StoryEditor
SplitKOJA RADOST

Zamalo su zbog besparice prestali s radom, a onda su skupili čak 450 tisuća kuna! Pogledajte sretna lica u splitskoj Udruzi za sindrom Down-21

Piše Ivana Perković Saša Burić/cropix
21. siječnja 2021. - 16:00
Koja super ekipa: Mia Markić, Luka Bučević, Nikola Samia i Marina KasaloSaša Burić/Cropix

Članovi "Udruge za sindrom Down-21 Split" su donacijskom kampanjom na internet platformi "Go Get Funding" prikupili nevjerojatnih 450.304 kune. Lijepu vijest priopćili su na konferenciji za medije održanoj u četvrtak.

Podsjećamo, ova udruga više od 20 godina organizira terapeutske radionice za djecu i odrasle s Down sindromom čime im pomaže u razvoju ključnih kognitivnih funkcija te psihomotoričkih i socijalnih vještina. U organizaciji i realizaciji radionica pomaže 42 volontera koji rade bez ikakve naknade, a stručni kadar i oprema se financiraju donacijama, prodajom radova korisnika udruge na štandovima diljem grada, izradom pozivnica za vjenčanja, humanitarnim akcijama i koncertima.

Zbog epidemiološke situacije, u 2020. godini većina aktivnosti nije bila moguća, pa je zbog nedostatka financija udruzi prijetilo zatvaranje. Ana Boko, glazbena terapeutkinja u udruzi došla je na ideju pokretanja "GoGetFunding" kampanje koja se pokazala kao pun pogodak.

image
Davor Bučević: Često nakon smrti roditelja, ako nema tko o njima brinuti, osobe s Down sindrom odlaze u staračke domove ili centre gdje su izolirani
Saša Burić/Cropix

U pomoć udruzi, što donacijama, što promocijom, priskočilo je nekoliko stotina građana, javne osobe iz svijeta estrade i sporta, mali i veliki poduzetnici te mediji, a novac prikupljen u samo mjesec i pol dana omogućit će neometano održavanje svakodnevnih radionica i drugih sadržaja za 62 štićenika, govori predsjednik udruge Davor Bučević.

- Nevjerojatna je reakcija ljudi koji su prepoznali naš problem. Nakon što se pročulo, zvali su me i neki ljudi koji su i sami u teškoj financijskoj situaciji, a opet su željeli nekako pomoći, pa makar s 50 kuna. Nama je jako važna svaka donacija, koliko god mala ili velika bila, jer puno znači vidjeti i da ljudi shvaćaju važnost postojanja ove udruge - kaže. Pojašnjava na koji način će se novac iskoristiti.

- Za hladni pogon nam treba oko 35 tisuća kuna mjesečno, pa će nam ovo omogućiti redovit rad barem sljedećih godinu do godinu i pol dana. Svakodnevno održavamo po tri stručne radionice - fizikalnu, defektološku i glazbenu terapiju, a imamo i radionice poput plesa, kuharske, sportske... Naša djeca sudjeluju i na treninzima s Hajdukom te u specijalnoj ligi s brojnim klubovima i udrugama iz Hrvatske. Na taj način ispunjavaju svoje vrijeme svaki dan. Prije desetak godina se događalo da djeca s Downovim sindromom nemaju mogućnost za takve zanimacije i onda ostaju kući, što je za njih najgore. Oni jednostavno žive za susrete u udruzi - govori Bučević.

Njegove riječi potvrđuje i štićenica Marina koja je član udruge već 20 godina.

image
Marina Kasalo: Da smo ostali bez udruge bila bih jako tužna
Saša Burić/Cropix

- Tu sam jako puno naučila, savladala sam i plesne korake splitskih plesova. Volim ići na sve aktivnosti, a najviše na kuharsku, kreativnu i tečaj stranog jezika. Važni su mi prijatelji i druženja, sve mi jako fali. Da smo ostali bez udruge bila bih jako tužna, jer me ispunjava i čini sretnom. Zahvaljujem se ljudima velikog srca koji su sudjelovali u našoj kampanji - kaže Marina.

Zahvale donatorima je uputila i Mia.

- Nikad nisam mislila da bi se udruga mogla zatvoriti, a kad sam čula da je i to moguće, bila sam žalosna. Nedostajali bi mi prijatelji, radionice, smijeh i veselje. Zahvalna sam našim volonterima što su pokrenuli ovu kampanju i svim dobrim ljudima koji su nam pomogli da udruga koja nam život čini ljepšim, preživi. Hvala od srca - kaže Mia.

image
Mia Markić:Zahvalna sam našim volonterima što su pokrenuli ovu kampanju
Saša Burić/Cropix

Predsjednik Bučević je ovu priliku iskoristio i da obrati pažnju na neka zakonodavna pitanja čije bi rješavanje uvelike olakšalo uključivanju osoba s Down sindromom u društvo.

- Imamo dosta problema, a tri glavna su da se Konvencija o pravu osoba s invaliditetom ne provodi u dovoljnoj mjeri po pitanju deinstitucionalizacije. Oni su uglavnom u nekakvim ustanovama, a malo se uključuju ove realne organizacije. Često nakon smrti roditelja, ako nema tko o njima brinuti, osobe s Down sindrom odlaze u staračke domove ili centre gdje su izolirani.

Zatim, velik je problem i status roditelja njegovatelja koji ne mogu biti zaposleni na pola radnog vremena, ako je dijete zaposleno na više od četiri sata dnevno. Pitamo se što je s onih ostalih 20 sati u danu, netko i dalje mora o njima voditi računa - napominje Bučević. O navedenom su, kaže, već počeli razgovarati s državnim institucijama, a vjeruje i da je ova kampanja pripomogla, jer osim što im je omogućila sredstva za rad, potakla je svijest građana o problemima s kojima se susreću osobe s Down sindromom u svakodnevnom životu.

image
Koja radost!
Saša Burić/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

17. veljača 2021 13:02