Sport Hajduk

kosir, sikirica i casanova

'Privilegij je bio imati Davora Grčića Gagu za svog prijatelja'

kosir, sikirica i casanova

Umra je Gaga, tako je u srijedu krenuo glas Splitom na vijest da je preminuo Davor Grčić (rođen 1.svibnja 1930.), jedan od legendarnih igrača Hajduka, ali i jedan od najpoznatijih splitskih likova. Jer, Gaga je najprije, logično, postao poznat kao prvotimac ‘bijelih’, a onda kad je, šezdesetih godina prošlog stoljeća, otvorio prvi privatni kafić u Splitu postao je i prava splitska ikona.

O da, Grčić je pedesetih godina prošlog stoljeća bio poznat i kao jedan od najzgodnijih muškaraca u Splitu. Otud mu, osim onog nadimka Gaga, odnosno kao oštrom, pa i preoštrom igraču Hajduka Kosir ili Sikirica, još i Casanova.

Davor Grčić je igrao centarhalfa, u početku i beka, debitirao je još 27. travnja 1952. (Hajduk – Sarajevo 4:0), odigrao je u dresu ‘bijelih’ 153 prvenstvene i 22 kup utakmice, posljednju, u stvari oproštajnu u Beogradu 2. listopada 1960. (Crvena Zvezda – Hajduk 2:1). Postigao je i jedan jedini gol (Hajduk – Proleter 5:0, 1956.). - Bio sam i ostao jedan od onih koji nisu podnosili poraze – govorio je Davor Grčić. - Kad bismo izgubili bio bi izvan sebe, nisam mogao spavati cijelu noć. Bilo je slučajeva da sam u svlačionici hvatao pojedine igrače za vrat, bio sam spreman za fizički obračun kad bih uočio da se netko ne zalaže, da igra – da tako kažem – preko neke stvari!

Žestio se i na vlastitog brata

Grčić je bio Lenkov mlađi brat, također prvotimca Hajduka (ostat će zabilježeno da je dres prvotimca ‘bijelih’ nosilo još deset pari braće), koji je za razliku od Davora bio prilično flegmatičan tip. A Davor se znao žestiti i na Lenka.
- Meni nije trebala neka psihološka priprema, posebno me nije trebalo motivirati kad smo igrali derbije, utakmice protiv ‘velike četvorke’, ali sam posebno napaljen bio kad smo igrali protiv Crvene Zvezde.

U Splitu je Zvezda bila osuđena na poraz, devet uzastopnih pobjeda Hajduka i onda u jesen 1955. šokantan poraz od 0:3.
- Tada je počeo igrati Šekularac, bio je strašan igrač, ali nikako kao naš Vukas. Dakle, kad sam shvatio da gubimo utakmicu, a Šeki nam počeo prodavati svoje štoseve, htio sam ga pojest, izbit iz kopačaka. U jednom trenutku sam se zaletio uz aut liniju, mislio sam da mi ne može pobjeći, a on je onako mali, krivonogi, izveo dribling i na moju žalost ja sam zapeo na jedan korniž uz aut liniju i prosuo se po travi. Eto, to mi je najružniji trenutak karijere.

Bila je nezaboravna momčad Hajduka iz 1955.: Beara, Kokeza, Broketa, L. Grčić, D. Grčić, Luštica, Rebac, Vukas, Matošić, Vidošević, Šenauer, superiorni prvaci Jugoslavije, koji su izveli povijesni podvig u Maksimiru: Dinamo – Hajduk 0:6, ali koji su ostvarili i druge pobjede. U to vrijeme igralo se iz ljubavi, jedini privilegij prvotimaca Hajduka bila je mogućnost odlaska na turneje u inozemstvo.
- Kad smo prilikom jedne turneje u Zapadnoj Njemačkoj u jednom magazinu američke vojne opreme kupili balonere, takozvane ‘montgomerije’, bili smo zaista glavni u gradu.

Kilogram mesa dnevno

Igrači Hajduka su dobivali i kilogram mesa dnevno, za pojačanu ishranu. Gaga je poslije Hajduka igrao još za Sturm, Wolfsburg, Radenthal, spremao se i za odlazak u Južnu Afriku, ali nije dobio dozvolu. Onda je otvorio kafić, bar Balun, iza Lože na pjaci. Taj kafić je godinama bio kultno mjesto sastanka od zore, pa do ponoći, uživali smo u prvim pravim ‘espressima’ i, naravno, u beskrajnim ćakulama o balunu, ali i o drugim splitskim dogodovštinama. Bar Balun je otvoren u skladištima Bobisa, to je Gagi namjestio Tito Kirigin, legendarni predsjednik Hajduka.

Kad se Davor Grčić povukao iz poduzetničkog života, pa je rijetko dolazio i na utakmice Hajduka, onda je u splitskom polju zajedno s intimnim prijateljima osnovao, volio je kazati, ljevičarsku grupu. Tu se kuhalo, čakulalo, tratilo dane mirovine. No, Gaga, koji je imao problema sa dijabetesom, pa mu je i amputirana noga, postao je predsjednik Udruge amputiraca u Splitu, tako da je pomagao supatnicima na svoj humani način. Uglavnom, Davor Grčić je bio takav čovjek da su mnogi govorili kako je ‘najveći privilegij imati ga za prijatelja’.

Z. REIĆ, T. BILIĆ, V. DUGANDŽIĆ/CROPIX

Komemoracija i sprovod

Uz dirljive zvuke pjesme "Kada umren umotan u bilo...", na splitskom Gradskom groblju Lovrinac popodne je pokopan Davor Grčić Gaga (rođen 1. svibnja 1930.), bivši igrač i kapetan Hajduka, koji je bijeli dres nosio od 1952. do 1961. godine.

Od njega su se oprostili brojni bivši i sadašnji hajdukovci, ali i drugi građani Splita, posebno oni stariji koji ga pamte kao jednu od legendi grada. U ime Hajduka zajedno su se na Lovrincu pojavili predsjednik Marin Brbić, predsjednik Skupštine Vinko Radovani i član Nadzornog odbora Nikola Koceić Bilan. Nešto prije njih stigao je sportski direktor Sergije Krešić. 

- Ja sam se napajao na toj generaciji u kojoj su bili Gaga, te Beara, Kokeza, Broketa, Vukas... Svaki put kad netko od njih umre boli duša, jer oni su stvarali ono što smo slavili za 100 godina Hajduka. Doveli su klub do te razine da se izdigao iz okvira tadašnje države, postao je europski klub – rekao nam je Krešić. On je bio otišao u Španjolsku kako bi sredio papire i ostale stvari oko preseljenja/povratka u Split, i vratio se u srijedu navečer.

Gagu su na Lovrincu došli ispratiti i bivši igrači Hajduka Ivan Buljan i Stipe Andrijašević, te većina onih koji su bili i na komemoraciji na Poljudu. Pogrebni obred vodio je fra Luka Prcela iz crkve svetog Dominika.

Gagin suigrač Bogdan Kragić bio je vrlo vezan za njega i njegovu obitelj, vidjelo se to i na samome pogrebu. U najdirljivijim trenucima, kada su uoči spuštanja lijesa u grob članovi različitih klapa zapjevali Cocinu "Kada umren umotan u bilo", Kragić je pridržavao ožalošćenu suprugu Nikolinu.

- Teško mi je, ne znam što bih rekao. Puno mi je teško, Gaga mi je bio kao brat. Njegova supruga me prvo u ponoć s utorka na srijedu zvala i rekla mi da je slabo, da teško diše, a onda mi je u sedam ujutro javila da je umro u dva sata u noći. Bio je odličan igrač, centarhalf kojem je mogla proći lopta, ali ne i igrač – kazao nam je Kragić.

Ivo Bego također je igrao s Grčićem, premda je sedam godina mlađi od njega.

- Igrali smo zajedno od 1955. do 1962., bio mi je i kapetan. Njegova žena mi je rekla koliko me spominjao, posebno u zadnje vrime. Ante Ivković Zonzi mi je javio da je umro. Bio je odličan igrač i čovik, ima puno dogodovština koje smo prošli zajedno... - prisjeća se Bego.

Prije posljednjeg ispraćaja na Lovrincu, Hajduk i grad Split od Davora Grčića Gage su se oprostili na komemoraciji održanoj u kino dvorani na Poljudu. Osim ožalošćenih članova obitelji, Gagu su došli pozdraviti brojni ljudi koji nešto znače ili su značili u Hajduku.

Bio je tu predsjednik Hajduka Marin Brbić, izbornik hrvatske reprezentacije Igor Štimac, pa igrači prve momčadi “bijelih” na čelu s trenerom Mišom Krstičevićem, Gagini suigrači Bogdan Kragić, Geza Šenauer, braća Ivo i Zvonko Bego, te drugi veterani kluba Ivica Hlevnjak Bukle, Vilson Džoni, Ante Ivković Zonzi, Zoran Vulić, Tonći Gabrić...

U ime Hajduka govor je održao predsjednik Skupštine Vinko Radovani.

- Na poseban način sam vezan uz našega Davora. On je rođen 1930. godine, kao i moj otac, i vezan sam za cijelu tu generaciju koja je igrala 50-ih godina, kroz rano djetinjstvo sam stalno slušao priče o toj velikoj generaciji. Gaga je odigrao preko 320 utakmica za Hajduk, a nakon što je završio karijeru nikada nije prestao voljeti i živjeti Hajduka, uvijek je bio rado na pomoći svome klubu – rekao je Radovani.

Prisjetio se svoga posljednjega susreta s Gagom, u prosincu prošle godine.

- Vidjeli smo se na komemoraciji za pokojnog Vinka Cuzzija, sjedio je do mene i osjetio sam njegovu toplinu i želju da sve te Hajdukove generacije ostanu na ponos, da ostanu veliki prijatelji kluba i nakon igračke karijere. Gaga će za mene ostati vrlo svijetla uspomena. Veliko hvala, dragi Gaga, za sve što si učinio za voljeni klub – zaključio je predsjednik Hajdukove Skupštine.

Pozdravne riječi u ime Grada Splita izgovorio je dogradonačelnik Jure Šundov.

- Grad će pamtiti Gagu ne samo kao vlasnika prvog privatnog kafića, već i kao osobu koja se zalagala za poboljšanje života tjelesno hendikepiranih građana u ovome gradu. Ove godine je za to dobio i nagradu Grada Splita, ponosni smo što mu je upravo ova vlast dodijelila to priznanje – kazao je Šundov.

Ispričao je kako je Grčića upoznao prije tri godine, kada je ova gradska vlast stupila na dužnost.

- O njemu mi je prethodno pričao i gradonačelnik Kerum. Premda sam znao da je Gaga amputirac, ispred sebe nisam vidio tjelesno hendikepiranu osobu, jer on se tako nije ponašao. Kad se zalagao za hendikepirane, kao da je pred sobom vidio vratnice i gledao kako će zabiti gol. Svojim djelima zadužio je mnoge, ostavio je u ovom gradu neizbrisiv pečat i živjet će dokle god je grada Splita – istaknuo je dogradonačelnik Šundov.

Izbornik Igor Štimac nazočio je komemoraciji, no ostao je bez komentara. Po izlasku iz kino dvorane pozdravio se s novinarima, ali bez ikakvih izjava. Potom je u poljudskom kafiću sjeo za stol s bivšim suigračem iz Hajduka i bivšim sportskim direktorom Splita Nenadom Pralijom.

'Najdraža titula iz 1955. godine'

Posljednji razgovor s Davorom Grčićem Gagom na temu Hajduka izašao je upravo na našim stranicama u siječnju 2011. godine, uoči velike proslave Hajdukove stogodišnjice. Razgovor je vođen u njegovu domu na splitskom Lučcu, točno mjesec dana prije 100. rođendana Hajduka.

Gaga se pritom prisjetio najveće radosti koju je doživio kao igrač Hajduka, titule prvaka osvojene u sezoni 1954./55. No, usprkos sjećanju na slavlje, ta titula je kod Grčića budila i ružne uspomene, i to zbog odlaska Vladimira Beare iz Hajduka u Crvenu zvezdu. - To je bilo veliko veselje, ali ubrzo i veliko razočaranje. Na slavljeničkoj večeri predsjednik kluba Marko Markovina je kao najzaslužnije igrače pohvalio Franu Matošića, Vukasa i Jolu Vidoševića, što je uvrijedilo Bearu, nije ga smio izostaviti. Beara je otišao, zvao je predstavnika Zvezde i rekao mu da dolazi kod njih. Zvezda je nakon toga zahvaljujući njemu pet godina za redom osvajala prvenstva i kupove, a mi smo trebali ispasti iz lige, spasili smo se protiv Sarajeva u Splitu – pričao nam je Gaga.

Nije se gurao ni vrijeđao

U vrijeme uoči proslave 100 godina Hajduka, Slobodna Dalmacija je birala najbolju momčad u stoljeću kluba, tim povodom i vođen je ovaj razgovor, jer Gaga je bio jedan od sto članova žirija. Njegova imena nije bilo među 50 nominiranih, no zbog toga nam nije zamjerio, kazavši kako ionako sebe ne bi stavio u idealnu momčad. Izabrao je sljedeću jedanaestoricu: Beara – Džoni, Holcer, Buljan, J. Matošić – Slišković, Gudelj, Jerković, Vukas – F. Matošić, Zl. Vujović. Iz Gaginih idealnih 11, osam igrača se našlo i u najboljoj momčadi koja je na koncu izabrana. Tri razlike su Jarni, Mužinić i Šurjak umjesto Joze Matošića, Gudelja i Zlatka Vujovića. Gaga je posebno nahvalio dvojicu s kojima je igrao, Bearu i Franu Matošića. Za legendarnoga vratara je ustvrdio kako je bio “bolji od Jašina ili danas Gianluigija Buffona, a Vukas u rangu današnjega Messija ili prije Maradone”. Govoreći o trenerima u svoje vrijeme, osvrnuo se i na suvremenu situaciju u Hajduku.

Barba Luka za odgoj

- Aleksandar Tomašević je bio odličan trener. Barba Luka Kaliterna je bio najbolji za odgoj igrača, a po meni je Tomašević bio najbolji za pripremu utakmica. Pripremao nas je za male utakmice, za velike igrači već i sami imaju odgovornost i motiv. Zato danas treneri iz Hajduka odlaze jedan za drugim, jer ne pripremaju igrače za male utakmice – ustvrdio je Gaga u siječnju 2011. godine.

Bogdan Kragić: Uvik je govorija da pustimo žene neka love nas

Okrenuli smo jučer broj Bogdana Kragića koji je s Gagom bio gotovo svaki dan, pravi prijatelj.
- Veliki smo prijatelji bili, najveći. Uvik smo bili zajedno. U utorak sam kod njega bija u bolnicu, a uvečer se javila žena da je slabo, da ga guši. Onda me u sridu ujutro zvala da je umra - teškim nam je glasom kazao Kragić.

Prvi su se put vidjeli u Hajduka.
- On je malo stariji od mene, tri godine. Bija je stariji junior kad sam ja bija u mlađe juniore. Kad smo ušli u prvu momčad postali smo nerazdvojni.

Van nogometnog terena bili ste pravi zavodnici?
- Toga je bilo dosta. On bi meni i sad u stare dane reka: “Joj da nam je imat 30 godina. Ovi mladići sad ništa ne znaju. Samo piju i ništa drugo.”

Koji je onda bio vaš recept za zavođenje?
- On bi reka neka pustimo mi da one nas vataju. Izlazili smo tamo kad je Gusar bija na Matejušku. Tamo se išlo na plesove. Nisu svakoga puštali, na vrata je ulaz čuva njihov čovik. Onda je pušta kako je koga poznava.

Volio se Gaga i šaliti?
- Jedan put je reka pokojnom Mosoru da sam ja igra vanka dobro, a doma slabo. Pita ga Mosor zašto, a on kaže da jer sam doma bija gladan, a na putu bi se s Hajdukom naija.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last