Povodom 112. rođendana Hajduk je ugostio slijepe i slabovidne navijače iz Županijske udruge slijepih u obilasku Poljuda. Pritom im je društvo pravio i bivši igrač i trener ‘bijelih‘ Ivan Gudelj.
Pod vodstvom predsjednika Županijske udruge Ivana Tokića i imenjaka mu Bogdanovića, voditelja navijačke sekcije Udruge koja se prozvala ‘Slijepo vjerni‘, obišli su stadion, trofejne dvorane, hodnike pune fotografija, sam teren, svečanu ložu, novinarski salon... Domaćin im je bio stadionski vodič Frano Grgurević.
Nije Grgurević imao nimalo jednostavan zadatak, niti sličan kao kad su s druge strane uobičajene navijačko-turističke ture. Osobama koje slabo ili gotovo uopće ne vide pokušavao je gotovo isključivo verbalno dočarati bogatu povijest Hajduka i dom ‘bijelih‘. Gotovo isključivo zato što su ovi navijači imali recimo mogućnost da opipaju jedan od trofeja u trofejnoj dvorani omladinskog pogona, da tako pokušaju stvoriti sebi određenu sliku.
Pričao im je Grgurević o počecima kluba, najvažnijim utakmicama, europskim uspjesima, pobjedama nad tri prvaka Europe (Aston Villom, Manchester Unitedom i Ajaxom), pokojnom Tomislavu Iviću i drugim velikanima kluba, brojnim trofejima, pogotovo priču o ratnom Kupu osvojenom 1991. godine protiv Crvene zvezde u Beogradu i sakrivanju tog trofeja, izloženim povijesnim dresovima, stadionu... Kada su izašli na teren evocirao je Gudelj svoja sjećanja iz igračkih dana.
- Privilegija je bilo izaći ovdje kao igrač Hajduka, pred huk tada 50 tisuća navijača s tribinama, kada postanete jedno tijelo i jedna duša. Kada bih oblačio bijeli dres stapao se sa mnom, dobio bih životinjsku energiju, posebnu inspiraciju. Možeš igrati i u Realu, i u Barceloni, ali to nije taj dres – objasnio je Gudelj.
- Oblačio je bijeli dres, ali nikada bijeli nije skinuo – rekao je slijepim navijačima iskačući izvan svog uobičajenog ‘scenarija‘ Grgurević, aludirajući na dres koji bi vrlo brzo kod Gudelja postao blatnjav od silnih uklizavanja, kao recimo u mitskom okršaju protiv Dnjepra. Na dres koji je personifikacija Hajdučkog srca i borbenosti.
Prisjetio se Gudelj i kako je unatoč istegnuću mišića i upozorenjima da ga to može stajati karijere pod blokadom tu igrao drugo poluvrijeme uzvrata osmine finala Kupa UEFA 1981. protiv Valencije kada je Hajduk lovio 1:5 zaostatak iz prvog ogleda u Španjolskoj.
- Dao sam još dva gola (unatoč 4:1 pobjedi Hajduk je ispao, nap.a.), a Bog me pogledao i nastavio sam igrati. Upamtite, bez emocija i strasti ne možete ništa. Neki igrači to shvate tek kad odu odavde.
Na koncu je Gudelj kazao.
- Moram vam reći da ste vi meni inspiracija, ne samo meni nego mnogima – rekao je Gudelj.
- I vi ste nama – uzvratili su slijepi, aludirajući na njegov povratak normalnom životu nakon bolesti i naprasnog prekida karijere, prije nego što su se Gudelju, kao i domaćinu Grgureviću i Hajduku, zahvalili velikim pljeskom.
