Slaven Bilić ponovo je izbornik hrvatske nogometne reprezentacije. Rasplet sapunice koja je trajala ne samo proteklih dana, već se u kuloarima i medijima spominjala mjesecima, konačno je dobila svoj službeni epilog. Nakon kraćeg sastanka izvršnog odbora HNS-a potvrđen je povratak bivšeg igrača i trenera Hajduka na poziciju izbornika “kockastih”.
Bilić je na kormilu reprezentacije bio od 2006. do 2012. godine. Tada je već jednom napravio veliku smjenu generacija. U tom svom prvom mandatu dao je glavne uloge igračima koji su kasnije postali legende reprezentacije, na čijim krilima je Hrvatska 2018. godine u Rusiji osvojila srebrnu medalju na SP-ovima, ali i nastavila s uspješnim rezultatima.
UŽIVO
Ovo nije bilo kakav posao.
- Što sam rekao i kad sam odlazio nakon prvog mandata, nijedan posao neće biti tako bitan kao biti izbornik svoje zemlje. To se tako i ispostavilo. Prošao sam svijeta, dao sve od sebe, nije sve biznis, bilo mi je stalo, ali ovo je nešto drugo. Kad se pojavila prilika, čekao sam i dočekao.
Većina ljudi će reći da sada imate bolju situaciju u reprezentaciji nego prošli put.
- Imamo puno više mladih igrača koji su se etablirali. Tada smo imali mladih igrača koji nisu igrali, ali imao sam prednost što sam ih znao dobar dio iz mlade reprezentacije. U jednoj i drugoj repreznetaciji vladao je spoj iskustva i mladosti. Balans je najbitniji. Mladi igrači ne razmišlaju o greškama, s njima je čaša uvijek na pola puna, ali trebaju im stariji igrači da ih vode.
Možemo li povući paralelu između dva mandata, pogled na starog Slavena?
Promijenio sam se. Mislim da čovjek ne mijenja životne stavove, ali napreduje. Dobiješ školu. Kad si mlađi onda si hrabriji, manje je onih koji skaču bungee jumping s 50 godina. Sigurno sam bolji, ne čovjek nego trener i psiholog, prijatelj. Više sam stvari prošao u životu. Naučio sam se kroz uspjehe i padove. Vjerojatno je sada lakše uspostaviti autoritet. Isto tako, ova mlada generacija neće gledati mene i suradnike kao što nas je gledala Modrićeva generacija. Kad stavim sve na vagu, da ne vjerujem da suradnici i ja možemo napraviti nešto veliko, ne bih prihvaćao posao.
Najljepša uspomena?
Cijeli put. Male stvari, svaki dan u Čatežu. Imali smo mir. Prvi ciklus bio je odličan, drugi je loš, nismo se kvalificirali. Treći je bio turbulentan i završio jako dobro. Bilo je velikih pobjeda, šokantnih poraza protiv Turske, Engleske i Gruzije. Takve stvari te nauče i očvrsnu. Bilo je svega, baš kao život. To je snaga naše reprezentacije. Zajedništvo ovisi o izborniku, ali malo, ostalo je na igračima. Što su duže skupa, oni ne želi ići kući. Ako moram birati jednu pobjedu, to je ona protiv Engleske u Zagrebu. To je bio znak da dolazimo. To nas je lansiralo. Cijeli taj Euro pamtim. Njemačka, ogromna pobjeda. Wembley je specifičan, ali nije nam značio. Ali, postoji i kraj protiv Turske. Ima dosta toga što mi je ostalo.
Ta Turska, tu utakmicu smo odigrali u grču. Olić je pogodio preku s 4-5 metara, išli smo više neutralizirati ih, iako nam to nije bila namjera. Znakovito mi je bilo što smo išli osvojiti to, kao i 2012. Često sam se pitao nakon 2016., je li nerealno nadati se? Je li se 1998. slučajno dogodila? Zlatko Dalić je pokazao da se može, to je jedan od razloga mog povratka. Tri motiva su: stabilnost saveza i reprezentacije, kvaliteta i potencijal momčadi te Dalićevi uspjesi.
Kako gledate na budućnost, dojam je da znate što vas čeka?
To su medijski nastupi, nemojmo to previše hvaliti. Zanima me isključivo veliki rezultat. To znači Europsko prvenstvo. Neće se Liga nacija zanemariti, ali Euro je taj čemu je sve podređeno. Imamo podlogu. Hrvatska je pokazala da imamo realne šanse ako vjerujemo i sanjamo o nečemu velikom, ako smo ambiciozni, a ne bahati i arogantni, znajući da treba proći kvalifikacije. Igramo nogomet na specifičan način, ima stvari koje nemamo, ali nitko ga ne igra tako. Kad su španjolci gradili tika-taka igru, oni su vjerovali u to. I mi moramo tako.
Odnos s Lukom, kažu, vaš je velik adut.
Modrić je puno više od najboljeg igrača. Ne bih sada pričao o tome. Razgovor s njim će biti moj prvi zadatak. Vidjet ćemo, odluka je na njemu. Imam plan koji ću mu predložiti. Apsolutno sam za njegov ostanak u reprezentaciji. Zašto bi Luka išao? Imamo senatore i mlade. Jako je slično 2006. godini. I tada smo imali senatore, Kovače, Rapaića, Šimića, Šimunića... Ovdje je još bolje jer mladi već imaju iza sebe već i Euro i SP, a mladi su. To je jako dobra situacija. Nama možda fali specifičan profil igrača. Imamo dva prava krila, na poziciji centarfora imamo slične igrače, ali u sredini terena, gdje smo jaki, imamo čak i previše dobrih igrača.
Po meni, kriterij za reprezentaciju jedino je kvaliteta. Reprezentacija nije klub. Ja da sam predsjednik ili direktora Hajduka, mogao bi reći treneru da imamo mladog igrača kojeg želimo da igra jer živimo od prodaje. U reprezentaciji nema transfera, tamo igraju najbolji. Mladi neće bit zapostavljeni, ali neće igrati samo zato što su mladi. Modrić, Eduardo i Ćorluka nisu 2006. igrali jer su mladi, nego jer su bili bolji od drugih. Ako imamo pet igrača od 35 godina i imamo četiri utakmice, teško je očekivati da neće pasti. Ali, apsolutno nema smisla da ih se odričemo.
Koliko će biti korisno ovo što ste vidjeli na ovom SP-u?
-Dobra stvar je ono što ne valja jest ispravljivo. Nemamo previše dubine, ali slabo branjenje šesnaesterca stvar je voljnog momenta, treninga i odgovornosti. To se može popraviti, ali treba se vježbati. Prekidi su toliko zastupljeni, ti danas imaš stručnjake za prekide. Možeš naučiti igrače da čuvaju igrača ili zonu, ili ponekad oboje. Ali ne možeš ih naučiti da budu talentirani. Taj stil nemaju.
Je li problem prekida psihološke prirode?
- Tu se slažem, ali to ne znači da se to ne vježba. Treba naći i pravi model. Treba pojačati odgovornost, možda i prozvati igrača. Hoćeš igrati? Onda ga čuvaj! Sin i ja smo bili na utakmici Real - Chelsea pred par godina, Luka Modrić čuva Rüdigera koji je tada igrao za Chelsea. Luka zna da je manji od njega, no i dalje ga čuva, otežava mu. Treba prenijeti tu strast. Da, lako je pričati, ali moguće je to i izvesti.
Pomlađivanje?
Mladi nisu ugušeni. Igraju li Sučić, Baturina, Gvardiol, je li Vušković igrao protiv Engleske. Imamo mladih. Ne mogu skupa igrati oba Sučića, Baturina, Vlašić, igrači su sličnih karakteristika. Ako su dobri u klubu, igrat će. Mi ćemo probati kroz Ligu nacija isprofilirati neke igrače, ali ako bude prilike za proći dalje, idemo po to. Ništa ne stvara igrača bolje od pobjede.
Bit će dosta teško u Ligi naciji?
Nije moglo teže, ali imam prijatelja koji kaže, daj odmah. Zeznut je trenutak. Ovo je specifično. Prošli smo grupu, nešto nije bilo dobro, ali izašli smo pozitivni. Pogotovo nakon utakmice protiv Portugala. Naravno da su ove utakmice užasno teške, gledamo ih u polufinalu SP-a. Nadam se da naši igrači nisu u strahu od Engleske i da im žele pokazati da mogu igrati s njima. Da to jedva čekaju.
Kakav možemo očekivati stil igre?
Nekad je dobar nogomet i braniti se. Meni je dobra utakmica na Euru 2012. kad smo protiv Španjolske imali 29%. I to je umjetnost. Ono što bih ja htio je da stavim na teren što više igrača koji znaju igrati. Nije to ništa novo, na mjesta izbornika su stigli ili bili Pep, Ancelotti, Klopp. Obožavam i Mourinha. Imao sam privilegiju da se u Engleskoj družim s takvim ljudima. Bili su to razgovori od pola sata.
Pritisak je postojao i prije, kako dalje, smeta li Vas?
Smeta to svakome. Danas svatko govori da ne čita, ali ja u to ne vjerujem. Apsolutno shvaćam Dalića. Od osobe godine padneš na pod, to se meni dogodilo. Takvo je moderno društvo. Pitam se kako je moguće da čovjek nakon toliko medalja i uspjeha ima ovih koji su brutalno bezobrazni prema njemu. Čovjek je napravio takav rezultat da je to meni jedan od glavnih razloga za povratak. Naravno da ću probati nešto promijeniti i da ne gajimo isti stil nogometa.
Kada su bili prvi kontakti sa Savezom?
Bilo je to prije dvije godine. To je bilo možda dva ručka s predsjednikom, dva poziva. Od početka je to bilo - ako i kada Dalić ode. Zato bi mi išli ručati da se to vidi jer nema ništa negativno u tome. Nakon Arabije sam se htio svjesno odmoriti jer 13 godina nisam bio u Splitu. Onda drugu godinu sam htio raditi jer ako ne radiš dvije godine, ispadneš iz bubnja. No, onda mi je ova varijanta uvijek bila u glavi. Išao bih ja u West Ham da se realiziralo, ali nije. Ne volim pričati o ponudama i klubovima s kojima sam pregovarao, ali bile su četiri reprezentacije koje su bile na SP-u. Imao sam priliku. Nijedna nije fenomenalne, ali neke su prošle skupinu. Ipak, Hrvatska je bila nešto drugo.
Koji je plan za Ligu nacija?
Miks uigravanja i igranja na rezultat. I s mladim igračima idemo po rezultat. Neće igrati pet debitanata. Ne vjerujem da će dvije utakmice u nizu igrati po pet senatora. Imamo mesa, ne moramo izmišljati.
Kakav ćete sustav preferirati?
Gledao sam Hrvatsku, razmišljao sam o opcijama. Dobra stvar kad ne radiš je to da imaš vremena. Igrao sam se izbornika, trenera. Kad nemaš prirodna krila, kao mi, onda ti to da pravo da razmišljaš o formaciji s tri nazad. Zašto ih ljudi ne vole? Jer moraš izvaditi najatraktivnije igrače poput Mahreza ili Manea. Nemamo mesa na krilnim pozicijama. Možda ćemo dijelom ići na formaciju s tri nazad, ali meni se više sviđa formacija s četiri iza. Čini se da Europljani više razmišljaju o strukturama. Većinom se napada s tri, a brani s četiri.
Vušković? Je li on budućnost reprezentacije?
On je sadašnjost. Ne gledamo godine ni kod starih ni kod mladih. Vušković iza sebe ima transfer u Tottenham, igrao je u Belgiji, maloj Premier ligi. Ima iza sebe odličnu sezonu u Bundesligi. On je tu, među ostalim stoperima u konkurenciji, tu nema spora. O čemu mi pričamo. On je taj, ima nešto što drugi nemaju.
Za kraj, tko će biti svjetski prvak?
Ne znam to. Svi su tu s razlogom. Ako trebam staviti lovu - igrao bih na Francuze, ali volio bih da to bude Messi. Argentinci su ratnici, navijači su fanatici.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....