Sport Hajduk

junak kranjčevićeve

Marko Bencun: Osjećaj je neopisiv, morate to doživjeti

junak kranjčevićeve

Foto: Vladimir Dugandžić / CROPIX

Ušao s klupe, zabio dva komada Hrvatskom dragovoljcu i donio Hajduku bodove. Trebali li više ? Marku Bencunu ovo je sasvim dovoljno. Za sada. S namjerom da se ovo i nastavi, potraje još i dulje. Nakon (ne)prospavane noći adrenalin je još uvijek visoko, teško je sabrati sve dojmove.

- Osjećaj je fenomenalan, ne mogu vam to ni opisati, trebali bi ući u moju kožu da znate kako se osjećam. Presretan sam što mi je trener Tudor dao povjerenje koje sam iskoristio na najbolji mogući način – započeo je Marko.

Dosta ste emotivno proslavili ove zgoditke?

- Jesam, i kod prvog gola, a kod drugog sam se zadnji čas sjetio da imam žuti karton, pa da mogu i "pocrveniti". Ponijela me atmosfera, imao sam osjećaj da svi na stadionu navijaju za nas, kao da igramo na Poljudu. Osim toga u svlačionici smo klapa, podržavamo se, poštujemo pa iz svega toga proizlazi uživanje kod svakog zgoditka.

Imali ste i teško razdoblje u Hajduku, no stalno se vraćate, poput bumeranga?

- Tako je ispalo, ali sam dočekao svojih "pet minuta". Nije bilo lako tada, ali u Primorcu sam stekao iskustvo. Šteta što smo na kraju ispali iz lige, ali bili smo mladi, falilo nam je iskustva. U drugoj ligi je potrebno bar nekoliko starijih igrača. No to nije baš bilo najgore, gotovo sam cijeli juniorski staž propustio zbog dvije operacije koljena, godinu i pol dana nisam igrao. Bilo je i ove sezone, potres glave, pa ozljeda koljena protiv Osijeka. Puno toga.

Je li Vam odgovara ova uloga jockera, da uđete s klupe i zabijate?

- Kako-kad, ja bih volio igrati od početka utakmice i biti što duže. Ali ne bih se mijenjao za ovo u Kranjčevićevoj pa čak i kada bi se nastavilo. Nadam se da je ovo novi impuls za momčad, moramo nastaviti pobjeđivati, ostati na prvom mjestu do derbija s Dinamom, a onda je sve otvoreno.

U moru čestitki koje je primio nakon utakmice, najoriginalnija i najadraža mu je stigla od mame Zdenke koja nije pratila utakmicu. 

- Majka mi je poslala poruku: "Sine Marko, što si to napravio, pa me svi zovu?". Ja sam odgovorio "Ništa loše, majko, ništa loše" pa smo onda pričali.

Golove je posvetio svom pokojnom ocu Ivanu bez kojeg, kako sam kaže, ne bi bio u Hajduku. Marka je s 15 godina u Međugorju otkrio Mišo Krstičević, a u Hajduk ga je na njegovu preporuku doveo Dražen Mužinić, ali zaobilazno preko Neretve.

- Ja sam Međugorac, Hercegovac, a istina je rođen sam u Metkoviću i igrao sam za Neretvu ....

 
Bencuni su prava nogometna obitelj, Markova dva brata stariji Mateo i mlađi Luka su bili ili još jesu u nogometu. Naime Mateo se posvetio studiju u Mostaru, dok je srednjoškolac Luka kadet u Splitu.

- Ja sam mislim najbolji od braće. Mateo je bio u Hajduku, Međugorju, Zrinjskom, sada je kući, studira. O mlađem Luki se ja brinem, zajedno smo u stanu, idem mu na informacije u školu. Kada nam nema mame mora ga netko paziti i brinuti se o njemu. Mama Zdenka kući u Međugorju vodi mali pansion, sve nadgleda, možda dođe na sljedeću utakmicu na Poljud – kaže Marko.

R. RADICA

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk
Page 1 of 26FirstPrevious[1]2345678910Last