StoryEditor
Domaći nogometmaksimirska kriza

‘Presudio‘ Bjelici: Mamićev apsolutizam ima i svoju cijenu, vrlo visoku cijenu. A smjenom trenera nije riješen osnovni problem

15. travnja 2020. - 09:53
Denis Ruvic/HANZA MEDIA

Nema dogovora! Danima se nagađalo kako će dolazak Nenada Bjelice u Maksimir (predviđen za četvrtak, 16. travnja) razriješiti agoniju u kojoj se zatekao GNK Dinamo nakon jednostrane odluke Uprave o smanjivanju plaća.  

Od 25. ožujka kada se sporni dokument pojavio u javnosti, u Maksimiru traju prepucavanja oko njegove realizacije. Igrači i trener odbili su potpisati “jednostrani akt” kojim bi se odrekli trećine primanja, a trećinu bi dobili s vremenskim odmakom (šest mjeseci nakon odigravanja prve utakmice). 

Pojavljivanje Bjelice u klupskim prostorijama imati će međutim tek formalni karakter. Premda je Krešimir Antolić, član Dinamove Uprave, optimistički najavljivao mogućnost dogovora s trenerom, očigledno je Zdravko Mamić zaključio drugačije. Tijekom Uskršnjih blagdana definitivno je odlučio smijeniti trenera prve momčadi! Ako je netko i imao dvojbi glede utjecaja tzv. savjetnika Uprave kluba, sada su sve sumnje otklonjene. 

No, Mamićev apsolutizam ima i svoju cijenu. Vrlo visoku cijenu. Važeći ugovor Bjelice i Dinama ima rok valjanosti do konca lipnja 2021. Dakle, klub mu je dužan isplatiti još 15 mjesečnih plaća. A svaka iznosi 100.000 eura! U neto iznosu. U medijima se pojavljuje špekulacija kako će klub Bjelici ponuditi otpremninu od milijun eura. Na koju ovaj, dakako, ne mora pristati...

GNK Dinamo bi za novog trenera trebao imenovati Igora Jovičevića. Ovaj 46-godišnjak trenerskim se poslom bavi tek pet sezona. Prije nego je 2017. preuzeo drugu momčad Dinama trenirao je samo ukrajinski Karpati i slovensko Celje. Najveći uspjeh trenerske karijere Igora Jovičevića plasman je s Dinamovom juniorskom momčadi u četvrtfinale Lige prvaka. Odabir novog trenera sugerira i smjernice kadrovske politike kojoj će maksimirski klub biti naklonjen u bliskoj budućnosti. 

Među raznolikim vijestima na Dinamovoj službenoj stranici egzistira i naslov – “FIFA-in dokument: klubovi imaju pravo na jednostranu intervenciju”! Radi se dakako o “slobodnom tumačenju” preporuke klubovima, u kojoj Svjetska nogometna organizacija, kao naputak za prevladavanje krize, sugerira dogovor s igračima glede revidiranja aktualnih ugovora. 

FIFPro (Svjetska udruga nogometnih sindikata) u svom je očitovanju bila kudikamo eksplicitnija od FIFA-e i nije ostavila prostora za proizvoljna tumačenja (poput ovog maksimirskog). Sukus sindikalnog priopćenja mogao bi se svesti na konstataciju: dogovor između klubova i igrača nema alternative! 

A smjenom trenera u Maksimiru nije riješen osnovni problem: dogovor kluba i igrača o primanjima. U klubu tvrde kako pregovori potpisnika ugovora i dalje traju. Već i ta konstatacija anulira tezu s Dinamove stranice da “klubovi imaju pravo na jednostranu intervenciju”.

Tijekom trotjedne maksimirske krize svega su četvorica igrača svojevoljno pristali na smanjenje ugovora. Nijedan od njih nema ormarić u svlačionici prve momčadi: Horkaš je na posudbi, Julardžija i Tueto su juniori, a Šaranić kadet! 

Smjena Bjelice mogla bi dodatno zakomplicirati pregovore klupskih vlasti s igračima. Upravo je on bio jedinim čimbenikom koji je mogao objediniti kolebanjima razjedinjenu maksimirsku svlačionicu.

Prema naputku klupskih čelnika, Bjelica i igrači, do okončanja krize ne smiju se očitovati u javnosti. No, jednako su im sugerirali i odvjetnici, koje su mnogi igrači i trener angažirali kao pravne savjetnike (i potencijalne zastupnike) u ovoj zavrzlami. 

Do povlačenja pandemije i nastavka natjecanja u Prvoj HNL, Dinamovi će igrači nedvojbeno postići dogovor s klupskim čelnicima, ali već u predstojećem prijelaznom roku kadrovski roster modre momčadi jamačno će doživjeti drastične promjene. Zdravko Mamić nikada nije trpio neposlušne suradnike... 

Ademi i Hajrović ‘teški’ po 850.000 eura

Uprava GNK Dinamo odluku o uvođenju tzv. ‘’kriznih mjera’’ opravdala je nastojanjem održivosti proračuna, ali i očuvanjem radnih mjesta (200-tinjak zaposlenih). Prema financijskoj bilanci iz 2019. u Maksimiru su na ugovorne obveze s igračima i stručnim stožerom, te za odštete na transfere, potrošili sveukupno 33 milijuna eura, što je više od dvije trećine proračuna. 

U razdoblju bez aktivnosti i prihoda, najveće se uštede u proračunu kriju upravo u reduciranju igračkih ugovora. Što to u Dinamovom slučaju konkretno znači? Odgovor je u iznosima godišnjih gaža maksimirskih nogometaša. U prvom platnom razredu su Ademi i Hajrović (850.000 eura), zatim Theophile (840.000), Moubandje (820.000), Gavranović i Livaković (800.000).

Slijede Petković i Oršić (750.000), Pinto (700.000), Stojanović (550.000), Dilaver i Leovac (500.000), Majer (400.000), pa Zagorac, Perić, Moro, Gojak, Kadzior, Ivanušec, Atiemwen i Kulenović (svi po 360.000), Lešković i Andrić (300.000), Marin (250.000), Karačić, Đira (240.000), Moharrami (200.000), Horkaš, Milić, Šutalo, Knežević, Krizmanić, Menalo i Ćuže (120.000), te Gvardiol (50.000). 

Izdvojeno

01. kolovoz 2020 22:15