Sport Domaći nogomet

CRNA PANTERA

Zdravko Juričko: Eusebio i ja smo bili bolji od Pelea i Chinaglie

CRNA PANTERA

Eusebio na Wembleyju zabija vodeći gol za Benfiku u utakmici finala Kupa prvaka protiv Milana 1963. godine, uz njega nemoćno trči Giovanni Trapattoni. Talijani su na kraju ipak pobijedili s dva gola Altafinija i postali europski prvaci...

Često smo u redakciji slušali priče o Eusebiju, a sretna okolnost je da je naš kolega urednik Auto priloga Zdravko Lav Juričko bio njegov suigrač u Toronto Metros-Croatiji 1976. godine kada je ta kanadska momčada osvojila titulu prvaka Sjevernoameričke nogometne lige.

- Jutros me nazvao kolega Zoran Majcan iz Auto-Starta i kazao da je čuo na radiju da je preminuo Eusebio. Baš me rastužila vijest,alju mi i prijatelji poruke preko Facebooka. Znam da je imao zdravstvenih problema i da ga dugo nije bilo na stadionu Benfike, a njihove utakmice nekoć nije propuštao - kaže nam Juričko kojem se ta 1976. i osvajanje titule s Eusebijem posebno urezalo u sjećanje.

- Kako i ne bi, imao sam devetnaest godina, nisam dobio ugovor u Hajduku, bio sam kratko u Solinu i onda sam preko pokojnog oca Zlatka stigao do Đalme Markovića, također pokojnog velikog hrvatskog trenera, koji me odveo u Toronto Metros-Croatia. Taman smo odradili pripreme u Australiji i razmišljali o početku prvenstva kada nas je pojačao Eusebio. Bila je to velika stvar za klub - priča Juričko.

Kako je bilo golobradom mladiću dijeliti svlačionicu sa svjetskom veličinom?


- E, to je bilo najbolje od svega. Imao je tada već 34 godine, koljena su mu bila “prošarana“ ožiljcima od operacija, ali još je bio vrhunski igrač. No, ni po čemu se nije želio izdvajati od ostalih igrača. Na terenu je bio autoritet, a u svlačionici veliki prijatelj.

Ta titula je legendarna, ostala je velikim slovima zapisana u povijesti Metros-Croatije?


- To je zapravo bio hrvatski klub. U grbu smo imali kanadski javorov list i šahovnicu, ali su u upravi kluba bili većinom Hrvati. Na putu do finala, nakon igranja po konferencijama, izbacili smo njujorški Cosmos s Peleom i Giorgijom Chinagliom. Kakva je to utakmica bila... Pun stadion, velemajstori... Uspjeli smo izboriti prolaz. Finale smo igrali u Seattleu pred 70.000 gledatelja, dobili smo Minessottu s 3:0, Eusebio je zabio jedan zgoditak.

Zdravko Juričko
Koliko vam pomogao u igračkom napretku?


- Puno, ja sam bio spojka, on u špici. Znao je na svakom treningu dati savjet kako nešto napraviti. Čuda je radio s loptom. Sjećam se koliko me vremena učio pucati penale. U Sjevernoameričkoj ligi je bilo pravilo da nema remija. Igrao se produžetak, dva puta po 15 minuta ili do “zlatnog gola“. Ako bi nakon produžetka bilo neriješeno - pucali bi se jedanaesterci. Na treninzima je izluđivao vratare šutevima.

Uz njega se mogla naučiti svaka nogometna tajna, bio je poseban. Na travnjaku div, veličina, vođa svakom pogledu, u svlačionici prijatelj, skromna osoba. Žao mi je što smo odigrali tek jednu sezonu zajedno. Ja sam se vratio kući u Hrvatsku, on je još malo igrao. Zahvaljujući njemu smo 2010. godine ušli u kanadski nogometni Hall of Fame, ta momčad Metros-Croatije, prvak iz 1976.

Jeste li ga vidjeli nakon igračke karijere?

- Na žalost nisam, život nas je osamdesetih godina odveo na druge strane. Tada još nije bilo mogućnosti za komuniciranje kao danas. Drugačija su to bila vremena. Znam da je stalno bio na utakmicama Benfike, nogomet je bio njegov život. Međutim, život s njim u Torontu ostavio je dubok i neizbrisiv trag. Toliko se životnog iskustva od njega moglo pokupiti, privatno bio je pristupačna, jednostavna osoba koja nikome nije okretala leđa.

Uvijek je bio spreman na razgovor i pomoć. Pričali su mi da je jednom portugalskom listu dao intervju u kojem je spomenuo i nas suigrače iz Toronta. Teško mi je kad ga se sjetim, ostaje praznina.., Bio je “meštar“ baluna, ali i veliki čovjek - zaključuje Juričko.

robert radica

Grnja: Skupa smo išli na treninge

S Eusebiom je u Torontu igrao i Ivica Grnja.

- Eusebio je bio najveći igrač s kojim sam u karijeri igrao. Posebno je bio sklon pokojnom Luksu (Lukačeviću) i meni. Zajedno smo živjeli u hotelu i skupa odlazili svaki dan na treninge. Prilično me pogodila vijest o njegovoj smrti - govori Ivica Grnja.

Kako je Eusebio uopće dospio u Toronto?

- Njegov je dolazak predstavljao veliku senzaciju. Kao da danas Ronaldo dođe u Osijek. U Kanadi je međutim živjela brojna portugalska dijaspora i Eusebio je bio velika zvijezda. Bilo je to i vrijeme kada su u Sjevernoj Americi pokušavali napraviti nogometni bum. Dovodili su najpoznatije svjetske igrače. Te sezone u New York Cosmosu igrali su Pele i Chinaglia, u San Antoniju Bobby Moore, a u Los Angelesu George Best.

Na kraju je međutim naša Croatia u finalu Soccer Bowla, u Seattleu pobijedila Minnesotu - 3:0. Jedan je gol dao Eusebio, jedan Luks, trećeg se strijelca ne sjećam. Ma koliko danas bio tužan zbog njegove smrti, istovremeno sam ponosan. Osjećam privilegiju što sam poznavao i igrao s takvim nogometašem i čovjekom kao što je Eusebio!

(mb)

Igrao je i protiv Hajduka

U Splitu je “crni biser” nastupio 23. travnja 1970. godine kada je na legendarnom Hajdukovu Starom placu odigrana prva utakmica pod električnom rasvjetom. Za tu prigodu “bili” su u goste pozvali jednu od najboljih europskih mamčadi, lisabonsku Benfiku koju je predvodio Eusebio.

Na igralištu pored Plinare okupilo se 30.000 gledatelja, a kao pojačanja za Hajduk su nastupila tri reprezentativca Jugoslavije Rudi Belin iz Dinama, Ilija Petković iz OFK Beograda i Dušan Bajević iz Veleža.Utakmica je završena rezultatom 1:1. Gosti su poveli pogotkom Torresa u 36 minuti, a za Hajduk je izjednačio udarcem s 11 metara Rudolf Belin. Hajduk je igrao u sastavu: Vukčević, Đoni, Ristić,Belin Holcer, Buljan, Petković, Hlevnjak, Bajević, Jerković i Pavlica.

(rr)

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet