Sport Hajduk

strelovit uspon

Priča o Stanku Juriću: na Poljud je dolazio kao dio Torcide, a sada je junak tribina

strelovit uspon

Mijo Caktaš, Josip Radošević, Andrija Balić, Lorenzo Šimić, Petar Bosančić... Dugopoljci su, neki izvorni, drugi pak podrijetlom, koji su zadnjih sezona nosili ili još nose dres prvotimca Hajduka, mnogi i u vrlo zapaženim ulogama.

A u slučaju Stanka Jurića taj recept kojim malo mjesto Dugopolje hrani igračima svog velikog Hajduka je ipak malo promijenjen. I Jurić je iz Dugopolja stigao zimus među "bijele", ali je Splićanin, s Pujanki koji u karijeri dotad, prije dolaska iz dugopoljskog drugoligaša, nije dotaknuo Poljud. Osim naravno kao navijač.

Mladi veznjak otkriće je Hajdukovog početka sezone. U dva premijerna susreta u bijelom dresu zabio je dva pogotka. Prvo Slaviji u Sofiji u debiju kada je neočekivano s klupe dobio priliku u ranoj fazi susreta poslije teške ozljede Dina Beširovića. A potom i golčinu s 25 metara u nedjelju Lokomotivi na Poljudu. U proteklih sedam dana iz snova Jurić je od anonimca postao junak Hajduka.

- Živim svoj san. Osjećaj je fenomenalan. Prvo debi iz snova uz gol, pa Lokomotiva. Poklopilo se gotovo sve. Bolje je moglo biti jedino da smo dobili Lokomotivu – skromno će Jurić stavljajući u prvi plan momčad.

Što se sve u tvom životu promijenilo u tih "ludih" sedam dana? Prepoznaju li te ljudi na ulici?

- Za mene se nije ništa promijenilo. Ja se neću mijenjati, ostat ću isti. Nastavit ću raditi naporno kao i dosad jer to je jedini put – odriješito će Jurić.

- Promijenila se jedino okolina, svi prilaze, čestitaju, požele uspjeh. Pogotovo nakon Lokomotive. Nikada nisam bio u takvoj situaciji pa nije baš da mi to godi, ali naviknut ću se.

Je li bilo i kritika, prije svega na račun slabijih momčadskih igara na startu sezone? Tu si promijenio ulogu, od hvaljenog/kritičara postao si hvaljeni/kritizirani?

- Ima i toga, ali što da kažem ljudima osim da dajemo maksimum. Pogotovo ekipi s Pujanki, oni imaju posebne kritike ha, ha. Pokušavam ih sve uvjeriti da će biti bolje. Uvijek sam živio na Pujankama. Bio sam čak i član Udruge Torcida Pujanke, član i Torcide. Pujanke su specifičan kvart, volim tu živjeti, volim svoj kvart.

Igrao si prije Dugopolja za Dalmatinac, Adriatic. Kako to da nikada nisi ranije dotaknuo Hajduk?

- Iz Dalmatinca smo tada dolazili ponekad na probe u Hajduk, pa i u Splita, ali možda tada nisam bio dovoljno dobar za Hajduk. Sa mnom su zajedno u toj generaciji u Dalmatincu bili Lorenco Šimić, Frane Vojković... Iskreno, kada sam bio mlađi nisam se u potpunosti posvećivao nogometu. Više sam bio taj navijački đir. Kada sam odrastao vidio sam da nisam spreman za nešto više pa sam se otišao kaliti u Dugopolje. Tada sam, u mlađim kadetima sa 15-16 godina, postao ozbiljniji.

Zašto baš Dugopolje?

- Bio sam tada u Splita na probi. Rekli su da sam dobar, da mogu ostati, ali da ima dovoljno igrača i da neću igrati. Dobio sam poziv tadašnjeg drugoligaša Mosora. Govorio mi je otac da odem u Mosora, ali imao sam školskog prijatelja koji je bio u Dugopolju i nagovarao me da i ja dođem. Stigao sam, kod trenera Tonča Bilića. I danas kada pričam s ocem o tome kažem mu da ga neću slušati ha, ha, ha.

Strpljivo si čekao i dočekao svoju šansu kada se gleda cijela karijera, ali i boravak u Hajduku. Zimus si na mala vrata stigao kao kapetan drugoligaša Dugopolja te si drugi dio sezone igrao u Hajduku II. A u ovoljetne pripreme ušao si kao potpuni autsajder u borbi za mjesto u veznom redu, osam veznjaka borilo se za mjesto u momčadi?

- A ja sam po hijerarhiji krenuo kao najzadnji osmi. Tako je bilo i kada sam došao u Dugopolje u seniore, trener mi je rekao da sam 25. igrač. To je i normalno. No, znam da se rad i trud isplate, pogotovo ako radiš više od drugih. Ako netko napravi deset ponavljanja, ja ću napraviti 12 da bi bio bolji. Baš sam prije pola godine u klubu u kino dvorani slušao Stipu Pletikosu kako je govorio da je baš takvim promišljanjem izgradio karijeru.

Prvi gol u dresu Hajduka posvetio si pokojnom djedu Ivanu Grozdaniću?

- Pokojni dida mi je bio sve. Njemu sam posvetio i taj gol i broj 24 na dresu jer je bio rođen 12. prosinca, a 12 i 12 su 24.

Zabio si taj prvi gol baš u 24. minuti?

- Poklopilo se baš sve. U podsvijesti sam uvijek osjećao da će to baš biti tako. Kada sam bio dijete prvo sam s njim išao na istok Poljuda. On mi je usadio ljubav prema Hajduku. Poslije sam s ekipom s Pujanki počeo ići na sjever kada sam imao 12-13 godina. Znao sam otići i na gostovanja, ali ne dalja, Zadar, Šibenik, najdalje je to bio Zagreb. No, kada sam otišao u Dugopolje i počeo se ozbiljnije baviti nogometom, ostavio sam malo taj navijački dio iza sebe. Malo sam se smirio, posvetio sam se više nogometu.

Možeš li nastaviti ovaj golgeterski niz, nakon što si zabio u svoja prva dva susreta za Hajduk?

- Nisam o tome razmišljao ni poslije prve utakmice, niti poslije druge. Neću ni sada misliti o tome. Ako se dogodi super. Najvažnije je da pobijedimo. Znamo koliko bi našim navijačima značio ulazak u skupinu Europske lige. Nadam se da će nam se ta želja ostvariti.

Jeste li "snimili" Steauu?

- Dobro ćemo iz analizirati, znat ćemo sve njihove mane i dobre strane. Opasni su, jako dobro igraju, ali pred punim Poljudom nitko osim nas nije favorit.

Koliki je pritisak na vama igračima, zbog slabijih igara na startu sezone, rezultatima u HNL-u gdje je osvojen samo jedan od mogućih šest bodova?

- Meni to nije problem. Prošao sam sve to kao navijač, znam što je Split, kako je ovaj grad specifičan. Razumijem navijače, zaslužujemo neke kritike. Moramo sebi pogledati u oči i uzvratiti navijačima na podršci.

Tu su i neke objektivne okolnosti, ozljede, bolesti, odlasci, loš travnjak?

- Ima i toga, ali ako stalno spominjemo te probleme još će nam biti teže. I protivniku je teren isti.

No, nije lako kada se u pred jednu utakmicu ostane bez Radoševića, drugu bez Bašića?

- Teško je, ali nema plakanja. Moramo pokušati ostvariti prolazak u play off.

Tu bi Hajduka čekali Slovan ili Rapid?

- Ako bismo prošli Steauu puno bismo posla već napravili.

Kapetan Dugopolja
Još kao tinejdžer postao si i kapetan seniorske momčadi Dugopolja?

- Sa 19 godina sam dobio traku što je velika čast. Miroslav Bojko je bio trener. Osjetili su taj moj stav. I kada sam bio mlađi uvijek su me stariji igrači slušali,
imam takav gard vođe.

Na lijevoj ruci su ti velike tetovaže?

- To su većinom vjerski i obiteljski motivi, uz inicijale članova obitelji. Vjernik sam, svake nedjelje sam na misi.

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk