Sport Atletika

nakon uspjeha reprezentacije

Šef struke splitskog ASK-a Jure Božinović: Nema straha za našu atletiku, samo nam trebaju uvjeti kakve imaju drugi

nakon uspjeha reprezentacije

Hrvati su proteklog vikenda (opet) živjeli atletiku. Europski kup u Varaždinu, na kojem je reprezentacija Hrvatske odličnim rezultatom sačuvala mjesto u trećem euro-rangu, bio je prava atletska poslastica za sve koji su bili na stadionu ili uz televizijske ekrane. Hrvatska se natjecala u Drugoj ligi, ali uz Prvu ligu postoji i Elitna skupina (Poljaci su  prvaci), tako da je zapravo riječ o trećem kvalitativnom rangu.

Dok se šetamo stadionom u splitskom Parku mladeži, na kojem se pripremaju djevojke i momci iz ASK-a, drugog najuspješnijeg kluba u državi, koji je dobrano zaslužan za varaždinski rezultat, u nevjerici gledamo na posljedice Ultre. 

Oštećena staza, uništen prostor iza golova za skokove s motkom i skok u vis, na dva mjesta razvaljene tribine radi ulaza za partijanersku tehniku... I u takvim se uvjetima stvaraju pobjednici? Kako je to moguće, pitamo šefa struke i trenera za trčanje (srednje i duge pruge) ASK-a Juru Božinovića.

– Talentirani smo, više nego neke druge nacije, a da sve ostalo prati taj talent, gdje bi nam bio kraj – govori Božinović, oduševljen viđenim u Varaždinu.

– Ovo mi je bio sedmi Europski kup, ali apsolutno je bila najbolja atmosfera, a organizacija je bila vrhunska. Ta je atmosfera i tjerala naše na postizanje rezultata i preko granica, i zapravo nitko nije išao ispod svoje razine, odnosno osvojio manje bodova od očekivanog. Da smo imali kvalitetu i u sprinterskim disciplinama, bili bismo pri samom vrhu, ali, srećom, u mlađim uzrastima, pa i kod nas u ASK-u, ima talenata koji će nam ubuduće i tu donositi bodove – niže pohvale splitski trener.

Dok fotoreporter priprema aparaturu, prolazimo pokraj limenog objekta uz autopraonicu koji glumi – atletsku dvoranu. I iz nje izlaze pobjednici?! Ove godine njih čak 58 najboljih u državi u svim kategorijama. A trenira se u “autopraonici”? Malo previše čak i za Hrvatsku.

Kaže Božinović kako često roditelji dovedu dijete prvi put na trening, ali kad vide u kojim uvjetima se radi, pogotovo zimi kad cijeli objekt nakon kiša smrdi po “tufini”, više se nikad ne pojave. Hoće li takvi uvjeti ovo što se dogodilo u Varaždin pretvoriti samo u izdvojeni slučaj, hoće li atletika opet biti zaboravljena, kao što je to trenutačno u Splitu?

– Tri su osnovna preduvjeta za uspjeh. Prvo je infrastruktura, i tu se sada rade neki pomaci, obnavljaju se staze u nekoliko gradova. U Splitu je zadnji put renoviran tartan na Poljudu 2010. i ta je staza sada neupotrebljiva. Naša na Parku mladeži oštećena je, a kako je samo šest staza, tu ne možemo organizirati velika natjecanja.

Druga bitna stavka su treneri, o njima puno ovisi. E sad, kako zadržati odličnog trenera ako mu je plaća manja od prosječne u državi. 

Pa bolje će zaraditi ako se nekoliko mjeseci bavi turizmom, ili postane kondicijski trener u nekom bolje plaćenom sportu, poput nogometa.

Poljaci ulažu - 80 puta više!!!

I ne manje bitno je kako omogućiti mladim ljudima da dok studiraju imaju neku zadovoljštinu od bavljenja ovim zahtjevnim sportom. 

Mislim na rješavanje stipendija, da one budu odgovarajuće, da mladi mogu studirati, ali imati i novac koji će im omogućiti treniranje na nekoj, barem srednje zahtjevnoj razini – nabraja Božinović.

Nabrajamo i mi neke činjenice koje je iznio glavni trener reprezentacije... Posljednja dva mjeseca uoči varaždinskog prvenstva tražilo se odgovarajuću stazu za treniranje jer je ona u Zagrebu obnavljana, kao i u Karlovcu, pa se rješenje našlo u Rijeci. A ovo je bilo iznimno bitno prvenstvo, zbog prelaska na novi format natjecanja smanjivana je liga, pa je gotovo polovica reprezentacija ispadala, čak 5 od 12... Trebalo je opstati.

Pa još jedan podatak, da je budžet poljske atletike (najbolje u Europi) 80 (osamdeset) puta veći od hrvatskoga. Je li to moguće?

– Istina, država je tamo stala iza atletike jer to je, uz još neke, bazični sport, i zato su došli rezultati. Ulažu puno i Mađari, rade dosta i Česi, te su sve zemlje odlično organizirane i staju uz bok od ranije velikim atletskim nacijama. Morate imati strategiju, morate imati ulaganja, jer ne možete se stalno vaditi na račun talenta. Ako vam je samo talent strategija, nećete daleko. Pravo je vrijeme da se sad iskoristi ovaj pozitivan trenutak i da konačno atletiku ovo društvo stavi na mjesto koje zaslužuje – kaže Božinović dok skoro propadamo kroz tartan koji je udubila mehanizacija Ultre na uzletištu u skok u vis. Ali stvarno. Ako stanete punom nogom na tartan – propadate!

Svi imaju dvoranu, osim...

Rupe su u prostoru iza gola, vide se cijevi, odvodi su uništeni. A prva staza, odmah uz travnjak, potpuno je neupotrebljiva, zapravo opasna i za hodanje, a kamoli trčanje...

Drugi grad u državi po veličini, i drugi po turističkom značenju, nema poštenu atletsku stazu. To je već i civilizacijsko pitanje. Ali nije samo atletika siromašak, i ostali su sportski objekti, mahom izgrađeni prije 40 godina u Splitu, u otužnom stanju. Evo i još jedan podatak. Ono što nema Split, dakle atletsku dvoranu ima Zagreb, ali i Rijeka, Osijek i Varaždin! A mi bismo svake godine htjeli “izbacili” jednu Blanku ili Žunića, ili Alebića. Umjesto toga, imamo građane Splita koji nisu nikad zakoračili na tartan-stazu, a vidjeli su je uživo jedino na utakmicama Hajduka.

– Nije atletski klub samo vrhunska atletika, tu je i rad s mnoštvom djece. Rijetki će od njih izgraditi sportsku karijeru, možda jedan posto, ali to nije bitno jer mi sa svima njima radimo, odgajamo ih u sportskom duhu, mičemo ih od mobitela i ostalih čuda, i to treba cijeniti. 

A klubove kao što je ASK još i više. Naš je Filip Mihaljević u kugli ušao u reprezentaciju Europe za dvoboj sa Sjedinjenim Državama u Bjelorusiji u rujnu, i to je treći naš sportaš nakon Alebića i Blanke koji će obući dres kontinenta. 

Dakle, vrhunski rezultati su tu, talenti i mnoštvo klinaca, i dobri treneri... 

Sve je tu, samo moramo imati puno bolje uvjete. I u Dohi ćemo imati svoje kandidate za vrh; uz Mihaljevića tu je i Žunić, a svi nekako vjerujemo da ćemo i Blanku vidjeti dogodine u Tokiju.

Sada se zaista nadamo da će šteta nakon Ultre biti uskoro sanirana kako bismo mogli normalno trenirati. Mi smo, dok se još nije ni spominjala mogućnost da Ultra bude na ovom stadionu, uoči svjetskog školskog prvenstva, sredili sve tip-top, baš je bilo na visokoj razini. 

I nisu ovakvi objekti tu samo radi vrhunskog sporta i djece, nego i rekreativaca. Na zapadu svi trče, ali imaju i uvjete za to. Rekreacija znači i zdravlje, a to je za svaku naciju i državu bitno. Kažem, nešto se pomiče, nadam se da ćemo i mi u Splitu doći na red...

 

Ivan Veštić: postavljamo staze i stvaramo strategiju

Božinović je rekao da se pomaci doista događaju s infrastrukturom širom Hrvatske. Činjenica je da se sve to događa u mandatu Ivana Veštića na mjestu predsjednika Hrvatskog atletskog saveza. Je li sve to samo trenutačni pomak ili prava strategija, pitamo Veštića.

– Imamo se s čime pohvaliti, ove se godine obnavlja ili gradi čak 11 staza. Donedavno čak 11 županija nije imalo ni jedan tartan, sad smo taj broj sveli na “samo” šest. I guramo dalje. Zar nije sramota da jedan bogati Dubrovnik nema pravu atletsku stazu, a ima je preko granice u BiH susjedno mu Trebinje!

U Dalmaciji se otvara staza u Kninu, imamo Sinj, Makarsku, Split, iako tu tek treba doći do pravih ulaganja... To je bitno da sutra možemo razvijati jake atletske klubove u tim sredinama, pa da održavamo međusobne susrete, mitinge, dižemo kvalitetu. Sada je ASK poprilično usamljen.

I na strategiji na razini države se radi, a to je vrlo bitno jer će atletika dobiti konačno status koji zaslužuje, i kao bazični sport nitko ga više neće moći preskočiti u svojim lokalnim planovima, bez obzira o kojoj se razini radi. Znači, neće biti moguće u nekom gradu donijeti odluku da se atletiku zanemari jer je njima, neka se nitko ne naljuti, najvažniji – badminton.

Božinović o ASK-ovcima u  Varaždinu

Marija Ivanković (skok u dalj – 11. mjesto, troskok – 6. mjesto, ukupno 9 bodova za Hrvatsku)

Marija je nenadano upala i u disciplinu skoka u dalj, a u svojoj je disciplini bila očekivano dobra. I ima tu još dosta prostora za napredak. Pred njom je karijera.

Ivona Zemunik (800 metara – 6. mjesto i osobni rekord 2:08,45 – 7 bodova)

Ivona je preskočila sportašice koje imaju i dvije-tri sekunde bolje vrijeme. To je vrhunski rezultat, i sad je sljedeći cilj – Balkanske igre. Ne zaboravimo da Ivona radi, zaposlena je kao medicinska sestra, pa je atletika tek drugi izbor.

Nikola Anđelić (110 metara s preponama – 7. mjesto – 6 bodova). On je izvorno desetobojac, tako da je ovo odličan rezultat. Nikola je zapravo velika nada hrvatske atletike.

Filip Mihaljević (kugla – 2. mjesto, disk – 4. mjesto – 20 bodova).

Odličan nastup, u kugli očekivano, odličan i u disku. Hrvatski rekorder već je danas sportaš od kojeg očekujemo puno u Dohi. Treba samo ući u finale, onda je sve moguće.

Bartul Bašić (koplje – 5. mjesto, 8 bodova)

Ove je godine postigao osobni rekord (75,05), i nesumnjivo je sportaš kojeg čeka velika karijera. I on je u Varaždinu ispunio planirano.

Ekipno prvenstvo Europe

– 2. LIGA (Varaždin, 10 i 11. kolovoza 2019.)

1. ESTONIJA (ide u 1.ligu) - 336,50 bodova

2. Slovenija - 321

3. Danska - 313

4. Latvija - 306

5. HRVATSKA - 306

6. Bugarska - 298

7. Austrija - 275

Ispali iz 2. lige:

8. Izrael - 272,50

9. Cipar - 260

10. Luksemburg - 180

11. Gruzija - 141

12. Malta - 96

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Atletika