U prostorijama Društva arhitekata Split ovog utorka je na konferenciji za novinare objavljeno tko je dobio nagrade na Anketnom urbanističkom natječaju za Istočnu obalu Gradske luke.
Ali do završetka ovog teksta još nije bila napisana odluka Ocjenjivačkog suda s obrazloženjima zašto su dodijelili nagrade. (Ocjene radova žirija i preporuke Gradu došle su kasno popodne, pred zaključenje broja, pa ćemo ih objaviti u sljedećem tekstu).
Tajnica natječaja Janja Novaković rekla nam je da je po Pravilniku o natječajima rok od osam dana da se dokumentacija sastavi. Također, premda je natječaj proveden preko postupka javne nabave, na elektroničkom oglasniku javne nabave on službeno još nije okončan. U Banovini su nam rekli da čekaju odluku žirija.
Tako da se može reći da je predstavljanje da je natječaj gotov s gradonačelnikom Ivicom Puljkom u glavnoj ulozi pred medijima bio politički performans za novinare.
Kako smo doznali od tajnice natječaja, naknadno će biti organizirana službena izložba na koju će, kako pravilnik nalaže, biti pozvani sudionici natječaja na susret s Ocjenjivačkim sudom. Takva suočavanja nekad znaju biti polemična od strane natjecatelja koji nisu zadovoljni što nisu dobili nagrade. Također, doznali smo da će natjecatelji koji su dobili nagrade predstaviti svoje koncepte.
Rotor ispred Katalinića briga
Na natječaj za Istočnu obalu stiglo je 12 radova, a dodijeljeno je pet nagrada, što znači da je skoro svaki drugi rad dobio nagradu. Od tih pet radova Ocjenjivački sud trebao je sastaviti preporuke, upitali smo tajnicu natječaja je li poznato kako će izgledati preporuke žirija, a ona nam je kazala da će biti kao što je gradonačelnik (koji je bio na čelu žirija) već govorio na konferenciji za novinare pa je uputila da se posluša snimka s presice.
No, dok čekamo što će reći žiri, pogledajmo malo što su ponudili radovi. Skoro svi nagrađeni radovi oslonili su se na IGH-ovu “Prostorno-prometnu studiju šireg područja grada Splita (2011. g)”.
U njoj je predviđen rotor ispred Katalinića briga kod Gata sv. Duje kao prometno čvorište, odakle se promet distribuira prema trajektima ili pak na istočnu stranu prema izlazu i ulazu u luku.
Većina nagrađenih natjecatelja se, također u skladu s “Prostorno-prometnom studijom”, odlučila da se od novog rotora napravi prometnica koja bi išla ispod Bregovite ulice. Ova prometnica bi se tunelom izvukla s Istočne obale, odakle bi se nakon toga razdvojila na dva kraka kako bi se povezala s Pojišanskom i Zvonimirovom ulicom. Iz Zvonimirove bi se ulazilo u luku, a prema Pojišanskoj bi se iz nje izlazilo.
Ova je koncepcija drukčija od one koju je napravio “Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije”, a po kojoj bi se tunelom izišlo na Trg Mihovila Pavlinovića, a odatle na početak Bjankinijeve.
Naime, prema ovim konceptima trebalo bi srušiti “Tommy” u Ul. svetog Petra starog, a značajan dio parkinga na sadašnjem parkiralištu u Bjankinijevoj bio bi “izbrisan” zbog novih prometnica. No, to nije sve, tunel bi prolazio ispod parkića na Toću. Ali koliko se može vidjeti s grafičkog prikaza, trebalo bi srušiti zbog cesta i jednu od HŽ-ovih kućica na Zlodrinoj poljani, a iza nje se nalazi i dječje igralište.
Petonagrađeni rad Marka Murtića, Viktora Vidovića, Maka Murtića i Nade Milišić predlaže tunel duljine 350 metara do Šetališta Bačvice, a ulaz i izlaz bi bio sa četverotračne Ulice slobode. Ovo rješenje se čini skupljim pa je pitanje kolike ima šanse da se izvede.
Program za ovaj anketni natječaj uređenja Istočne obale je bio radikalno drukčiji od dosadašnjih projekata AFCO i Masterplan koji su predviđali velike hotele, a ovaj drugi i stanove. Umjesto toga sada se tražilo na natječaju javne sadržaje, zelenu infrastrukturu i značajno manje gradnje. Također, tražilo se od natjecatelja da predvide faznu gradnju.
Natječaj je opterećen složenošću zadataka koje je trebalo riješiti. Naime, s jedne strane na Istočnoj obali nalazi se jedna od najprometnijih luka na Mediteranu. S druge strane valjalo se odrediti prema koncepciji o premještanju glavnog željezničkog i autobusnog kolodvora u Kopilicu, a da na istočnoj obali ostanu terminali. S treće strane valjalo je osmisliti zelenu infrastrukturu, a trebalo je ponuditi i javne sadržaje.
Iako izgleda kao da je riječ o novom natječaju, a više puta se spominjalo da ovaj nema veze s onim koji je proveden u vrijeme Keruma 2012., to nije baš tako.
Tri rive, dva trga i dva parka
Jedna od stvari koje se napominju u natječajnom programu glasi da bi “buduće uređenje lstočne obale trebalo urbanistički koncipirati tako da se prostor Gradske luke definira kao najvažniji gradski prostor u kojem tri rive povezuju dva trga i dva parka (rive su Istočna, Zapadna i središnja obala, “trgovi” su Pazar i Prokurative, a “parkovi” Katalinića brig i Sustipan)”.
Vezu između zelenih Katalinića briga i Sustipana i kontinuirane pješačke komunikacije je novinarima spominjao i Ivica Puljak. Međutim, ovaj koncept su na prošlom natječaju imali Dražen Pejković i Igor Vrbanek. Žiri je tada primijetio da je jedna od najvažnijih postavki u njihovom radu tretiranje prostora Istočne obale kao dovršetka poteza (citat) “kako autori tvrde, tri rive koje povezuju dva trga i dva parka”.
Također, rad “Porticusa”, koji je dobio drugu nagradu, je u mnogočemu sličan onome koji je taj isti arhitektonski biro na čelu s Damirom Rakom predstavio na natječaju iz 2012. godine. Već onda je taj rad bio primijećen kao jedan od najzanimljivijih po tome što je ponudio sintezu prometnog rješenja, ponude servisnih usluga za promet, komercijalnih, javnih i kulturnih sadržaja, te bogat pokrivač zelenila. Rješenje je bilo zanimljivo po tome što je ove funkcije razdijelilo po etažama.
Bilo je još nekoliko radova koji su ponudili parkovna rješenja, ali žiri nije bio blagonaklon prema njima, u ono vrijeme smatralo se da mala količina izgrađenosti ne daje urbanu i vizualnu komponentu koja bi bila primjerena tom dijelu grada, premda je bilo kritika i na one koji su pretjerali s volumenima.
No, za Porticusovo rješenje je bilo pohvala uz opasku “upitna je mogućnost fazne realizacije ovakve ideje, što bi u konačnici imalo direktnog odraza na provedivost i održivost projekta u fazi realizacije”.
Ova opaska bi se mogla primijeniti i na neke druge radove. Premda je riječ o horizontalnoj gradnji, u pitanju su ipak megastrukture od nekoliko etaža, koje svoju pravu logiku kao “puzzle” dobivaju kad su spojene. Čak i konstruktivno gledano, a ne samo funkcionalno.
Naime, javni sadržaji kao što su otvorene površine, velike šetnice, trgovi ili tematski parkovi ne mogu biti izgrađeni i stavljeni u funkciju prije nego što se ispod njih izgradi prometna infrastruktura. Podzemne garaže, željeznički i autobusni peroni i čekaonice se grade od podzemlja ili prizemlja pa na krovove dolaze drugi sadržaji i tako nastaje, kuharski rečeno, “složenac” od šetališta, pjaceta, parkova, infrastrukture za brodove, vlakove i autobuse, te kulturni i uslužni sadržaji.
Prvonagrađeni rad je i najrealniji
Rad Vedrana Duplančića, koji je dobio četvrtu nagradu, zamišljen je u širokom potezu izgradnje koja se proteže u kontinuitetu od Pazara do kraja terminala. To sve podsjeća na gradnje iz vremena socijalizma. Pri tome ne treba imati na umu negativne konotacije. Na primjer, Prodajni centar “Koteks” je bio prvi shopping mall u Jugoslaviji i da je sada novoizgrađen, pobudio bi veliku pažnju s lijepim trgom i kompozicijom arhitekture.
Međutim, pitanje je održavanja tako velikih zgrada. Naime, ovdje bi se u ime zelene infrastrukture moglo dobiti sredstava, moglo bi se privući turiste ako bi ih se komunalnim mjerama izbacilo iz jezgre, ali tko bi upravljao tim kompleksom koji nije gradski?
PC “Koteks” je kupio Kerum, i svatko tko je zakupio svoj prodajni prostor ne mari što su stepenice nikakve, jer za to nije briga vlasnika. Možemo teoretski napisati da bi se mogle izvoditi kulturne priredbe na tamošnjim platoima, ali to se neće dogoditi.
Dakle, kad bi Grad sa svojim službama preuzeo upravljanje i održavanje “pogonom” Istočne obale, to bi bila jedna priča koja bi bila izvediva kao javni benefit. No, HŽ je vlasnik skoro svega na što se natječaj odnosi, a s obzirom na to kako održavaju svoje željeznice...
S obzirom na raznolikost ponuđenih sadržaja možda je najodrživiji rad koji je dobio prvu nagradu, arhitektica Ivane Bakotić i Josipe Menegelo, s kojima su surađivale arhitektice Jelena Duplančić i Mariana Bucat te Ivan Milas i Žarko Tičinović. Oni su dali jednu širu lepezu utilitarno, kulturno, javnih sadržaja. No pitanje je koliko ima smisla pretvarati zgradu “Dalmacijavina” u Muzej suvremene umjetnosti ako se nema dovoljno jak fundus.
Naime, Galerija umjetnina svoj fundus u kojem ima djela suvremene umjetnosti namjerava proširiti unutar Bedema Cornaro, tako da je upitno gdje bi se našlo građe za doista kvalitetan drugi muzej. Inače, vizualno je dojmljiviji rad od Porticusa, ideja gradskog parka kojim se proširuje Katalinića brig zvuči kao nešto što bi se radije prihvatilo.
Ali tek bi trebalo dokazati koliko bi se s predloženim tretmanom zadržavanja oborinskih voda moglo navodnjavati veliku zelenu površinu za vrijeme ljetnih suša.
Što se tiče prometa, ponuđena rješenja nude poboljšice, ali niti jedno po sebi ne obećava značajno smanjenje gužve. No, u programu natječaja stoji da će se premještanjem teretnog prometa iz Gradske luke u novu luku u Stinicama promet smanjiti za 2000 kamiona i kombija dnevno u sezoni, te da se očekuje smanjenje autobusa nakon što se izgradi autobusni kolodvor u Kopilici. Dakle, u nekoj budućnosti promet u gradskoj luci mogao bi biti na razini prihvatljivog opterećenja.