Boško Božinović, kako je brzo trčao, tako je i otišao. Naglo, rekordno brzo. Umro je u 69. godini, kako se to kaže, nakon kratke i teške bolesti. Baš tako.
Neko ga vrijeme već nije bilo u legendarnom kafiću, ispod stadiona u Poljudu. Znali smo da boluje i nedostajao je u ćakulama gdje smo običavali zajedno bistriti sportsku tematiku. S naglaskom na Hajduk.
Premda je bio vrsni atletičar, svoj je trenerski poziv posvetio kondicijskom radu u nogometu, uz stručnjake Hajdukova predznaka, Bonačića, Katalinića, Kalinića, Simunića... I uvijek je imao neku tipičnu svoju, bodljikavu dosjetku za aktualno stanje i mukotrpno iščekivanje kad će (nam) Hajduk konačno opet postat prvak.
Ugasio se brzo i tiho, pokopan već u krugu obitelji. Nije dao priliku ni svome gradu, ni mnogobro...