Hajduk je u Varaždinu prekinuo niz od dva uzastopna poraza i došao do prve prvenstvene pobjede u gostima još od 15. listopada prošle godine, kada je Gorici presudio Marko Livaja. I u ovoj utakmici je "desetka" Bijelih bio igrač odluke, jer je upravo na račun svoje kvalitete u 77. minuti dugu loptu Marca Fossatija pretvorio u pogodak za 2:1 i tako usmjerio utakmicu prema pobjedi svoje momčadi.
No, Hajduk je do tri boda došao puno teže nego što to rezultat sugerira. Prvo se postavlja pitanje je li u 47. minuti kod udarca Darija Melnjaka lopta uopće prešla crtu cijelim obujmom, zatim treba naglasiti da su preostali golovi pali kao rezultat Livajinog i Pukštasovog sjajnog poteza (ili u slučaju četvrtog pogotka - oboje), a Bijelima nije odmogla ni činjenica da su posljednjih 40 minuta igrali s igračem više.
Gomila izostanaka - koja se još i povećala tik pred utakmicu, kada je Lukas Grgić otpao nakon ozljede koju je zadobio na zagrijavanju - nije odvukla Ivana Leku od njegove ideje o sustavu s tri stopera, već ju je strateg Bijelih samo modificirao na način da je izbacio Jana Mlakara iz prvih 11 i pretvorio klasičnih 3-5-2 u 3-4-2-1, s Filipom Krovinovićem i Rokasom Pukštasom iza Livaje. Grgićevo mjesto popunio je Marko Capan, koji je odigrao sjajno protiv Šahtara u play-offu UEFA Lige mladih, dok mu je partner u sredini bio Fossati.
Lekina momčad je na samom početku složila nekoliko opasnih situacija pred golom Olivera Zelenike, ali uglavnom je Krovinović bio taj koji je dolazio i situacije za završiti ih, a kako to obično biva - u njima se nije baš najbolje snašao.
Iako je na teren poslao četvoricu centralnih veznjaka, ideja Hajdukova stratega nije bila "napuniti sredinu" igračima i na taj način iskontrolirati utakmicu, već mu je tendencija bila prvenstveno dobiti na fluidnosti u fazi napada. Leko je već nekoliko puta ponovio da želi igrati onako kako on misli da bi Hajduk trebao igrati, odnosno da želi igrati napadački i preuzimati rizik, a ne kalkulirati.
To je bilo jasno i iz kretnji Krovinovića i Pukštasa, koji su nerijetko djelovali kao napadači iz drugog plana, a ne ofenzivnije postavljeni veznjaci. Amerikanac je u toj ulozi posebno bio dobar, jer je ona iz njega izvukla ono najbolje. Pukštas ima sjajan osjećaj za prostor-vrijeme i posjeduje zavidnu nogometnu inteligenciju, stoga se uvijek osjeća bolje kada napada prostor i prima loptu u protivničkoj trećini, nego kad je sam mora tamo donijeti.
No, Varaždinci su ubrzo nakon početne dominacije Hajduka preuzeli kontrolu nad utakmicom te su djelovali kao kompletnija i opasnija ekipa, iako im je ponajbolji igrač, Tonio Teklić, šepao cijelo vrijeme nakon starta Dominika Prpića u ranoj fazi susreta. Domaćini su tako prvo poluvrijeme završili s većim posjedom (56% - 44%), više udaraca (11 - 7), više točnih dodavanja (127 - 87) i većim postotkom uspješnosti (72% - 64%), a usto su bili i uspješniji u duelima (22 - 14), kao i u zračnim duelima (12 - 6).
Hajduk je ponovno imao velikih problema u defenzivnoj tranziciji i u fazi obrane, ali Varaždinci su u 51. minuti stigli do izjednačenja nakon nove pogreške Chidozieja Awaziema, koji je u osjetljivoj situaciji bio previše nonšalantan i praktički predao loptu u noge protivniku. Nakon centaršuta, Fran Brodić je ostao nečuvan i iz blizine pospremio odbijanac za 1:1.
Crveni karton Agona Elezija zbog brutalnog starta otvorenim đonom na potkoljenicu Gerga Lovrencsicsa definitivno je bio prijelomna točka utakmica, jer iako se dobrih 20-ak minuta činilo kao da su snage na terenu i dalje podjednake, bilo je teško očekivati da Varaždin izdrži do kraja bez da primi gol.
Uvođenje Nikole Kalinića umjesto Capana i prelazak u klasičnih 3-5-2, a potom i uvođenje Yassinea Benrahoua umjesto Stefana Simića u 74. minuti i prelazak u 4-4-2 u rombu, malo su promijenili situaciju na terenu. Ubačaji su postali sve opasniji i gol je visio u zraku, a onda je Fossati poslao dijagonalu za Livaju koji je primio loptu i s igračem na leđima zabio za 2:1.
Samo dvije minute kasnije, Melnjak je ušao u prostor u lijevom halfspaceu i pronašao Pukštasa na drugoj strani, koji je "poluškaricama" sjajno pogodio suprotni kut Zelenike za 3:1 i praktički potvrdu pobjede Hajduka. Četvrti gol bio je kombinacija Livajinog sjajnog ubačaja i Pukštasovog pravovremenog utrčavanja na drugu vratnicu, a onda je i u posljednjim sekundama Kalinić vjerojatno zabio gol, ali kao i kod situacije s Melnjakom, izostanak "goal-line" tehnologije značio je da se odluka na terenu praktički ne može promijeniti.
Kada se sve zbroji i oduzme, svi problemi koji muče Lekin Hajduk i dalje su bili prisutni te je pitanje kako bi utakmica završila da Elezi nije bio toliko neoprezan. S druge strane, Hajduk je imao gotovo 50 posto točnih ubačaja i sva četiri pogotka su pala nakon centaršuta ili duge lopte, što potvrđuje važnost tog segmenta u Lekinoj ideji. No, kako smo mogli vidjeti u nešto više od 225 minuta koje su prethodile Elezijevom isključenju, to ne funkcionira baš uvijek u tolikoj mjeri da bi se ekipa koja se bori za naslov mogla uvelike oslanjati na taj segment igre.
Ipak, tri boda su tu, a pozitivni aspekt cijeloj priči daju zrela utakmica Capana i još jedna odlična predstava Pukštasa, koji pokazuje da na njega treba ozbiljno računati i da bi mogao biti jedno od najvećih pojačanja za Hajduk ove zime. Samo se nadam da se predsjednik i sportski direktor neće sjetiti tako "spinati" situaciju nakon što otkuca 16. veljače...