Fantastična, uzbuđujuća atmosfera prelila se sa splitskih ulica, Rive i Pjace na Poljud i to dobrano prije početka utakmice.
Tomislav Bralić i klapa Intrade još sat prije početka utakmice i više držala je visoki tonalitet i nadražaj, uz repertoar s razglasa...
- Lijepa li si... - orilo se...
I još more drugih pjesama, nadasve domoljubnih poskočica...
Publika je brzo napunila tribine, ulaz je otvoren od 18.30 sati, dakle više dva sata prije početka susreta, a svakog posjetitelja na sjedalici je dočekao poseban šal, koji je prigodno dizajniran i bio neophodan da se nešto kasnije, u datom trenutku sve tu skupa pretvori u nezaboravan kolorit, crven-bijelo-plavi...
Sa zapada odakle smo gledali, na istoku su se nizali transparenti i natpisi, Imotski, Posušje, Ljubuški, Žepče, Grude, Vrućice, Nezavisni Imotski, pa veliki natpis Split - We are Croats, pa dalje Zagreb, Ljubuški, Podhum-Livno, Nuštar...
Ekstaza, to je riječ koja nam nekako najbolje, najvjernije opisuje i oslikava kompletno oduševljenje što se slijevalo Poljudom, pravilo od njega veliko vatreno srce.
Na jugoistoku Poljuda, na sektorima A i B bilo je valjda 1800 Velšana, po procjeni naših gostiju reportera koji su toliko očekivali navijača iz svoje postojbine, gledali su kako to Split navija i veseli se...
- Nije to obična tkanina, to je srce kao najveća planina, to je naša hrvatska zastava - ako smo dobro ubrali stihove, dodatno je palilo ozračje...
Poduži je popis uzvanika za svečanu ložu, Lovren i Strinić koji se opraštaju, pa Stanić, Živković, Vlaović, Asanović, Marić, Šimić, Čačić, Vulić, Šurjak, Kozinku, Miše, Vejić, Rapaić...