Sport Hajduk

glava u balunu

Milanoviću, ne izusti ime Hajduka uzalud! Naš klub nije niti jedan trofej osvojio na bazi političke potpore kako je to bilo onda s Crvenom zvezdom i Partizanom, a sada s Dinamom

glava u balunu

Odmah ovako, poruka predsjedničkom kandidatu Zoranu Milanoviću:

Ne izusti više ime Hajduka uzalud!

Eto tako, jer su me razljutila, zaboljela, kao i mnoge koji cijene prošlost Hajduka i poštuju vjekovne dosege “bijelih”, Milanovićeva laprdanja o splitskom klubu, jer se to drugačije ne može ocijeniti. Tako se opet moram referirati, osvrnuti na Milanovićeve beštimje o Hajduku i to usred Splita i to, koliko znam, bez obzira na činjenicu da su ga pojedini splitski esdepeovci upozorili da se kloni svojih objašnjenja kada ne zna, ne poznaje duh i značaj splitskog kluba.

Jednako kao što o tome nije imala pojma ni Predsjednica kad je u odnosu na pojedine ispade navijača ili događaje na Poljudu sve stavljala pod nazivnik Orjune. Kao prvo, Milanović treba shvatiti da je Hajduk u Splitu, pa i u Dalmaciji, religijsko pitanje, to jest da je splitski klub kao religija. I to ne od ovih dana, nego odvajkada, od prvih dana osnivanja.

Istina je, uprave Hajduka nastojale su uvijek biti režimski klub, “bijeli” su nastojali i uspijevali zavući se pod skute vlasti, ali ipak nikada nisu bili uš pod pazuhom vlasti. I to su dokazali na nebrojene načine.

Brojni rodoljubni činovi

Nije potrebno trošiti vrijeme, pa i retke na nabrajanje svih rodoljubnih činova igrača i vodstva splitskog kluba.

Ono osnovno, to je poruka svima, koji posebno otkako je Hrvatske znaju skandirati onu krilaticu “vi ste Titovi...”, kako maršal Josip Broz Tito nije bio navijač Hajduka. Njega, u stvari, nogomet nije uopće zanimao, koliko generale uokolo njega. A to da je Tito poštivao, cijenio i na svoj način visoko valorizirao sudjelovanje Hajduka kao momčadi Narodno oslobodilačke vojske Jugoslavije logično je i pravedno, jer je to istinska epopeja “bijelih”, jedna od najvrednijih stranica povijesti.

Ali i prije tog junačkog odlaska u partizane, Hajduk je pokazao svoje rodoljublje, pripadnost rodnoj grudi, kada su na primjer 1937. na stadionu Testaccio u Rimu, protiv Rome (3:4) u prisustvu Vittoria i Bruna, sinova talijanskog diktatora Benita Mussolinija, splitski igrači odbili pozdraviti podizanjem ruku “romanamente”. I kasnije kad su dobili poziv za sudjelovanje u Serie A na početku okupacije Dalmacije od fašističkih snaga.

A ona utakmica u Bariju o kojoj se sve zna, bila je jedina i jedinstvena, kao i proglas Hajduka kao momčadi slobodne Francuske.

Jubilej u vili Dalmaciji

Hajduk je slavio svoj jubilej 1971., u vili Dalmacija se dogodio prijem za “bijele”, a drug Tito je tražio da mu “dovedu one iz Barija”, pa je nastala strka, kupili su ih po Splitu i privodili maršalu. Inače, zna se da su dva Titova bliska suradnika bili admiral Tihomir Vilović kao ađutant i Bere Badurina, kao šef kabineta predsjednika – naravno – navijali za Hajduka. Posebno Bere Badurina i njegov brat Drago bili su prijatelji s drugim Titom, Kiriginom, predsjednikom Hajduka. Tako su i iskombinirali da prigodom jednog susreta, u vrijeme kad su se kuhale pripreme za Mediteranske igre 1979. Dražen Mužinić u jednom trenutku zapita:

- Molim vas šjor Tito, je li naš klub zaslužuje bolji stadion od ovoga Starog placa? Bio je to šok, otkud se Mužinić usudio osloviti predsjednika Tita sa “šjor”, ali je sve prošlo u redu, pogotovo kad je tadašnji predsjednik pozitivno odgovorio.

Ima toga napretek iz povijesti splitskog kluba: od činjenice da su na svoj način petorica igrača iz reprezentacije JNA 1946. faktički odbila da se Hajduk preseli u Beograd, pa je osnovan Partizan; činjenice da je jedan od glavnih organizatora Torcide bio visokorangirani udbaš Borko Vranjican, pa je zbog Torcide kažnjen bio i Ante Jurjević Baja; jedan od žestokih navijača Hajduka Bračanin Jure Papić, kandidat za narodnog heroja zbog junaštva u ratu, kao dežurni garnizona u Ljubljani zanemario je dužnost i otišao na derbi Hajduka s Dinamom u Zagrebu, pa mu je skinut čin pukovnika, a šjor Ivica Grubišić, dugogodišnji vrijedni tajnik kluba ostao je ipak na svojem mjestu premda je bio osumnjičen kao suradnik Gestapoa.

Skinuli grb na vrijeme

A u najnovije vrijeme igrači Hajduka su skinuli grb sa zvijezdom prije nego su to uradili drugi klubovi, pa ni u Dinamu. Ta zvijezda petokraka u prvo poslijeratno vrijeme je bila nespretna, kasnije su je vezle časne Sestre milosrdnice Ančele. Istina je, zvijezda je dolaskom Hrvatske proskribirana, na počasnom zidu sa slikama prvotimaca s najviše odigranih utakmica portreti igrača jednostavno su skresani, skraćeni, kako bi se eliminirala petokraka na dresu, a jedini je baš Mužinić tražio da mu je ostave, premda je svojevremeno bio nepravedno progonjen kao vojni dezerter.

I tako dalje, moglo bi se nabrajati i uspoređivati koliko je koji klub, to jest Hajduk ili Dinamo u svojim upravama imao viđenih političara, generala, narodnih heroja, ministara. A da ne govorimo o tome da Hajduk nije niti jedan trofej osvojio na bazi političke potpore kako je to bilo u prošlo doba s Crvenom zvezdom i Partizanom, odnosno u ovo vrijeme s Dinamom.

Zato bi Milanoviću bilo najbolje da se pokaje, da iznenadi sebe, pa obraduje svoje fanove koji mu ne mogu oprostiti baljezganja o Hajduku. Ili će ostati tvrdoglav, kako kaže naš pjevački as Gibonni “moglo bi bit da je lakše umrit nego ljudima reć oprosti”.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk