Otac je zaboravio na jednog od svojih brojnih sinova, blago rečeno. Godinama ga nije niti posjećivao, niti se skrbio o njemu, kao o drugim sinovima i kćerima.
Od kojih su neki baš bili privilegirani, dok je ovome pokušavao svim silama učiniti život što težim jer je ovaj razmišljao svojom glavom. A kakva je to krasna obitelj sve govori to što je u njoj bilo čak i incesta, ali samo je taj izopćeni sin upozoravao na to.
Uzalud. A za oca taj sin dugo nije ni postojao. Kada bi ga sin zazivao, oglušio bi se, pravio bi se da ga nema. A onda se kao već nekoliko puta dotad opet odjednom dosjetio da ipak ima i tog sina. Pa bi mu htio doći kao da su svi tih godina imali najnormalniji odnos. U goste, ili doma. Kako se uzme. I sin ga želi primiti. Rod su. Da ga i njegova djeca vide, da up...