Sport Hajduk

povratnik

Mario Tičinović: U Danskoj me smetalo što svi misle da je u Hrvatskoj još rat, ali naučio sam puno, novi sam čovjek

povratnik

Mario Tičinović, tko bi se njemu nadao? Gotovo da je bio zaboravljen, a onda su zadnjeg dana prijelaznog roka u Poljudu poentirali njegovim povratkom. Da, bilo je to iznenađenje.

- Kako sam došao? Lijepo, pozvali su me... Je li bilo razgovora još u prosincu? Ne znam što ste vi čuli i tko me spominjao, no tog jutra prošlog tjedna zazvonio mi je telefon i rečeno mi je bi li se vratio u Hajduk? Hm, bih... A koliko imam vremena odlučiti? Odmah, isti čas?! Onda dolazim! Nemam se šta mislit!

Tako nam gotovo dječački prepričava presudne sate prijelaznog roka da Belgiju zamijeni povratkom u Hajduk.

Jest ozbiljniji: vidi se da to nije onaj mladić koji je prije šest godina otišao iz Hajduka nakon što je trener Krasimir Balakov objasnio da na njega, Dinka Trebotića i Tomislava Glumca više ne računa. Tić je sad već ozbiljan muž.

Ostavi traga život na sjeveru. Danska, pa Belgija. S ozbiljnim brojkama nastupa kroz prvenstva Danske i Belgije. Šest godina, nije za potcijenit, nipošto.

- Jesam, i te kako sam ozbiljan. Iskusniji. Supruga Edita je u Splitu i studira na Aspiri, a sin Rafael evo već šesta godina, hvala na pitanju, raste, nego šta!

Kaže, nije se trebao konzultirati sa svojom Editom:

- Ona me uvijek podržava, kako ja odlučim, tu idemo. Ona je sad ionako bila u Splitu, a meni dobrodošao poziv iz Hajduka, sad je puno bolje organiziran i čvršće postavljen klub nego kad sam odlazio.

Stiže ravno iz Lokerena, a znate li tko je od slavnih hajdukovaca igrao baš za Lokeren, pitali smo ga i bome ga nismo iznenadili:

- Znam, Pero Nadoveza... I još ima ljudi koji ga se rado sjećaju i pozdravljaju ga. Upoznao sam ih odmah kad sam dolazio u Lokeren iz Danske i kad su čuli za Hajduk, raspitivali su se odmah i za Nadovezu...

Bit će i Nadovezi našem drago ovo pročitat, u Lokerenu je igrao od 1973. do 1975., a u Tribunju gdje je sad najčešće neće ga mimoići pozdrav. Nego da se vratimo Tiću. Kad je odlazio iz Hajdukova gnijezda...

- Ne treba se na to vraćat, bio sam mlad i Balakov je rekao da više ne računa na nas nekolicinu. A vidio sam Balakova kasnije u Turskoj, na pripremama, sreli smo se i popričali... Takvo je bilo vrijeme, odluka... Krenuo sam u svijet i nisam zažalio.

Doduše, umjesto milijunskog transfera kako se očekivalo da ga ostvari Hajdukov Pavel Nedved (sličnost je uvijek bila velika), na kraju je Nordsjaelland za posuđenog Tića uplatio tek 135.000 eura i otkupio ga.

Bilo je i to dobro za tadašnju Hajdukovu probušenu kasu pod egidom "novca nema, niti će ga biti". Evo, sad ima novca, a ima i uspjeha.

Razgalila je ozračje pobjeda protiv Dinama, osjeća i Tić da je došao u pravi čas i za prave stvari.

Nego, kako je od lijevog krila postao desni bek? Od velike napadačke nade koja je debitirala protiv Werdera u zimu prije točno deset godina, 2008., dolazi nam 2018. da pomogne kao – bek?! Prije svega kao bek.

Zanimljivo je i to da je na utakmici (2:2) debija u Poljudu Hugo Almeida igrao za Werder i zabio gol, a Tičinović ušao s klupe u 71. minuti upisati svoje prve minute za Hajduk. Umjesto Siniše Linića. Neslužbene minute.

Tek će kasnije u finalu kupa protiv Dinama upisati svoj prvi službeni nastup, a na ljeto i gol uvaliti Birkirkari na Malti.

Sad s Almeidom dijeli svlačionicu Hajduka! Nego, ajmo mi u Dansku, tamo su Tiću krila narasla.

- Jesu bome, oba krila, desno i lijevo. Živio sam u Kopenhagenu, često odlazio u restoran Hercegovina kod Ivana Jurića koji mi je silno pomogao da se udomaćim u tom prekrasnom gradu. Nezaboravni su susreti s kuharom iz Dicma Antom Kokanom, s gospođom Marijom iz Kaštela koja sav taj njihov posao vodi. Tako sam se osamostalio u Danskoj. Igrali smo sjajan nogomet, Nordsjaelland je postao prvak, okusio sam Ligu prvaka u skupini sa Chelseajem, Juventusom, Šahtarom... I tu je počelo moje seljakanje u momčadi, to je zanimljiva priča.

Otkriva nam, dotjerao ga je, izbrusio, trener Kasper Hjulmand:

- Reći ćete tko je sad to. Nije nešto poznat u svjetskim razmjerima, ali mlad je stručnjak i zna sve o nogometu... Sjećam se kao sad, igrao sam lijevo krilo, Kasper me vratio na lijevog beka. Kad se ozlijedilo naše desno krilo, prebacio me na tu stranu. I igramo protiv Midtjyllanda, ja sam valjda nešto pogrešno stao, sutradan me upozorio i cijelo vrijeme podučavao kako se moram okrenuti, postaviti, zatvoriti stranu. Budući da dobro baratam balunom s obje noge, nije bilo problema da igram lijevo ili desno. Onda nam se ozlijedi desni bek i mene trener stavi na desnog beka. Toliko sam s njim taktički napredovao, da mi ništa više nije problem.

U Danskoj kaže, nije mu bilo hladno, uživao je u Kopenhagenu, Nordsjaelland je bio prvak i viceprvak, igrao je s Ivanom Runjom, u predgrađu glavnog grada.

- Koji put bi mi samo smetalo što su Danci mislili da je u nas u Hrvatskoj stalno rat i da tko zna kako živimo?! Ali, ne ljutim se, dobri su ljudi. Sve je bilo baš super. I danski jezik sam dobro svladao. Njemački i flamanski ne tako daobro kao danski.

A selidba u Lokeren?

- Iskoristio sam ponudu da vidim još svijeta i novih kultura i steknem nova iskustva. Lokeren, fin gradić između Genta i Antwerpena. U Danskoj je taktika zakon, a nema baš nekih individualaca... Tako mi je bilo lakše adaptirati se na Belgiju, slaba je taktika, a ima sjajnih individualaca. U Danskoj Skandinavci, a u Belgiji dominiraju Afrikanci. Vidjeli ste kako je Ivan Leko sve nadmudrio. Podučio ih je u Bruggeu samo malo više taktike i razvaljuje sve odreda!

U Hajduku je Tičinović na novom početku, da uradi što nije prije. Makar se ne treba vraćati šest godina unatrag.

- Kazat će ljudi, vidi ga, šta sad obećava. Šta se uzgovorio. Pustite. Znam da moram šutit i radit. I to sam naučio u Danskoj i Belgiji. Hajduk je danas pravi projekt, vidim to.

Otišao je iz apatičnog Hajduka, vratio se u zamah, zanos. Taman se i pobjeda u Maksimiru potrefila!

Tić je spreman poletit. Šest godina kasnije. S desnog beka pa do lijevog krila.

Osobni karton
- Do pojave Nikole Vlašića u Dundalku, bio je najmlađi strijelac Hajduka u Europi, zabivši na Malti Birkirkari, sa 16 godina i 10 mjeseci;

- U Hajduku od stare garde momčadi pozna Caktaša, Radoševića i Stipicu, fizioterapeute Sisgorea i Brnasa.

- S pomoćnim trenerom Golemom bio je u Karlovcu, kad ga je Hajduk posudio na kaljenje u grad na četiri rijeke.

- U Danskoj je smršavio osam kilograma, sa 80 odmah na 72. Uhvatili ga nutricionisti pod svoje.

- U Hajduku prije, izdržao nije konkurenciju Tomasova i Anasa Sharbinija na krilnim pozicijama.

- Protiv Deportiva u La Coruni (0:0) što mu je možda i najbolja igra, u kolovozu 2008., bio je lijevo krilo. Drago Gabrić bek. A Ivan Strinić rezerva. Trener je bio Goran Vučević.

- "Kad odvrtim film, zahvalan sam trenerima što su me vratili na beka!"

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk