Za mjesec dana bit će točno puna godina da mi je Ante Budimir obećao ovaj intervju. Prošlog ljeta, 14. srpnja. Htio sam napisati priču o njemu kao studentu ekonomije, netipičnu o reprezentativcu i jednom od najboljih strijelaca Primere koji svemu usprkos – uči i polaže ispite.
A čemu to svemu usprkos? Obavezama nogometnog profesionalca u jednog od najjačih liga svijeta, nemalom novcu kojeg zarađuje, obiteljskom obavezama supruga i oca četvero djece...
Ali, ne da se Ante. Kakav na terenu, takav i u životu. Vrijedan, uporan, ozbiljan, ne odustaje.
”Dragi Marko”, krenulo je obećavajuće, ”hvala na pozivu i želji da razgovaramo za Slobodnu”, još me drži nada, ali...
... ”ali, sada u jednom razdoblju neću davati izjave i intervjue”. Piši propalo. Ipak, uz obećanje ”kada budem dostupan javim vam se”.
Obećano, ispunjeno. Šutio je sve do nedavnog kraja klupske sezone i početka priprema Vatrenih za Svjetsko prvenstvo. Prvo presica reprezentacije, pa onda intervjui. Profesionalac.
Čekao sam strpljivo od prošlog ljeta, uz svakodnevnu zezanciju s Antom da ipak požuri malo "jer mi se penzija približava".
A Ante je vruća novinarska roba. Niže golove u La Ligi, sad će i na Svjetskom prvenstvu, traže ga i Barcelona i Real, pa prinova u obitelji, pa ona naša tema s početka teksta – fakultet ekonomije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....