Sport Hajduk

glava u balunu

Zdravko Reić: Naučit će Stanko...

glava u balunu

Svi smo se raspisali o velikoj igri i najuvjerljivijoj pobjedi Hajduka u prvenstvu. A za nositelja tog trijumfa, jer samo se tom riječi može oslikati ova 4:0 pobjeda nad Rijekom obzirom na osmogodišnji post i negativnu bilancu na Poljudu u jadranskim derbijima (13 utakmica, sedam neriješenih i šest poraza), izdvojen je Stanko Jurić, 23-godišnji igrač Hajduka.

I to zato jer je u premijernom nastupu u prvih jedanaest otkako je Siniša Oreščanin trener „bijelih“, bio strijelac, asistent, nositelj igre i najbolji pojedinac, pa je dobio najviše ocjene, neki su ga čak darivali devetkom.

Izuzetni dojam s terena Jurić je podebljao performansom kad je poslije završetka utakmice pojurio preko ograde na sjevernu tribinu, stopio se s pripadnicima Torcide. Tako je promaknut u jedinstvenog junaka, postao vlasnik sintagme „uno di noi“. Jurić je zaista „jedan od torcidaša“, ali ne ekskluzivno ovim činom koliko na račun njegova postojanja s Hajdukom u srcu, od dječačkih dana na splitskim Pujankama i hodočašćenja na utakmice dragog kluba na Poljud, od vremena kad je maštao i nadao se da će i on jednog dana biti igrač „bijelih“.

Bilo je tu i tamo takvih izleta igrača Hajduka (Hrvoje Milić), ali i vodstva „bijelih“ (bivši predsjednik Ivan Kos i Nadzorni odbor rasporedili su se po tribinama), ali to je bilo puko dodvoravanje navijačima.

Jurića je ponijelo, priznao je kako je sanjao o tom izletu među članove Torcide Pujanke.
- U životu mi je prva želja bila zaigrati za prvu momčad Hajduka, druga je bila popet se gori na Sjever i zapjevati.

Objasnio je kako je sve isplanirao, ono „sad ili nikad“, pa skinuo kopačke da se „lakše popne preko ograde, ali ne ošteti transparente“, onda su mu dodali mikrofon i on je zajedno sa svojima zapjevao. Kad je saznao da je disciplinski sudac Alan Klakočer, na osnovu prijave delegata Darka Kolesarića, poveo kazneni postupak krenuo se izvlačiti:
- Ja sam pjevao „Ja te volim, ja te volim Hajduče“, a oni su pjevali svoje.

Dodao je kako se „ispričava ako je nekog uvrijedio“ što je nelogično, jer ako nije pjevao uvredljive pjesme nema se razloga ispričavati. Poštenije bi bilo da je priznao falingu, posuo se pepelom, zatražio oprost od javnosti i obećao kako mu takvi ispadi više neće pasti na pamet. Ali to je teško, baš kako Gibonni pjeva: „Moglo bi bit’ da je lakše umrit’ nego ljudima reć’ oprosti“.

Ima vremena, naučit će i Jurić i drugi igrači Hajduka, valjda će ih podučiti društvo koje brine o odnosima s javnošću. Jer, taj refren „I šakama i nogama i bocama i letvama i Riječana i purgera, sve za našeg Hajduka“ je uvredljiv, ne pristoji sportskom nadmetanju, ni splitskom klubu.

Iz Hajduka, prirodno, nema komentara na postupak za događanje na utakmici s Rijekom, s naglaskom na ponašanje Jurića. Oni se rijetko oglašavaju kad su u pitanju konkretni događaji, naročito incidenti vlastitih navijača, u pravilu se javljaju s uopćenim osudama.

Uprava Hajduka imperativno mora krenuti u borbu protiv huligana i to s udrugom Naš Hajduk, ali i uz pomoć Kluba navijača Torcida. Dosad je u ovom  prvenstvu splitski klub ulio u kasu HNS-a oko 650.000 kuna uz manjak prihoda zbog četiri utakmice bez gledatelja na Poljudu. Prošle sezone je HNS inkasirao milijun kuna od kazni za izgrede na utakmicama „bijelih“. Marko Biočina, komentator Jutarnjeg lista, prije godinu dana, u vrijeme kad je huligan upao u teren i šipkom prijetio sucu Mariju Zebecu na utakmici Hajduk – Rijeke (1:1) napisao je da „Naš Hajduk mora preuzeti odgovornost za borbu protiv nasilja“. Neophodno ga je citirati:

- Ta situacija, gdje klub nije u stanju kritizirati provalu šovinističkih i fašističkih skandiranja i transparenata na tribinama, a utrčavanje „naoružanog“ maskiranog navijača na teren tretira tek kao „veliki sigurnosni propust“ jak je argument onima koji tvrde da Hajduk u trenutnom vlasničko-organizacijskom stanju nije sposoban garantirati, pa čak ni zagovarati, poštivanje osnovnih civilizacijskih vrijednosti u svojoj okolini.

Udruga Naš Hajduk, kolikogod  bila besprijekorna u vlastitom djelovanju, ne može se izuzeti od ovih događaja, ako ni zbog čega drugog, onda zbog spoznaje da je upravo model navijačke kontrole nad klubom doveo do teoretske mogućnosti da je nasilnik koji u majici s nacističkim obilježjima na poljudskom travnjaku metalnom šipkom prijeti sucu utakmice ujedno i suvlasnik Hajduka.

Biočina je tada poentirao kako Naš Hajduk ima 43.000 članova, pa je „druga najbrojnija udruga u Hrvatskoj“, zatim da ima više članova nego što je stanovnika u gradovima poput Siska, Varaždina ili Šibenika, što je “dokaz utjecaja udruge i odgovornosti koja iz tog utjecaja proizlazi“.

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk