Hajduk je bolje prošao u dolascima, evo još i Marko Livaja što je prispio, nego što je prodavao ovog prijelaznog roka.
No, sigurno zna što radi kad se nije upuštao u „rasprodaju obiteljskog srebra”, nego je još k tome vratio svoje Lovru Kalinića i Marka Livaju da bude čim jači.
No, financije nas brinu.
Predsjednik Lukša Jakobušić je prije tri i pol mjeseca na pressici inauguracije ustvrdio kako „Hajduk ima novca za još dva mjeseca”, a to je bilo do Nove godine, ako dobro računamo.
U međuvremenu nije izveo konkretnije akcije da se blagajna napuni, a nije se ni igrače rasprodavalo. No, iz Poljudu ne kukaju, nego – uzimaju igrače!
No, da nemaju novca, da im ne pritječe, to neće demantirati.
Jakobušić je rekao i to da neće uvijek sve pričati što radi, ali da - radi, a poznato je i to da se pozivao i na Johna Lennona i njegovu sentencu:
- Na kraju će sve bit u redu. A ako nije u redu... Znači da još nije kraj.
Živjeli od transfera Palaverse i Bradarića
Za 110. rođendan, kazao je:
- Napredujemo u milimetrima.
Kako mu je, zna najbolje on sam, međutim potezi da se u zadnji čas ne daje ni Marija Vuškovića, ni Stanka Jurića, a ni Jairo nije otišao u Saudijsku Arabiju, pokazuju da Jakobušić ima neke čarobnu računicu, formulu s kojom će Hajduk - izgurati do ljeta.
Činjenica je da je Hajduk zadnjih godina (lagodno) živio na transferu Ante Palaverse i Domagoja Bradarića, to su bila dva „binga” , pa premda se Hajduk u startu opirao da svoje dragulje proda u Manchester City, odnosno Lille, na kraju je to uradio i to je bilo životno opravdano. Palaversu za 6,3 i potom Bradarića za 6,5 milijuna eura.
E da su ujesen pristali na prodaju Jaira u Dinamo (2,7 milijuna eura) ne bismo sad pisali o mogućim financijskim poteškoćama u Poljudu. No, Nadzorni odbor je stopirao taj posao u ime - čojstva, nećemo. Premda su pragmatičari bili za taj posao: novca nam treba.
Mario Vušković nije (još) postao novi Palaversa ili Bradarić, nije postignuta cijena koja bi Hajduka nagnala da ga se odrekne, tako se Vušković nije našao u Torinu, ni Beneventu, a ostao je i Stanko Jurić koji je mogao u Italiju „negdje na posudbu”. Ali je zato je iz Italije stigao Marco Fossati, iskusni i solidni veznjak.
Prijelazni rok je praktično završio, ostala su još otvorena vrata u Rusiji, Poljskoj, Ukrajini, Kini, ali nema naznaka da bi se još nešto opipljivo moglo dogoditi.
Kačaniklić i Livaja rastjerali depresiju
Hajduk je za prodaju usmjeren - na ljeto, a pokrpat će se manjim zahvatima što su obavili, otišli su:
1. vratar Marin Ljubić (Istanbulspor) za kojeg se smatra da je odšteta ipak dosegla cca 200.000 eura, možda i nešto više s bonusom;
2. stoper Stipe Radić je već startao za belgijski Beerschot, njegov transfer teži 450.000 eura.
3. to što su poslali Ivana Delića u Slaven Belupo i Adama Gyurcsa u Osijek, ne pridonosi naročito blagajni.
Da Hajduk nije u totalnoj depresiji pokazuje i dolazak Alexandera Kačaniklića. Premda je besplatan u dolasku, ipak uzima plaću kakvu je recimo do tog trenutka imao novi Osječanin, „esseker” Adam Gyurcso. A napose Marka Livaje!
Kako god, slab priljev u blagajnu. Fali pravi izlazni udarac na „mercatu” koji bi oživio „bijele”. Pa bi se taj novac reinvestirao u momčad. Dotad, do ljeta, uz ovozimski sitniš: tko preživi, pričat će...
Nema prodaje, nema Europe, nema publike. Ali ima zato bolja momčad nego ujesen. Bravo za predsjednika i ekipu...
