StoryEditor
Hajdukanaliza utakmice

Hajduk je djelovao dobro dok Lokomotiva nije odlučila podići razinu igre, Tudorova momčad pokazala je da ne može pobijediti ni ‘na mišiće‘

21. lipnja 2020. - 23:38
Damir Krajač/Hanza Media

Hajduk nije uspio iskoristiti kiks Rijeke u Koprivnici i zasjesti na drugo mjesto ljestvice, već je to učinila Lokomotiva.

Bijeli su u prvih 45 minuta izgledali bolje nego u protekle tri utakmice, a najveći razlog za to bile su promjene na koje je Tudor bio prisiljen. I domaćini su imali što za reći, ali Hajduk je bio taj koji je imao više šansi i koji je djelovao malo opasnije.

A tako je bilo sve dok Lokomotiva nije odlučila podići razinu svoje igre.

No krenimo od početka. Ozlijeđenog Mujakića zamijenio je Vušković, ali Dimitrov je zauzeo poziciju lijevog stopera. Takav raspored stopera imao je smisla i Bugarin je korektno odradio svoj zadatak, iako je bio ranjiv na toj poziciji zbog ne baš zavidne brzine i agilnosti. No bez obzira na to, dobrim postavljanjem većinom je uspijevao pokriti prostor i uglavnom nije srljao prema naprijed s loptom, kao što to Mujakić u pravilu čini.

Pozitivan segment bio je i izostanak Barryja, bez obzira na to što Gambijac bio nezamjenjiv kod Tudora. Jurić je djelovao korektno, ili barem ništa lošije od Barryja, a Jradi je bio najbolji pojedinac Bijelih u prvom poluvremenu. Bio je energičan, dobar u obaveznoj igri prema natrag i odličan u fazi napada, a pogotovo u fazi napadačke tranzicije.

Već u 15. minuti imali smo prilike vidjeti nešto što nismo često viđali posljednje vrijeme. Juranović je ušao u protivničku trećinu s loptom, ostavio je Jradiju i ušao u sredinu, a Kreković je odmah raširio, otvorivši sebi prostor na krilu. No takvih situacija u kojima se fluidnom strukturom remeti kompaktnost protivničke obrane nije bilo ni približno dovoljno.

U 35. minuti Batinić dosuđuje kazneni udarac za Bijele, nakon što je Jradi osvojio loptu i odigrao dupli pas s Jurićem nakon kojeg je sjajno prošao kroz sredinu i pravovremeno uposlio Jaira, kojeg je srušio Kolinger. U toj akciji sve je bilo odrađeno gotovo savršeno, iako se mora priznati da je Jradi imao i određene sreće u duelu. No Tudorova intencija tu je još jednom izašla na vidjelo – osvojiti loptu i brzom tranzicijom doći do protivničkog gola.

Prvo poluvrijeme sadržavalo je puno situacija 1 na 1, s obje strane, od kojih je dosta bilo na širokom prostoru. Igrači napadačke momčadi većinom su izlazili kao pobjednici iz takvih situacija, ali Hajduk ih je imao više. Jairo se u tome posebno istaknuo i odlično je iskorištavao svaku loptu u prostor, a u 31. minuti mogao/trebao je iz takve situacije i zabiti gol.

Jairo je na poluvremenu izašao iz igre, a mogući je razlog je ozljeda ramena koju je vjerojatno zadobio kod duela s Kolingerom nakon kojeg je suđen kazneni udarac za Hajduk, a Goran Tomić je rekao da je Brazilčev izlazak puno olakšao njegovoj momčadi. No pitanje je bi li Jairo uopće bio u prilici biti opasan u drugom poluvremenu kao u prvom, s obzirom na Hajdukovo povlačenje.

Već po starom dobrom običaju, Tudorova momčad nije bila posebno opasna na protivničku postavljenu obranu, ali plan da se lopta presijeca u centralnoj trećini i na taj način pokuša zaprijetiti Lokomotivi funkcionirao je. Stoga je nejasno zašto u drugom poluvremenu nismo vidjeli više takvih situacija.

U sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena Tudoru se dogodilo ono što nijedan trener ne želi, a to je da mu momčad primi gol tik pred odlazak na odmor. Izrazitog krivca za taj gol ne treba tražiti, iako su i Dimitrov i Dolček, koji su bili na udaljenijoj strani kod ubačaja, bili fokusirani isključivo na loptu, ne gledajući što im se događa iza leđa.

Taj pogodak poslužio je kao najava onoga čemu ćemo svjedočiti u drugom dijelu, a to je apsolutna dominacija domaćina. Doduše, tu je i Hajduk odigrao svoju ulogu totalnim povlačenjem, što je recept koji se u većini slučajeva ekipama obije o glavu, kao što je uostalom i večeras Hajduku.

Najgore od svega je to što Bijeli nisu briljirali u fazi obrane te je Tomićeva momčad konstantno uspijevala stvarati probleme Hajduku kroz međuprostor, posebno u takozvanoj „zoni 14“, odnosno centralnoj zoni ispred šesnaesterca, odakle je između ostalog Tuci i zabio za 2:2.

Nejašmić je nakon ulaska u igru poslao dvije sjajne lopte. Prva je došla u 58. minuti, kada je idealno gurnuo Caktaša u prostor, ali Hajdukov kapetan je previše oklijevao s predajom lopte i od svega je izašlo jedno veliko ništa. Druga situacija dogodila se u 76. minuti, kada je „šestica“ Bijelih pronašla Jakoliša. No Jakoliš, koji je napokon dobio priliku zaigrati bliže protivničkom golu, napucao je loptu preko gola u maniri ragbijaša ili NFL kickera.

Na kraju je u sedmoj minuti sudačke nadoknade Petrak zabio glavom nakon udarca iz kuta i donio svojoj momčadi ogromna tri boda i skok na drugo mjesto, a Hajduk ostavio na petom. Ali to nije ono najgore, jer Lokomotiva, Osijek, Rijeka i Hajduk stisnuti su u samo dva boda. Najgore je to što je Tomićeva ekipa pokazala da Hajduk ne može dobiti niti „na mišiće“, ali da bez većih problema može prokockati i dva pogotka prednosti.

Možda bi remi bio najpravedniji ishod, ali ogroman i prije svega kvalitetan pritisak koji je Lokomotiva držala svih 57 minuta drugog poluvremena bio bi previše i za puno bolje momčadi od Hajduka.

Ova utakmica još nam je jednom nažalost pokazala da Tudorova momčad može igrati onoliko koliko joj protivnik dopusti i da su Bijeli u najboljem slučaju jednaki pretendenti za drugo mjesto kao i ostala tri konkurentna, nipošto favoriti.

Izdvojeno

01. kolovoz 2020 11:50