Trg ovdje, trg ondje, kafić ovaj, kafić onaj – poklopiše se, uz to, Advent i Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru – i nestade vanjskih LED ekrana! Taj važan, neizostavan rekvizit u priređivanju zabave na otvorenom, trenutno više no ikad neophodan ugostiteljima zbog organiziranog gledanja nogometnih utakmica i privlačenja što većeg broja gostiju na Adventu, postao je tražena roba u gradu, ali i šire. Sve što se moglo iznajmiti već je u pogonu.
Potražnja veća od ponude, sada prigode beru jagode, požalili su nam se neki splitski ugostitelji, govoreći kako za organizaciju Adventa danas, u jeku trajanja SP-a u nogometu treba puno više novca nego, primjerice, lani, a prijašnje godine da i ne spominju.
– Sve je poskupilo, ne možete ni zamisliti koje su to svote kad poželite da vam netko radi pozornicu, razglas i rasvjetu, cijelu produkciju za mjesec dana. Pa to su cifre od kojih boli glava. Recimo, svi gradovi i općine koji drže do sebe sada iznajmljuju opremu za javno gledanje utakmica na trgovima.
Najam LED ekrana duplo manjih dimenzija od onoga koji je lani u ovo doba koštao 16 tisuća kuna sada iznosi 75 tisuća kuna. A novi, isti takav košta 45 tisuća kuna, ali ga nigdje ne možete nabaviti, jer se čekaju po dva, tri ili više mjeseci. Poremećeni su opskrbni lanci, čipovi, ovo, ono...
Za veće trgove i otvorene prostore za adekvatan LED ekran bubaju se cijene najma po 100 tisuća kuna za mjesec dana. Pa to nije normalno – ljuti se jedan od splitskih ugostitelja, priznajući kako je pokušao iz Kine samostalno naručiti veliki vanjski zaslon za gledanje utakmica na otvorenom. Ali je brzo, kaže, shvatio kako bi prošlo i nekoliko mjeseci prije nego bi iz Kine naručeni primjerak stigao do Splita. Kad sva ova blagdansko-nogometna gungula prođe...
Žalopojke pune rupa
No, vlasnici opreme, koji se bave produkcijom zvuka i rasvjete, a u svojoj ponudi imaju i vanjske LED ekrane, tvrde kako su ugostiteljske žalopojke pune rupa. Cijene najma LED ekrana, tvrde, nisu uopće išle gore, potražnja jest.
– Naravno da nitko od ugostitelja neće kupiti LED ekran vrijedan 50 tisuća eura i držati ga na lageru kako bi ga koristio za gledanje nekog nogometnog prvenstva ili od Adventa do Adventa. Ali kad ga idu iznajmiti, svi misle da je to mukte – žesti se iskusni vlasnik profesionalne opreme za najam. Desetljećima je u poslu, dobro, veli, zna o čemu govori.
– Za razliku od normalnog dnevnog najma LED ekrana većih dimenzija, koji, primjerice, stoji desetak tisuća kuna, kad oni iskalkuliraju tridesetak dana korištenja tijekom trajanja Adventa, to ne može koštati puta 30 nego puta 10.
Znači, da su iznajmili ekran samo za gledanje utakmice toliko bi platili, a sve ostalo je gratis. I njima je to skupo?! To su bajke za malu djecu... Naravno da je skupo kad tamo nekih desetak ljudi radi kao manijaci i kad se na nekom Adventu postavi ukupna oprema vrijednosti od 200-300 tisuća eura. I onda ti ljudi tamo rade...
Sve izgleda kao neka visoka cifra, ali podijelite po danima i po ljudima, pa vidite do čega ćete doći, da nisu u pitanju nikakve specijalne svote. Da ne govorim da se treba smrzavati, održavati opremu, biti dežuran, da treba biti na usluzi i udovoljavati njihovim željama u stilu “znaš, ovdje mi je malo basa” ili “daj mi ovo malo glasnije”, a onda bi još drugu glazbu ili nešto deseto. To je na granici za reći: “Hvala, doviđenja” – bez zadrške će vlasnik profesionalne opreme za najam.
Istina, kaže, nema LED ekrana u ponudi, ali ima sve ostale opreme – ima projektora i platna i ako se utakmice igraju po noći, stvar funkcionira.
Vikendica godišnje
– Ali svi bi htjeli LED ekrane i to ne 4 x 2 m nego je odmah “daj mi 18 kvadrata”. Ako hoćeš nešto grandiozno, onda to i plati. Istina, neki su među nama digli cijenu kompletne usluge 30-ak posto, ali u pitanju je usluga. Nije to renta. Ljudi koštaju. Pa ni konobar ugostitelja više ne košta isto kao nekoć.
Otišlo je gorivo gore, sve je skuplje. I oni prodaju kavu u plastici (coffee to go) za 14-15 kuna. A pivo je 40 kuna. Gdje to ima?! I onda, kad završi sve ovo, trebaju kupiti po jednu vikendicu. Ugostitelji su navikli da u godinu dana kupe jedan stan ili neko auto od dva milijuna kuna. I što sad kad to ne mogu... Sad im ne valja – nema empatije za ugostitelje naš sugovornik.