Sport Dalmacija u balunu

tadas dunauskas

Litavski nogometni sudac otkriva zašto je s obitelji došao živjeti u Split te priznaje: Prijatelji su mi se čudili, a Dalmatincima zamjeram samo jednu stvar

tadas dunauskas

Postoje ljudi koji su u nekim stvarima ljubomorni na Hrvatsku. Recimo Tadas Dunauskas. Evo zašto:

- Ljubomoran sam na vas jer mi nemamo takvu emociju za nogometom kao vi. Ovdje igrači imaju obvezu prema tradiciji kluba i navijačima ostaviti sve na terenu. To daje veliku draž i emociju ovoj ligi – uzbuđeno nam priča naš sugovornik iz Litve.

Ne radi se o kakvom slučajnom turistu koji je zalutao na neku utakmicu niti je riječ o Prvoj HNL, ako ste možda pomislili. U pitanju je nogometni sudac, pomoćni, koji se zbog posla doselio u Split, a liga o kojoj priča je 3. HNL Jug u kojoj ćemo Dunauskasa gledati i nadolazeće sezone na vrućim travnjacima u Hrvacama, Blatu, Opuzenu, Metkoviću, Ivanbegovini...

Tadas Dunauskas 32-godišnjak je iz mjesta pored grada Gargždai, 15-ak kilometara od izlaza na Baltičko more. Nakon 13 godina života u glavnom gradu Vilniusu Dunauskas se doselio u Split prošlog ljeta. Razlog – posao.

Zaposlen je u splitskoj tvrtki Analyticom poznatoj po sustavu Comet koji koriste mnogi nogometni savezi diljem svijeta, među njima i HNS. Sličan je posao radio i u Litvi gdje je kao pomoćnik sudio utakmice prve lige.

Na dalmatinskim je travnjacima krenuo prošle jeseni iz Četvrte lige, a onda je ovog proljeća prešao u 3. HNL Jug.

- Vidim da je liga popularna. Svi sve prate i znaju – govori nam Dunauskas na engleskom jeziku, premda se povremeno služi i hrvatskim.

O kvaliteti trećeligaškog nogometa može se raspravljati, no Dunauskasa je impresioniralo nešto drugo:

- Vaši klubovi imaju bogatu tradiciju. Ovdje se igra srcem, a kod nas u ovom rangu uglavnom samo iz zabave. Imate i lokalne derbije poput onog između Neretve i Neretvanca. Zavidim vam jer mi u Litvi nemamo takvu emociju za nogometom.

No te emocije znaju nekad iskočiti iz okvira prihvatljivog.

- Za razliku od Litve, ovdje ima pritiska s tribina, od uprave i igrača, ali ništa neuobičajeno. Bio sam spreman na sve. Isključim se od svega što se zbiva oko mene i radim svoj posao najbolje što znam. U nekim utakmicama iznenadila bi me nepredvidljivost rezultata kad bi slabije plasirani klub pobijedio klub s vrha tablice.

Koja vam je bila najteža utakmica do sada?

- Između Primorca iz Stobreča i Junaka. Primorac je pobijedio, a Junak se žalio na suđenje i napadao nas suce, što je bilo neprihvatljivo. No psihički sam spreman na sve.

Kao i mnogi suci, i Tadas se kao mladić bavio nogometom, ali primarno iz gušta.

- Rođak Nerijus nekadašnji je sudac FIFA-e i predložio mi je da se uključim u suđenje. Krenuo sam 2010. kao pomoćnik od amaterske razine i stigao do prve lige, a sudio sam i futsal.

Dunauskas je arbitrirao i u kvalifikacijama za Euro U21 između Škotske i Ukrajine 2017., zatim u Latviji i Sjevernoj Irskoj s kojima Litva razmjenjuje sudačke postave, a dodaje kako u njegovoj domovini, kao ni u našoj, nema sudačkih profesionalaca.

Rijedak je slučaj da mlad čovjek u naponu radne i životne snage promijeni državu i grad. I to s obitelji. I da dođe baš u Split. No Tadas se ne plaši izazova i novih stvari.

Ovdje mu društvo prave supruga Auguste te sinovi Danielius (tri godine) i Adrijus (pet mjeseci) koji se rodio baš u Splitu.

- Njegovo je ime posveta tome što je rođen na moru, iako se Adrijus koristi i kod nas.

Opisao nam je kako je došlo do njihove selidbe u Split.

- Tražili smo softver za Litavski nogometni savez u kojem sam radio i saznali da postoji tvrtka Analyticom koja ima sistem Comet. To je proces unutarnjih operacija između klubova i savezâ, a tiče se registracija igrača i trenera, natjecanja, zapisnika, statistike... Potpisali smo ugovor s njima i nakon dvije godine zvali su me da im se pridružim u Hrvatskoj. Radim kao stručnjak za provedbu, što je slično projekt menadžeru.

Ponuda ga je zagolicala, međutim odluka o preseljenju cijele obitelji nije bila jednostavna. Kod Tadasa, menadžera oglašavanja po struci, taj je proces trajao gotovo godinu dana.

- Puno sam razgovarao sa suprugom. Tad smo imali jedno dijete i htjeli smo drugo. Ako će ona već biti na porodiljnom, može ići bilo kamo, tako smo razmišljali. Smatrao sam da ćemo požaliti ako ne odemo živjeti nekamo drugamo, barem na neko vrijeme. Mogao sam ići u Zagreb ili Rijeku, ali sam odabrao Split jer je najbolji za obitelj. Ljepše je uz more, a i pješke nam je sve blizu s Gripa gdje živimo. Prijatelji su se čudili jer mi Litavci obično idemo u Veliku Britaniju ili Skandinaviju.

Je li vas bilo strah?

- Nije. Posao me često vodio u Hrvatsku pa sam upoznao zemlju i otprilike znao što me čeka u Splitu. Prvi put sam tu bio 2015. na putu za Hvar. Pio sam pivo na Rivi i nisam mogao ni zamisliti da ću jednoga dana doći ovamo živjeti. Najvažnije mi je bilo da obitelji bude što manji stres selidbe. Imamo sreću što smo našli dugoročni najam stana.

Prva godina života u Splitu je iza vas, jeste zadovoljni kako ste se uklopili?

- Bilo je izazova. U cijeloj zemlji samo je 70 registriranih Litavaca i nažalost nemamo zajednicu koja bi nam olakšala prilagodbu. Morali smo naći liječnika za djecu, ako zatreba, a birokracija i papirologija su malo...

Usporeni?

- Da. Zna potrajati, pogotovo ako netko ne zna engleski.

Kako se supruzi sviđa?

- Većinu vremena provodi s djecom, pogotovo najmlađim sinom. Fali joj komunikacija s roditeljima i prijateljima kod kuće. Nemamo gdje ostaviti djecu pa ne možemo otići nekamo na par dana i malo se odmoriti. No lijepo nam je ovdje. Više je sunca nego u Litvi gdje ga nekad danima ne vidimo. Ovdje su ljudi opušteniji.

Zna li i vas uhvatiti dalmatinska fjaka?

- Paaa, kad si ovako na suncu, opušteniji si. I moj je tempo malo pao zajedno s okolinom, haha.

Znate za naš običaj višesatnog ispijanja kave?

- Haha, znam, ali ja svoju popijem ekspresno. Imate jako dobru kavu.

Što vam se sviđa od hrane?

- Pašticada, ćevapčići, spremimo nekad i ribu, dagnje – govori nam na hrvatskom.

A što ne volite?

- Pušenje u kafićima. Iznenadilo me da ovdje ljudi puše i pred djecom. Također je tijekom jeseni i zimi teže naći povoljne letove od Splita do Litve.

Kakve su cijene?

- Dizel je malo jeftiniji u nas, mlijeko je slično, maslac je ovdje skuplji, a cijene u restoranima su slične našima. Nekretnine su ovdje puno skuplje nego u Litvi.

Koliko će još Tadas Dunauskas ostati živjeti u Splitu teško je reći. Posao mu je takav da ga može odvesti na neki drugi kraj svijeta, ali i natrag u Litvu. Ne zamara se previše time, već nastoji maksimalno uživati u našem kutku svemira.

Dok mnogi Hrvati u potrazi za boljim životom napuštaju našu zemlju, ima i onih koji se kreću u suprotnom pravcu. I lijepo im je.

Problem mu je dalmatinski dijalekt

Tadas polako hvata konce našeg jezika.

U kafiću poviše plaže na Firulama, gdje smo se našli, naručio je veliku kavu s toplim mlijekom, na hrvatskom, a prateći u plićaku piciginaše čisto je na našem jeziku izgovorio i riječ „picigin“.

Budući da i radi u blizini Firula, na pauzi zna „eksati“ kavu i malo se osvježiti u moru.

- Supruga i ja idemo na tečaj hrvatskog, nastavljamo ga ove jeseni. Razumijem ponešto, a pričam i ruski koji mi pomaže. Problem mi je što vi Dalmatinci imate svoj dijalekt koji je drukčiji od standardnog jezika, kratite riječi i pričate brzo pa vas je teško pohvatati, haha.

Ali moram se pohvaliti da bez greške prepoznam korčulanski dijalekt! Imam kolegu s tog otoka.

Osim na Korčuli, bio je i na Hvaru, Braču, Pagu, u Dubrovniku, Zagrebu, Zadru, Opatiji, a najviše su ga oduševili Plitvice i NP Krka.

Navija za "Val"

Tadas Dunauskas nosi nesreću Hajduku. Šalimo se, naravno, ali je zanimljivo da ni u jednoj utakmici Hajduka u Poljudu koju je gledao „bili“ nisu postigli pogodak.

- Prošle sezone bio sam na četiri utakmice i razočarao se. Dvaput Dinamo, Steaua i Gorica. Ni jedan gol Hajduka! Nevjerojatno. Da sam bio na Gziri, kolege bi to proglasile prokletstvom Tadasa, haha.

Osjetio je Tadas ovdašnju zaluđenost Hajdukom, ali i dodao:

- Puno je ljudi uključeno u donošenje odluka, ali koliko vidim nema kontinuiteta upravljanja. Mijenjaju se treneri, predsjednici... Dobro je imati bogatu povijest, ali ne može se živjeti samo od nje. Hajduk kao da još živi u 80-im i 90-im godinama.

A za koga vi navijate doma?

- Za drugoligaški klub Banga (op.a. trenutno su vodeći na tablici). To je klub iz sela blizu grada Gargždai. „Banga“ znači „val“. Kratko sam i igrao za taj klub, u srcu mi je.

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Dalmacija u balunu