Hrvatska se uspjela plasirati u osminu finala Svjetskog prvenstva nakon remija s Belgijom, ali s obzirom na to da su ‘vatreni‘ bili u podređenom položaju tijekom gotovo cijele utakmice, da je Romelu Lukaku bio prisebniji, ili da Joško Gvardiol nije odigrao gotovo savršenu utakmicu, stvari su mogle otići u puno drugačijem smjeru...
Zlatko Dalić odlučio se za isti sastav koji je u prošlom kolu uvjerljivo pobijedio Kanadu, što znači da se Dejan Lovren ponovno našao na poziciji desnog stopera, Marko Livaja u vrhu napada, a Andrej Kramarić nominalno na poziciji desnog krila.
S druge strane, Roberto Martinez je napravio velike promjene nakon dvije izrazito loše predstave njegove momčadi. Belgijski izbornik tako je na klupi ostavio kapetana Edena Hazarda, koji je praktički već godinama sasvim izvan forme, a u vrhu napada se nije odlučio ni za oporavljenog Lukakua, ni za Michyja Batshuayija (koji je dao jedini gol za Belgiju), već je na teren poslao Driesa Mertensa.
Martinezova ideja od početka je bila jasna – s čvrstim i discipliniranima Axelom Witselom i Leanderom Dendonckerom na poziciji centralnih veznjaka u nekakvih fluidnih 4-2-3-1 htio je svojoj obrani dati stabilnost, dok su brzanci Mertens, Yannick Carrasco i Leandro Trossard momčadi trebali dati ‘okomitost‘ u posjedu i nadmoć u ofenzivnoj tranziciji.
Kod Belgijaca su zapravo samo Witselova i Dendonckerova pozicija bile fiksne, pa su tako u fazi obrane stajali u 4-3-2-1, jer bi se Carrasco povlačio u sredinu kako bi brojčano izjednačio trojicu hrvatskih veznjaka, a trojka Trossard – De Bruyne – Mertens stalno je mijenjala pozicije u fazi napada i tako zbunjivala hrvatsku obranu.
Belgijci su u nekoliko situacija u prvom poluvremenu zaprijetili iz tranzicije nakon osvojene lopte, ali nisu uspjeli stvoriti izglednu šansu. U drugom dijelu im je Hrvatska prepustila posjed i još se više povukla u blok, a onda je u središte pozornosti došao Lukaku, koji je u barem dvjema situacijama trebao zabiti gol. Ipak, bez obzira na ‘plivanje‘ Dominika Livakovića, koji je u završnici djelovao sasvim izgubljeno, Interov napadač nije uspio ugurati loptu u gol te se tako prometnuo u tragičara svoje momčadi.
No, unatoč svemu tome, dojam je da je najveći problem Hrvatske zapravo bio visoki presing Belgijaca. Martinez se odlučio za disciplinirane i energične igrače koji će bespogovorno slijediti njegove upute, a to je dovelo do toga da ‘vatreni‘ jednostavno nisu uspijevali iznijeti loptu iz zadnje linije.
Modrić je zbog toga u nekoliko navrata u prvom poluvremenu poslao riskantnu loptu preko sredine terena, kako bi prebacio težište igre i riješio se pritiska, ali svaki njegov takav pokušaj bez iznimke je djelovao kao potencijalna prilika za Belgijce. A najveći ‘krivac‘ za to što Hrvatska nije mogla smisleno probiti protivnički presing i uopće ući u zadnju trećinu kroz posjed, a kamoli napraviti nešto konkretnije, jest Dejan Lovren.
Protiv Maroka je bilo evidentno da Hrvatska s njim u fazi obrane dobiva stabilnost, čvrstinu i iskustvo, ali da gubi u fazi napada. Protiv Kanade to i nije bilo toliko bitno, jer su se ‘vatreni‘ nakon početnog šoka ubrzo nametnuli kao moćnija ekipa i uvjerljivo pobijedili, ali zato je protiv ozbiljne ekipe koja je imala jasan plan kako zaustaviti Hrvatsku itekako bilo vidljivo koliki je Lovren uteg momčadi.
Za razliku od Gvardiola, koji je nakon prvih 45 minuta imao 30/30 točnih dodavanja, Lovren je na sličnom uzorku bio na 82 posto uspješnosti, a rijetko koji njegov pokušaj dodavanja kroz linije djelovao bi smisleno, dok je većina njih izgledala kao čista nevoljkost da po tko zna koji put doda prvom braniču do sebe ili vrati loptu Livakoviću.
S druge strane, njegov stoperski partner odigrao je apsolutno maestralnu utakmicu u svim fazama igre i susret završio s najviše otklonjenih opasnosti, uz sve one situacije u kojima je na račun postavljanja i osjećaja za igru u začetku spriječio opasnost. Gvardiol je izdominirao Belgijce u obrani, a onda je još stigao i pokoji put iznijeti loptu te čak ući u zadnju trećinu s njom. Maska koju mora nositi zbog ozljede samo je pojačala dojam superheroja koji je s 20 godina na leđima, u izuzetno zahtjevnoj i stresnoj utakmici, odveo viceprvake svijeta u osminu finala Mundijala.
Hrvatska se na kraju zasluženo plasirala u nokaut fazu, ali bez obzira na sljedećeg protivnika, dojam je da bi ‘vatreni‘ mogli imati puno problema u osmini finala, jer s Lovrenom u momčadi rješenja za protivnički presing očigledno nema, a to bi Dalića moglo skupo koštati.