Giorgi Iluridze je na izlaznim vratima Hajduka ili se mora dogoditi čudo pa da nas čarobnjak iz Gruzije, "zeleni gruzijski" uvjeri u suprotno.

Zapravo, lako je za nas koji komentiramo sa strane. Nego Gio mora u suprotno uvjeriti razočarano čelništvo Hajduka da se i dalje isplati u njega ulagati mjesečni izdatak od cca 10.000 eura (navodno ima plaću od cca 8000 eura netto, pa sad vi računajte), a ugovor koliko znamo traje do ljeta 2015. godine.

Ni po muke da je Iluridze bio makar neko vrijeme na tragu prikazanog u obje partije za Dilu iz Gorija protiv Hajduka u kvalifikacijama za Euroligu lanjskog kolovoza. Nego – ništa...

A igrao je ljetos izvrsno za Dilu, bio je nerješiva enigma, zbog čega je upao u oči Igoru Tudoru, a tadašnji sportski direktor Hajduka Jens Andersson, uz pomoć svojih poznanstava odmah je razapeo mrežu da svome treneru podari – mislili smo i sami - vrhunskog igrača. Namamio ga je u mrežu. Bio je to veliki dan objave da je Hajduk/Andersson osigurao prinovu. 

Ni sam nije mogao znati da je ulovio – fatamorganu, iluziju, a ne Iluridzea...

Mrežu je razapinjao i tbiliški Dinamo, te bečki Rapid. Svi koji su vidjeli zadnje partije Iluridzea. Svidio im se. Brz, spretan, okretan. Napast. Gio je – na radost navijača Hajduka – odabrao Hajduk, grad Split, svidjelo mu se more, podneblje, ozračje... Prije nego se javio Rapid Beč, Hajduku se – obećao.

Ispričao nam je sve u razgovoru tijekom zimskih priprema u Turskoj, u Antalyji. Tada nam je priznao i da shvaća i prihvaća kako je – dužnik Hajduka; bila je to rubrika Hajdukovi dužnici na ispovijedi u hotelu Kremlin Palace: Haris Bukva s kojim se Hajduk svečano rastao nema dugo i Giorgi Iluridze kojemu se po svemu sprema - "rastanak a la Bukva"!

Iluridze se nije pokrenuo, ne igra, nije spreman, lagano je ozlijeđen, uvijek na korak od povratka u momčad, pa onda od toga ne bude ništa...

Sad smo ga očekivali barem u postavi 18 za put na jadranski derbi, nije upao, lagana ozljedica. Nema veze što je imao prometnu nezgodu dan ranije, to se svakome dogodi. Stara je priča: nije bitno kakve je mačka boje, bitno je da miševe lovi. Nije važno je li Iluridze autom pogađa stablo, nego igra li... A Iluridze ne mrda, ne igra. Koliko ga još treba čekati???

U "slučaju Bukva" povoljna okolnost za raskid bila je što je i sam igrač bio željan rastanka, pa je na neki način ubrzao odluku koja je bila više-manje kuvertirana.

Danas smo sigurni da je priča o prinovama iz kolovoza bila – mjehur od sapunice, "kralj asistencija" Bukva više ne stanuje u Poljudu, a Iluridze...? Ima još popravni.

U Hajduku bi voljeli da im se Iluridze svidi u preostalih sedam prvenstvenih kola, da se trgne, da se oporavi i nametne. Ne bi ga morali gurati prema izlaznim vratima kamo se već zaputio...

Još pamtimo riječi Igora Tudora nakon utakmice protiv Zadra (3:1), 28. ožujka, rekao je i ovo:

- Dobar je bio i nastup Iluridzea...

Za trinaest minuta što je Gio ušao od 77. minute umjesto probuđenog Maglice, Tudor kao da je baš htio u Iluridzeu  naglasiti naznake pozitivnog, pomak naprijed.

Cijelo se proljeće čeka da Iluridze bude adut zbog čega je i doveden. I do danas još ništa. Ni u Rijeku nije mogao...

Ima sedam utakmica "kvalifikacija", prva u nedjelju kontra Splita. Da i sam pripomogne zaustaviti Hajdukov pad, naznačen sa 1:4 na Kantridi.

U suprotnom, scenarij Bukva već je napisan i za Gruzijca.