StoryEditor
Hajdukkomentar

Hajdučki puk protiv Ivana Bebeka: duljina kazne nije toliko važna, najveći problem u cijeloj priči i dalje ostaje

8. listopada 2021. - 10:27

Nakon što je Disciplinska komisija HNS-a u četvrtak odredila kaznu Ivanu Bebeku, reakcije javnosti su pomiješane. Neki tvrde da je četiri mjeseca suspenzije puno za verbalni delikt, neki da je malo, a neki su čak zazivali da se riječkom sucu doživotno zabrani dijeljenje pravde u hrvatskom nogometu.

HNS pritom u svojoj objavi nije spomenuo eventualnu zabranu suđenja Hajdukovih utakmica Bebeku, iako uvijek postoji šansa da se riječkog suca jednostavno ne delegira za susrete u kojima igraju Bijeli. Uz sve to, Bebeku ostaje i mogućnost žalbe na odluku, koju će sigurno iskoristiti, a onda je moguće da mu se ta suspenzija od četiri mjeseca i reducira.

Na portalu Slobodne Dalmacije jučer smo objavili anketu u kojoj smo vas pitali smatrate li da je kazna koju je Disciplinska komisija HNS-a odredila Bebeku primjerena, a čak 67 posto čitatelja odgovorilo je da je ona trebala biti veća. Vas 19 posto smatra da je kazna Riječaninu trebala biti manja, a 14 posto da su četiri mjeseca taman za ono što je učinio.

Ako pak pogledamo anketu Sportskih novosti, u kojoj su čitatelji upitani praktički istu stvar, rezultati su malo drugačiji. Tamo najviše čitatelja, njih čak 40 posto, smatra da Bebeka uopće nije trebalo kazniti, 26 posto ih smatra da je kazna primjerena, 18 posto da je trebao dobiti veću kaznu, a 16 posto da ga je trebalo suspendirati doživotno.

Logičan zaključak koji se može izvući iz različitih rezultata dviju anketa jest taj da Bebeku najviše zamjera hajdučki puk, što je i očekivano, ali i što možda baca svjetlo subjektivnosti na cijeli slučaj. I dok to u određenoj mjeri jest istina, postavlja se pitanje bi li se Bebekov incident uopće trebao promatrati „objektivno”.

Za početak, dopustite mi da odigram ulogu „đavoljeg odvjetnika”.

Dakle, Ivan Bebek je poslao glasovnu poruku svom prijatelju kao dio privatne komunikacije, što znači da ona nikada nije trebala pronaći put do javnosti. Sadržaj te poruke je dosta sporan, ali vrijeđanje kolege Blaža Duplančića rječnikom kojeg nitko ne bi trebao koristiti čak ni u privatnoj komunikaciji, može se u neku ruku svrstati u domenu Bebekovog osobnog stava. To što si Riječanin s obzirom na svoj status ne bi smio dopustiti da koristi baš onakve riječi, druga je priča.

Što se tiče dijela u kojem govori o „mijaukanju” Hajduka i njegovog navijačkog puka te o „scenarijima iz ove kuhinje dolje”, to možemo promatrati zaista kao nekakvu Bebekovu isfrustriranost cijelom pričom te kazati da su te stvari izrečene u afektu. Iako „mijaukanje”, suprotno Bebekovoj argumentaciji, jest uvreda, jer se radi o izrazu za način komuniciranja intelektualno inferiorne vrste ljudima (mačaka), za potrebe rasprave hajdemo reći da ona nije toliko strašna. Uostalom, Bebek je sam rekao da tako komunicira s ukućanima i pomoćnicima, a kako je za pretpostaviti da ih ne naziva „štenadi” i „smećem”, možemo razumjeti kako „mijaukanje” smatra relativno bezazlenim izrazom u odnosu na neke druge.

Što se tiče „scenarija iz ove kuhinje dolje”, taj dio je nedovoljno određen da bi se jasno zaključilo na što je Bebek mislio. Možda na stvaranje pritiska na suce? Ako takvo nešto postoji od strane službenog Hajduka i prisutno je toliko dugo da su se „oni koji su malo duže u nogometu već navikli na to”, jasno je da ne funkcionira. A ako je Bebek mislio na pritisak navijača, to je najnormalniji dio nogometnog folklora koji je prisutan svugdje na svijetu gdje postoji interes navijača za neki klub. Uostalom, prošlog vikenda u Osijeku smo mogli čuti kako je domaća publika u Gradskom vrtu vrijeđala suca Igora Pajača.

Dakle, može se reći da vrijeđanje novinara u privatnoj poruci upućenoj trećoj osobi nije razlog za drakonsku kaznu, dok čak ni sporne izjave o Hajduku i njegovim navijačima u nekom „sterilnom” objektivnom smislu možda ne bi trebale biti razlog za izvlačenje nekakvih širih zaključaka o Bebekovom stavu prema splitskom klubu i načinu na koji sudačka organizacija funkcionira, već se promatrati kao potez napravljen u afektu.

No, nogometni mikrosvemir puno je kompleksniji od šturih činjenica i cjepidlačenja oko toga koliko je velika neka uvreda i iz kojih pobuda je izrečena. Suci nisu roboti, ali isto tako ni igrači nisu roboti, kao ni navijači. Zbog toga se ne može nečije ponašanje sagledavati objektivno, a nečije subjektivno.

Zašto to govorim? Ako slijed događaja od 9. minute utakmice Hajduk – Lokomotiva pa do curenja u javnost Bebekove glasovne poruke predstavimo objektivno, on izgleda kako slijedi:

1. Bebek ne sudi kazneni udarac na Livaji jer smatra da kontakt nije dovoljno jak;

2. Bebek pokazuje Livaji žuti karton zbog prigovora;

3. Publika na tribinama skandira ružno i nedopustivo: „Ubij Bebeka”;

4. Bebek šalje privatnu glasovnu poruku svom prijatelju koja curi u javnost u kojoj pogrdno govori o novinaru i hajdučkom puku.

image
Tom Dubravec/Cropix

Ako taj isti slijed događaja promatramo subjektivno, on je otprilike ovakav:

1. Bebek procjenjuje da kontakt De Haasa na Livaji nije dovoljan za kazneni udarac te odlučuje ne pregledati snimku, iako je (prema svojim riječima) svjestan postojanja kontakta;

2. Livaja je bijesan jer ga je Nizozemac zakačio dok je on bio u punom trku te ga je tako spriječio da dođe u stopostotnu šansu, zbog toga prigovara Bebeku i zarađuje žuti karton;

3. Navijači isprovocirani tom odlukom i prisjećajući se svih situacija u kojima je Bebek tokom godina oštetio Hajduk, reagiraju apsolutno neprimjereno;

4. U javnost curi Bebekova glasovna poruka u kojoj ružnim riječima vrijeđa novinara i govori o nekakvoj „kuhinji” koja već godinama proizvodi nekakve scenarije te vrijeđa Hajduk i njegov navijački puk govoreći kako „mijauču” – ukratko, ostavlja dojam suca koji s određenim formiranim mišljenjem sudi Hajduku.

Vidite kako se ova dva tijeka događaja razlikuju, iako se radi o istim situacijama? E, pa ovo drugo je nogomet, ne ovo prvo. Jer jako malo toga u nogometu je objektivno, što uostalom najbolje znaju suci kojima je dano na izbor da procijene je li neki kontakt dovoljan za kazneni udarac ili nije. Također, vjerojatno ste milijun puta u životu vidjeli suca koji dvaput upozori igrača zbog prekršaja, a onda mu za treći faul, koji je možda i najbezazleniji od sva tri, dodijeli žuti karton gestikulirajući kako mu je to bio već treći prekršaj. Nogometna pravila ne predviđaju „akumulirane prekršaje”, odnosno svaki sudac sam procjenjuje kada će igraču dati karton, a kada neće. Rijetko koja javna opomena je „objektivna”.

Ja prvi ne mislim da Bebeka treba doživotno prognati iz nogometa. Svi griješimo i u današnjem svijetu kojem privatnost gotovo da i ne postoji nije toliko neobično da u javnost izađe „prljavo rublje” koje ne bi trebalo. Zbog toga se ovaj privatni razgovor ne treba u javnosti tretirati kao službeni ispad riječkog djelitelja pravde. No, teško je odvojiti „suca Ivana Bebeka” od „svakodnevnog Ivana Bebeka” u ovoj situaciji, jer sudac je puno više od utreniranog poznavatelja pravila nogometne igre.

Razliku između dobrog i lošeg djelitelja pravde čini između ostalog i njegova osobnost, iskustvo, socijalna inteligencija, poznavanje ljudske psihologije... Iz sudačkih krugova se često može čuti kako je Bebek dobar sudac čiji je najveći problem njegov ego. Ali ako mu ego utječe na način vođenja utakmice i donošenje odluka, zar to nije veliki problem? S razlogom se kaže da su suci najbolji kada su „nevidljivi” na terenu i kada se nakon utakmice ne priča o njima. Jednostavno, sudac koji dopušta svom egu da mu stane na put ima jednu ogromnu manu koja ga čini manje kvalitetnim djeliteljem pravde.

image
Cropix

Nogomet je prepun subjektivnosti, pogotovo kada ga sagledamo u širem kontekstu, i zbog toga se Bebekov krimen ni ne bi trebao promatrati objektivno. Ovo nije obična privatna poruka jednog suca koja je procurila u javnost nakon što je napravio jednu pogrešku na utakmici. Ovdje se mora u obzir uzeti odnos HNS-a prema Hajduku, Bebekove pogreške tijekom godina na štetu Bijelih, njegova nevoljkost da pregleda snimku situacije, iako je cijeli smisao VAR-a da pomogne sucima kod „rubnih” odluka, a onda na kraju ružne stvari koje izgovara u glasovnoj poruci i dolijeva ulje na vatru „u ovoj kuhinji dolje”.

Kazna je takva kakva je i teško je vidjeti kako bi ona promijenila nešto, bez obzira na duljinu. Ono što je veći problem jest to kako će Bebek više ikada suditi Hajduku (osim ako ga HNS već sada prešutno nije odlučio ne delegirati za utakmice splitskog kluba). Jer, i sam Riječanin je rekao da već dulje vrijeme osjeća nelagodu kad dolazi u Split, a nakon svega ovoga jasno je da će ga svugdje gdje Hajduk bude igrao čekati ružna skandiranja te da će se svaka njegova odluka promatrati kroz kontekst cijele priče, išla ona u korist Bijelih ili na njihovu štetu.

Suspenzija u suštini neće puno toga promijeniti, koliko god ona trajala. Važnije je to da Bebek više ne sudi Bijelima, iako se onda postavlja i pitanje što kada bude sudio Hajdukovim direktnim konkurentima, Dinamu i Osijeku...

Iako Bebek zaista ima neke objektivne argumente na svojoj strani, oni su uvelike nebitni u kontekstu svega. Jer, nogomet je danas segment života koji uživa puno veći društveni značaj od čisto onog sportskog te ima nekakve svoje zakonitosti koje se ne mogu sasvim odrediti slovom na papiru i zbog kojih je svaka osjetljiva situacija priča za sebe.

item - id = 1133344
related id = 0 -> 1146143
related id = 1 -> 1146132
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. studeni 2021 07:49