Sport Domaći nogomet

vatreni na prekretnici

Dalić kao Loew: ‘Elf je 2014. osvojio ‘mundijal’ pa tresnuo o pod, odlučili su se za rekonstrukciju momčadi...

vatreni na prekretnici

Nijemci su u ljeto 2018. umarširali u Moskvu. Činilo se da ih ovoga puta nitko neće zaustaviti. Stigli su s aureolom svjetskih prvaka u nogometu. I statusom legitimnog favorita, branitelja naslova.

Nogometni je svijet još bio pod dojmom njemačke invazije na Brazil četiri godine ranije i načina na koji je ‘’panzer-divizija’’ pokorila Mundial. 

Te, 2014. ‘’elf’’ je ostvario fascinatan skor: šest pobjeda i jedan remi! Posebice je impresivan bio polufinalni dvoboj s Brazilom. Na stadionu Mineirao u Belo Horizonteu, Njemačka je ‘’pregazila’’ domaćina – 7:1! Urugvaj je 1950. ‘’iščupao srce’’ brazilskim navijačima (kada je Ghiggia u odlučujućoj utakmici utišao 200.000 ljudi na Maracani), ali ih nitko nikada nije tako posramio kao njemačka momčad tog 8. srpnja 2014. 

Mit o nogometnom ‘’übermenschu’’ dovršen je u finalu protiv Messijeve Argentine – 1:0. Premda je izbornik Joachim Löw doveo u Rusiju svega devetoricu ‘’Brazilaca’’ (Neuer, Hummels, Özil, Müller, Kroos, Boateng, Ginter, Draxler, Khedira), Nijemci su živjeli u uvjerenju kako imaju momčad još moćniju od one šampionske.

Nogometna je ‘’operacija Barbarossa’’ započela 17. lipnja 2018. na stadionu Lužniki u Moskvi (Nijemci su očekivali da će mjesec dana kasnije na istom mjestu igrati i finalnu utakmicu). ‘’Blitzkrieg’’ Joachima Löwa, međutim nije uspio: Njemačka je poražena na startu od Meksika (0:1) da bi potom, uz sudačku naklonost, svladala Švedsku (2:1), golom Kroosa u nadoknadi vremena. 

U rasulu su Nijemci napuštali Rusiju već 28. lipnja 2018. Međunarodna zrakoplovna luka u Kazanu svjedočila je tužnoj evakuaciji njemačke reprezentacije i neutješne armije njenih navijača. Dan ranije na travnjaku Kazan Arene, svjetski su prvaci doživjeli posvemašnji fijasko. Izgubili su utakmicu od Južne Koreje – 0:2 (golovima u sudačkoj nadoknadi).

Po prvi puta u povijesti Svjetskih prvenstava Njemačka nije prošla skupinu! Nije li to bio dostatan razlog za potres u Njemačkom nogometnom savezu i smjenu izbornika Löwa?

Ponuđenom temom nitko se nije ozbiljnije bavio. Joachim Löw vodio je ‘’elf’’ i u – Ligi nacija, protiv Francuske i Nizozemske. Zanimljivo društvo za revitalizaciju posrnulih njemačkih ambicija: aktualni svjetski prvak i momčad koja je ‘’promašila’’ turnir u Rusiji. 

Ligu nacija Löw je optimalno iskoristio za eksperimente s novim kandidatima i sustavima igre. U četiri utakmice njemački je izbornik isprobao četiri različita načina igre i izrotirao 22 igrača. Od kojih samo šestorica (Sane, Can, Gnabry, Uth, Schulz, Kehrer) nisu participirali u mundijalskoj blamaži. 

U konačnici, Njemačka je završila posljednja, treća, iza Nizozemske i Francuske (i ispala, poput Hrvatske, iz elitne skupine Lige nacija). No, povjerenje izborniku (Löw je njemačku reprezentaciju preuzeo 2007.) niti ovoga se puta nije nametnulo kao tema za raspravu. 

A onda je Löw povukao (ne)očekivani potez. Za prvi kvalifikacijski susret, u izlučnom ciklusu za Euro 2020. njemački je izbornik ‘’zaboravio’’ nekolicinu odličnika i zaslužnika, igrače koji su u proteklom razdoblju promicali slavu njemačkog nogometa. Izostavio je Müllera, Boatenga, Hummelsa, Draxlera, Hectora... 

Kvalifikacije za Euro Löw je započeo s novim sustavom igre i posve restauriranim sastavom. Od momčadi, koja je u lipnju 2018. krenula u obranu svjetskog naslova preživjela su svega dvojica igrača (Kroos i Kimmich) te vratar (Neuer). 

Zanimljivo, Njemačka je Euro-kvalifikacije započela u amsterdamskoj Areni, pobijedivši u gostima najvećeg rivala u skupini, reprezentaciju Nizozemske – 3:2. Ako se podsjetimo da je gotovo identična nizozemska momčad u listopadu prošle godine (u Ligi nacija) deklasirala ‘’elf’’ – 3:0, mogli bismo zaključiti da je Joachim Löw u proteklih devet mjeseci učinio dobar posao. 

Slučaj Joachima Löwa i rekonstrukcije njemačke reprezentacije indikativan je primjer. No, je li primjenjiv i na slične situacije u drugim nacionalnim vrstama? Zacijelo nije. Svaka je reprezentacija zaseban živi organizam s vlastitim specifičnostima.

No, obnova ‘’elfa’’ nesumnjivo ima sličnosti sa situacijom i problemima s kojima se suočava i hrvatski izbornik Zlatko Dalić. Kroz eksperimentalnu fazu postmundijalskog razdoblja i natjecanje u Ligi nacija, hrvatska je reprezentacija igrala vrlo promjenjivo, s ogromnim amplitudama – od katastrofičnog (0:6 sa Španjolskom) do prijemčljivog (3:2 protiv istog protivnika, u Maksimiru). Izbornik Dalić u toj je fazi nastojao proširiti krug kandidata i pronaći alternacije za četvoricu igrača (N. Kalinić, Ćorluka, Mandžukić, Subašić), koji su se nakon Rusije oprostili s reprezentativnim obavezama.

Pritom je imao kudikamo teži zadatak od kolege mu Löwa, jer u Njemačkoj postoji više registriranih nogometaša nego što Hrvatska ima stanovnika...

Već na startu kvalifikacija za Euro, protiv Azerbajdžana, Dalić je u početnom sastavu imao svega četvoricu  igrača koji su 15. srpnja prošle godine igrali u finalu Svjetskog prvenstva. Hrvatski je izbornik predstavio četvoricu debitanata: Petković je i formalno prvi puta nastupio za nacionalnu momčad, a Brekalo, Ćaleta-Car i Barišić ostvarili su prvijenac u kvalifikacijskoj utakmici. Njima treba pridodati i Vlašića, kao novo lice u epopeji hrvatske reprezentacije nakon Rusije. 

Spomenuti kvintet Dalić tek treba ukomponirati u momčad, a s obzirom na njihovu dob računati i na neizbježne oscilacije u igri. Uz činjenicu da je postmundijalska era nametnula i neke drugačije ‘’regule’’: hrvatska momčad prinuđena je mijenjati stil igre, pa sada mora autoritet na terenu nametnuti kroz posjed lopte. 

Bruno Petković nije u nekoliko treninga mogao usvojiti sve linije kretanja, način igre i hijerarhiju odnosa u novoj skupini igrača, po mnogočemu drugačijoj od one u Dinamovoj svlačionici. No, ono najbitnije – na suigrače je ostavio dojam. A stručni je stožer svjestan kako napadača takvog profila trenutačno nema na dispoziciji. On je centarfor zavidne tehnike koji zna primiti i zadržati loptu, odigrati mantinelu, pravovremeno asistirati...

Josip Brekalo ima tek 20 godina, a na njegovu samouvjerenost ukazuje i bijeg iz Dinama. Debitirao je u reprezentaciji kao krilni napadač što on po vokaciji i jest. Zbog motoričkih sposobnosti i ozljede Šime Vrsaljka, izbornik Dalić namjenio mu je protiv Azerbajdžana – mjesto beka. Brzinom i taktičkom izobrazbom nadomjestio je neiskustvo igranja na defenzivnim pozicijama. 

Loša reakcija Ćalete-Cara u susretu s Azerbajdžanom mnoge je kritičare potaknula na rezolutan stav: on nije taj! Bilo bi međutim suludo odreći se 22-godišnjeg stopera neospornog potencijala zbog jedne krive procjene. Kritičari su u prošlosti i Josipa Šimunića predstavljali kao ‘’klokana’’ i kiks-igrača, a on je za hrvatsku reprezentaciju odigrao 105 utakmica. Nisu li kritičari ismijavali i Vedrana Ćorluku kao igrača koji trči – po petama? Još donedavno Dejan Lovren bio je predmetom sprdnje Liverpoolovih, ali i navijača hrvatske reprezentacije... 

Ćaleta-Car još je igrač – u stvaranju. No, treba respektirati činjenicu da se u njegovom CV-u već spominju klubovi poput Red Bull Salzburga i Olymiquea iz Marseillea. Odnedavno je Šibenčanin postao standardnim stoperom (4-plasiranog) francuskog kluba u fizički iznimno zahtjevnoj ligi.

Kada je Steven Gerrard zavapio glede ozljede Borne Barišića mnogi su riječi slavnog Engleza protumačili s dozom sarkazma: stvarno je Glasgow Rangers u banani kada ovisi o Barišiću!? Pa, taj nije mogao igrati u zagrebačkom Dinamu! No, u Budimpešti se pokazalo kako ‘’smiješni’’ Barišić ne fali samo Škotima već i Daliću. Objektivno, u nedostatku Strinića i Pivarića, Barišić je trenutačno najbolje rješenje za poziciju u momčadi, za koju javni natječaj nikada nije zatvoren. 

Nikola Vlašić igrač je ogromne energije i nogometnog potencijala, kojega demonstrira u dresu moskovskog CSKA. Od mladića koji ima tek 21 godinu ne treba očekivati ulogu stožernog igrača u momčadi, ali Vlašić bi svakako morao postati bitnim segmentom hrvatskog projekta Euro 2020.  

Hrvatska protiv Azerbajdžana nije izgledala dobro, ali je rezultat (2:1) zatomio skroman utisak. No, poraz u Budimpešti od Mađarske (1:2) doveo je do erupcije potiskivanog nezadovoljstva. 

- Ne možemo pobjeći od činjenice da nismo izgledali dobro. Na trenutke, bilo je to pravo mučenje. U Budimpešti smo dobro izgledali pola sata, ostvarili i vodstvo, a onda smo pali. Dopustili smo protivniku da se kroz naše opuštanje vrati u utakmicu i na kraju pobijedi. Kao izbornik moram preuzeti odgovornost za ovakvo stanje u reprezentaciji i riješiti problem. O detaljima i načinu kako ću to napraviti neću govoriti za medije. Očekujem da će se efekti vidjeti na terenu – najavljuje Dalić.

Još u trenucima euforije nakon mundijalske ekstaze, hrvatski je izbornik napominjao kako momčad treba reanimirati mlađim, energičnijim i agresivnijim igračima... No, dojam je sa strane kako više u hrvatskoj reprezentaciji nema ozbiljnosti niti stege, detalja koji su pratili Dalića i njegove pulene na putu do svjetskog srebra. 

- Moramo prihvatiti činjenicu da je Svjetsko prvenstvo završilo i da se u proteklih devet mjeseci mnogo stvari promijenilo. U Rusiji je naš najjači segment bila obrana. Danas imamo u momčadi od standardnih samo Vidu, te Lovrena koji je nekoliko mjeseci izvan natjecateljskog podražaja. Bilo bi međutim kontraproduktivno sada kukati i stvarati alibije. Kao što bi bilo i deplasirano pretjerano dramiti zbog jednog poraza. Još uvijek imamo igrače koji su nam donijeli u bliskoj prošlosti jako puno sreće i zadovoljstva. Tu su i igrači koji predstavljaju svježu krv i budućnost reprezentacije. No, uvođenje novih igrača vrlo je osjetljiv i zahtjevan proces. Moramo biti strpljivi i oprezni – ističe Dalić.

Jedini je imperativ biti u top dva

Pobjeda doma, remi u gostima – to je formula uspjeha za plasman na Euro. Ritam osvajanja potrebne količine bodova narušen je već kod druge utakmice (od osam). No, i 15 osvojenih bodova bilo bi dostatno za drugo mjesto u skupini i plasman među 24 sudionika Eura.

- Jedini nam je imperativ biti među prve dvije reprezentacije. Procjena je da bi nam za to trebalo biti dovoljno 15 bodova. Kako ćemo to ostvariti i kojim tempom, manje je važno. Na ljepotu igre besmisleno je gubiti vrijeme – pragmatično se očitovao Dalić.

Modrićeva je generacija u Rusiji dosegla svoj zenit

Generacija hrvatskih nogometaša, koju predvodi Luka Modrić u Rusiji je dosegla svoj zenit. Baš kao što su i “vatreni” svoje najbolje prezentacije dosegli u Francuskoj 1998.

“Vatreni” su nakon povijesnog uspjeha u Francuskoj zaglavili u kvalifikacijama za Euro 2000. Načeti ozljedama, slabijom formom ključnih igrača i neadekvatnim zamjenama, završili su kvalifikacijski ciklus iza Jugoslavije i Republike Irske. Sadašnjoj generaciji takav se propust vjerojatno neće dogoditi, jer se u međuvremenu povećao format završnog turnira Eura.

Danas u završnici participiraju 24 reprezentacije (od 55 koliko ih sudjeluje u kvalifikacijama), pa čak i trećeplasirani kroz dodatne kvalifikacije imaju šansu. No, pitanje je – kako će hrvatska reprezentacija izgledati i što može učiniti na turniru koji je fizičkim naporima i kvalitetom protivnika često zahtjevniji od Svjetskog prvenstva?

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet