nakon poraza Hajduka od Rijeke na Poljudu nečija perspektiva značajno promijenila, pa čak i ona Ivana Leke.
- Nemoguće sam razočaran. I tužan i ljut na sebe... Drugo poluvrijeme bilo je teško gledati, izgledali smo kao ekipa koja nema trenera ni dušu. Meni je najbolnije to što nismo igrali nogomet, nego samo "tukli kende". Trebamo dignuti glavu, dobra stvar je to što ne može biti gore od ovoga što smo gledali u drugom dijelu – rekao je strateg Bijelih nakon utakmice.
Hajduk je u drugom poluvremenu Jadranskog derbija izgledao doista loše. Dok su u prvom dijelu čak i uspijevali kreirati nekakve situacije u protivničkoj trećini koje su imale smisla, u drugom poluvremenu je njihova bezidejnost doživjela neprihvatljivu razinu. Momčad je u fazi napada izgubila svoju strukturu, smisleni potezi iz prvih 45 minuta (koliko god bili jednostavni) u potpunosti su nestali, a lopta je na bokovima završavala jer nije imala gdje drugo, a ne zato što je tamo planski stigla.
Iako apsolutno legitimno, pitanje može li ova momčad igrati u nekoj varijaciji sustava 3-5-2 čak i nije bilo toliko u fokusu protiv Rijeke, jer loša igra koju su Bijeli pokazali u drugom poluvremenu nema veze sa sustavom, čak i da on igračima ne odgovara. Također, treba uzeti u obzir to da je Leko oba puta izgubio od protivnika koji mu se suprotstavio u sličnom sustavu. I Istra 1961 i Rijeka su izašli na teren s trojicom stopera, zbog čega se ne može reći da su protivničke ekipe u nekim segmentima imale sistemsku prednost, već da Bijeli jednostavno nisu dovoljno dobro funkcionirali u tom sustavu.
Da stvari budu gore, Emir Sahiti pretrpio je tešku ozljedu i tko zna koliko će izbivati s terena, a Leko je upravo njega vidio kao rješenje na poziciji jednog od wingbackova. Stoga, ako će trener Bijelih i dalje inzistirati na sustavu s tri stopera, situacija mu je sljedeća...
Za dvije pozicije na bokovima realno konkuriraju Dino Mikanović, Gergő Lovrencsics i Dario Melnjak, s tim da ovaj potonji po potrebi zna pokrivati i poziciju lijevog stopera, kao što je to bio slučaj i protiv Rijeke. Novopridošli Yassine Benrahou posljednje je vrijeme uglavnom igrao na poziciji desnog krila, ali Leko je rekao da ga vidi u centrali.
Dakle, za dvije ključne pozicije u sustavu 3-5-2 Leko sada ima trojicu igrača, od kojih oko barem njih dvojice vladaju ogromne sumnje mogu li oni to uopće kvalitetno odigrati.
Leko je sam rekao da je svjestan gdje je došao i kakva je situacija u klubu te da ne želi tražiti alibije, a usto je postalo pomalo dosadno slušati od trenera Hajduka da mu fali pojačanja, ali... Novom treneru Bijelih zaista nedostaje igrača za čisto kompletiranje rostera za utakmicu, prije nego što uopće krenemo pričati o podizanju kvalitete momčadi i njezinog optimiziranja za sustav na kojem inzistira novi trener. A to je u domeni predsjednika i sportskog direktora koji su odlučili povjeriti momčad Leki i vjerojatno mu obećali igrače koji će odgovarati njegovim zahtjevima.
Ipak, pod velikim je upitnikom i to treba li zaista Leko nastaviti inizistirati na svojoj ideji kojom se vodio tijekom najvećeg dijela svoje trenerske karijere, pogotovo zato što je na svojoj prvoj presici kao trener Hajduka rekao da sustav nije bitan i da će on ovisiti i o igračima. I pritom u pitanje ne dolazi samo sustav kao takav, već i branjenje u visokom presingu, koje nijedan trener Hajduka unazad nekoliko godina nije uspio implementirati.
Možda najbolji dokaz disfunkcionalnosti Lekine ideje leži u tome što se dosad govorilo da Marko Livaja sam nosi ekipu na svojim leđima i da se ta ovisnost o njemu mora smanjiti, dok trenutno imamo situaciju u kojoj čak ni on više ne može doći do izražaja.
Iako zaista djeluje kao da Bijeli ne mogu igrati gore od drugih 45 minuta protiv Rijeke, većina čitatelja ‘Slobodne‘ misli da itekako mogu. Neki ne znaju što bi mislili, dok manje od trećine njih vjeruje da će Leko uspjeti "resetirati" momčad i da će stvari krenuti nabolje. S obzirom na to da je do kraja prijelaznog roka ostalo još samo desetak dana, a Dinamo je unatoč dvama kiksevima Hajduku pobjegao na osam bodova i ima utakmicu manje, jasno je zašto je stav javnosti pretežito pesimističan.
Cijela situacija zapravo se može svesti na pitanje: hoće li se Leko prilagoditi kadru ili će se Jakobušić i Nikoličius uspjeti prilagoditi njegovoj ideji dovođenjem popriličnog broja pojačanja u manje od dva tjedna.