StoryEditor
Hajdukspriječio tučnjavu

Ante Miše se prisjetio Hajdukovog ratnog trofeja: Mihajlovića sam odvukao za kosu, bio je miran...

8. svibnja 2020. - 14:04

Ante Miše, danas izbornik Turkmenistana na čekanju, bio je važan akter slavne pobjede Hajduka nad Crvenom zvezdom. Pamtimo dok su se Igor Štimac i Siniša Mihajlović „častili”, tukli, izmijenjivali oštre startove, a zbog čega su kasnije zaslužili isključenje, autoritetom je u gužvu uletio Ante Miše. Uhvatio je Mihajlovića za kosu, odvukao ga, smirio napetosti, Siniša je ostao miran.

- Nisam ga čupao, ali jesam uhvatio za kosu i odvukao. Svi su se čudili kako sam to uradio, a ja sam dvije godine od njega stariji i išli smo u istu školu u Borovu Naselju, zamislite čudna imena Bratstvo-jedinstvo! Ja sam tada kao mladi reprezentativac bivše države, mogu reći svima bio važan u Borovu. I prvi sam otišao u veliki klub. I Siniša je govorio da sam ja otvorio put, pokazao im, da će i on tako... Bili smo bliski i ta je intervencija urodila plodom, da se strasti malo smire. Jednom prigodom o utakmici Mihajlović je rekao „Ante nam je svima bio uzor” i da me uvažava kao igrača i čovjeka.

Kad ste se opet poslije toga vidjeli?

- Odmah zatim na prvenstvenoj utakmici u Beogradu, onoj „ni cveće nisu doneli”... Popričali obično, normalno. Ali nakon toga nikad više. Štimac i on su vodili reprezentacije Hrvatske i Srbije jedan protiv drugog i sreli se, a ja baš nikad!

Gadno su se kačili na utakmici?

- Bila je napeta atmosfera, teška, poznate su svima sve okolnosti. Pamtim da je Mihajlović tako faulirao Grgicu Kovača da je ovaj morao izaći iz igre, ušao je Osibov. Pa se umiješao Štimac...

Crni flor ste nosili na rukavu?

- Imali smo više razloga za to, stradanje naših policajaca u Borovu Selu samo šest dana prije utakmice, pa smrt Milijeve (Hadžiabdić, op. a.) kćerkice Romane u prometnoj nesreći, umro je i Dražićev otac Nikola, a Dražić je bio naš kapetan. Sve je to bilo stresno, teška psihoza, ali nas je ujedno i jačalo. A jedva da smo i došli. Uostalom, krvavi rat se dao naslutiti treba li uopće ići?

Da, kako to, odlučila je politika?

- Odluka s vrha, idemo! Uvijek pamtim sastanak trenera Skoblara koji je doslovce rekao: Došli smo pobijedit i uzet pokal, a ne da glumimo sparing-partnera Zvezdi! Tako napaljeni ušli smo u igru. Bila je to najzrelija partija jedne momčadi u finalu što može bit! Presudio je naš Bokšić, internacionalna klasa. Dubinski pas Grgice, otresa' je Bokšić Najdoskog i kako ga je samo bombiza u mrežu! Za mene je najveći igrač Hajduka s kojim sam igrao Blaž Slišković, ali do njega je odmah Boka!

Otvorili smo vam kutiju sjećanja...

- A nije teško, to je gušt, moj najveći, ali i najveći Hajdukov trofej u povijesti.

Najveći?

- Za mene jest. A koji je veći?! Ja mogu prosudit, sudjelovao sam u mnogim trofejima, u većini od 1987. do 2004., imam 399 nastupa za Hajduk. Ma da sam znao da sam došao do te brojke rekao bih daj u idućoj još jednu jedinu minutu da zaokružim.

Slavlje je bilo tek u Splitu?

- A tamo je bilo samo malo njihove publike, ali s provokacijama. Sjećam se dvojice naših hrabrih navijača koji su donijeli zastavu. U povratku smo slavili u avionu koji je nenormalno propadao, ali nije nas bilo strah kad je pokal u rukama. I onda doček pun emocija u Poljudu kad smo donijeli kup istu večer. Nikad neću zaboraviti naš najveći trofej.

item - id = 1020214
related id = 0 -> 1124736
related id = 1 -> 1099625
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. rujan 2021 16:07