Evo ga opet. Nema odmora dok traje obrana. Pranje od optužbi, sudskih, javnosti koje pljušte sa svih strana. U svom već prepoznatljivom stilu, duljinom govora u maniru Fidela Castra, a sadržajem koji neodoljivo podsjeća na priče Broja Jedan iz Alan Forda. Broj Jedan je uvijek počinjao od početka Homera, Odiseja. I Z.M. (58) je danas slično od, pazi ovo, dana kada je u Bjelovaru te 1959. godine ugledao svijet. Vjerojatno zamotan u bijelo.
Broj Jedan je otvarao prašnjavu crnu knjižicu, Z.M. je danas ponio hrpu plavih registratora s dokumentima, "dokazima", novinskim isječcima... Kako bi se branio od optužbi da se i u Maksimiru zarada dijelila u stilu Broja Jedan. Jedan meni, jedan tebi. Jedan, dva meni, dva tebi... Na kraju praktično monologa koji je potrajao koliko i čitava nogom...