StoryEditor
Hajdukkomentar

Drama koja je nastala zato što je skupljač lopti proslavio gol Hajduka mora stati: zar je više važno tko za koga navija, bitan je dječji osmijeh

25. studenog 2021. - 16:21

Dosta! Ovo ludilo je otišlo baš predaleko. Ne mislimo pritom samo na huligansko kojem smo opet svjedočili u Jadranskom derbiju, gdje god se igra i s obje strane. U ovom slučaju mislimo na ludilo nastalo po društvenim mrežama, u medijima, ćakulama..., a nakon što je jedan dječak pobjednički gol Hajduka na Rujevici iza gola domaćina proslavio stisnutim šakama, osmijehom. Cijela drama je nastala samo zato što je u pitanju jedan Rijekin skupljač lopti, igrač mlađih kategorija kluba s Kvarnera.

Dok se jedni tome naslađuju, uživaju dok valjda jedanaesti put vrte snimku, dijele je na WhatsAppu ili Faceu, to im je sve skupa jako simpatično, na drugoj strani se snebivaju, čak i užasavaju, neki i zazivaju da se 11-godišnjeg dječaka izbaci iz kluba. Najekstremniji navodno čak i prijete. Sve je otišlo baš predaleko. A malo tko se zapravo pita kako je sada tom momčiću koji je jednim dječački iskrenim činom možda i zauvijek pokvario sebi djetinjstvo u Rijeci jer je sve postalo viralno i internet ne oprašta. Ljudi još manje. Najžešći navijači pogotovo.

Isto bismo tvrdili i da je obrnuto, da je skupljač lopti Hajduka koji se još nije nijednom obrijao proslavio pobjednički gol Rijeke na Poljudu. Jer nažalost, vrlo vjerojatno bi sve bilo vrlo slično, uživanje s jedne, užasavanje s druge strane. Ali zašto je uopće i bitno za koga mali navija. Vrlo vjerojatno svi dječaci i momci u Hajdukovoj Akademiji nisu navijači “bijelih”, ima ih iz raznih krajeva Hrvatske, svijeta. Svi polaznici Rijekinog omladinskog pogona očito nisu navijači kluba s Kvarnera, Dinamovog nisu isključivo navijači “modrih”... 

Kao što je uostalom sasvim sigurno slučaj i u seniorima, koji su kako volimo reći profesionalci. E pa ta pravila za odrasle bi trebala vrijediti i za djecu. Za koga će igrat momčić iz Rijeke u tim godinama nego za Rijeku, Orijent... Nije bitno za koga zaista navija, sve dok taj mladi čovjek koji još nije niti tinejdžer svaki put kada igra za Rijeku daje sve od sebe u što uopće ne treba sumnjati. Ali gol Mlakara ga je ponio i sada je na udaru. A ne bi tako trebalo biti.

More (Jadransko) igrača je tijekom godina nosilo oba dresa, i Hajdukov i Rijekin. Pa nisu braća Anas i Ahmad Sharbini postali navijači Hajduka zato što su otišli na Poljud, dapače spašavali su svoj klub. To je od njihovog prvog splitskog dana bilo jasno. Niti je Tomislav Erceg postao navijač Rijeke u čijem je dresu postao najbolji strijelac lige. Dapače svaki put kada komentira nešto o Hajduku za medije uglavnom priča u prvom licu množine. I to se zna. Niko Kranjčar je svojedobno došao u Hajduk, ali je i u Splitu bio ponosni Purger i kao takav je tu bio prihvaćen. Ma što prihvaćen, obožavan. Uostalom, pa i najbolji igrač i strijelac sadašnje Rijeke Josip Drmić je prije sedam i pol godina u intervjuu za „Slobodnu Dalmaciju”, nakon što je za Švicarsku zabio dva gola Hrvatskoj, izjavio:

- Navijam za Hajduka... A za koga ću drugoga... Kad sam dolje odem do Poljuda, pogledam utakmicu.  

Godinu kasnije postao je i član Hajduka, zajedno s Ivanom Perišićem. Ali ga je nogometni put odveo u Rijeku za koju daje sve od sebe. Dapače, čak je i idol najmlađim navijačima Rijeke, njegove dresove nose na utakmice. Ljudi moji sve to je posve normalno. Samo mi, ljudi – nismo. Odrasli ljudi pogotovo. Pustimo maloga na miru da igra balun za koga god hoće i navija za koga god hoće. Svi.

item - id = 1146026
related id = 0 -> 1145970
related id = 1 -> 1145961
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. studeni 2021 16:21