StoryEditor
Splitkontra mraku

Zaboravljena letrika: prije točno 100 godina struja je prvi put osvijetlila Split, Grad ignorira veliki jubilej

19. srpnja 2020. - 23:12
15. srpnja 1920. zasjala je prva električna rasvjeta u Splitu Facebook/Split Kroz Povijest

Prije nekoliko dana, točnije 12. srpnja, napunilo se točno stotinu godina od kada je u Splitu, na Rivi, zasjalo prvo električno svjetlo javne rasvjete.

Nažalost, malo je onih koji su prepoznali važnost ovog značajnog događaja u povijesti grada. Gradske strukture nisu pokazale sluha prema apelima pojedinaca kojima je do gradske baštine stalo, pa Split nije poput ostalih dalmatinskih gradova proslavio ovu obljetnicu transformacije u moderan mediteranski grad.

Nije postavljen simbolični spomenik, kao ni spomen-ploča na prvoj transformatorskoj stanici Manuške poljane, ipak, zahvaljujući Udruzi Collegium Split koja se nešto više od dvije godine bavi poviješću grada, napravljena su dva videouratka koja donose detaljan pregled razvitka elektrifikacije u gradu pod Marjanom, onoga što mu je prethodilo, kao i popis najznačajnijih elektroenergetskih objekata podignutih od 1920. do 2020. godine.

- Ovaj uradak o povijesti elektrifikacije Splita faktografski i prvenstveno tehnički prikazuje razvoj jedne grane koja je utjecala i mijenjala sredstva rada i način života grada, a na daljnjem proučavanju je utvrditi posljedice ove tehnološke promjene - smatra Mladen Jelić, jedan od čelnika udruge Collegium Split i autor spomenutih uradaka koji su objavljeni na Facebook stranici udruge.

Uljni ferali

Upućuje nas kako je primjena električne energije, u usporedbi s ostalim europskim gradovima, tekla vrlo sporo. Glavna kočnica bile su nepovoljne ekonomske prilike u našim krajevima, posebice u vrijeme Austro-Ugarske. Dozvole za gradnju elektrouređaja davalo je ministarstvo iz Beča, i to tek kada se pothvat nije kosio s austrijskim interesima i zastarjelom zakonskom regulativom.

Krenimo redom, prva javna rasvjeta grada došla je s Francuzima i maršalom Marmontom 1808. koji je u dogovoru s Vincenzom Dandolom postavio u Splitu 81 feral s uljnom rasvjetom. Ferali su bili postavljeni na uglovima ulica, a održavanje rasvjete ovisilo je o prihodima od prodaje mesa. Kako je prodaja u to doba bila slaba, ulične rasvjete uglavnom nije bilo. Uljni ferali 1850. zamijenjeni su petrolejskim.

Nakon što je 1879. dovedena u Split voda s izvora Jadra, obnovom Dioklecijanova akvadukta, građani su sve jasnije uviđali da s izvora ove rijeke grad može dobiti ne samo vodu, već i snagu i svjetlo, najvažnije elemente za razvoj i napredak.

- Godine 1882. na izborima je dobila Narodna stranka koja se zalagala za ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, te je u svoje ruke tada dobila splitsku Općinu. Počinje industrijski razvoj grada i Split raste s 15 na 25 tisuća stanovnika, koliko je zabilježeno 1921. godine. Općinsko upraviteljstvo 1886. raspravljalo je o izgradnji hidroelektrane u Majdanu na rijeci Jadro, ali općinska vlast nije imala dovoljno sredstava za izgradnju elektrane. Kada je društvo "Split AD" sagradilo 1908. za potrebe svoje tvornice cementa u Majdanu hidroelektranu "Vrilo", došlo je do spora između općine Split i društva koji su završili nagodbom 1914.

Nagodbom je Split dobio pravo na neprekidno korištenje snage 75 kW. Naime, od 1898. o dovođenju električne energije, kako su je Splićani zvali, povela se žestoka borba u općinskom vijeću. Interesi grada 1908. nisu pobijedili jer je od strane vlade neograničena koncesija za iskorištenje vodene energije na izvoru Jadra dana Mati Vidoviću. Općini je jedino bilo ostavljeno pravo na vodu za potrebe gradskog vodovoda, ali nikako za električnu energiju - piše Jelić u svome radu, a nama se čini kako se u gradu pod Marjanom, barem što se izlaženja u susret povlaštenim pojedincima, malo toga promijenilo.

Prva elektrana

Dakle, 1908. hidroelektrana Vrilo izgrađena je kod samog izvora rijeke Jadro. To je bila prva elektrana na području Splita, u vlasništvu splitskog inženjera Emila Stocka. Iste te godine Splićani su imali priliku vidjeti prvo električno svjetlo od nekoliko žarulja ispred kinematografa Josipa Karamana, koje se napajalo iz agregata.

Četiri godine kasnije dovršena je prva etapa hidroelektrane Kraljevac, pa je splitska Općina vodila razgovore i s društvom "Sufid" o mogućnosti izgradnje dalekovoda od Dugog Rata do Splita. Predviđeno potpisivanje ugovora dogovoreno je za rujan 1914., no nije ostvareno jer je izbio Prvi svjetski rat.

Nakon završetka rata, 1919., gradski vijećnici odlučili su da Split mora dobiti električnu rasvjetu. Plinara, koja je postojala od 1862., neposredno nakon Prvog svjetskog rata nije radila zbog pomanjkanja ugljena, a time ni plinska javna rasvjeta. Ulice su škrto osvjetljivane acetilenskim lampama. U toj teškoj situaciji pomogao je ugovor iz 1914. koji je općina imala s cementnom tvornicom Split, prema kojem su bili dužni dati besplatno na raspolaganje gradu 100 KS električne energije s izvora Jadra. Nije to bilo u skladu s veličinom grada, ali je moglo pomoći u javnoj rasvjeti.

Grad Split tada je sklopio ugovor s češkom tvrtkom "Elektra – Prag" o zajedničkom ulaganju i osnivanju društva s ograničenim jamstvom "Elektra". Pristupilo se izgradnji prvog, sedam kilometara dugog voda od 10 kV od Majdana do Splita, točnije Manuške poljane. Početkom siječnja registrirano je društvo "Električno poduzeće d.so.j. Split", a prvi direktor bio je inženjer Jerko Jerić.

Gradonačelnik Ivo Tartaglia obratio se tada građanima preko čijih će terena prolaziti električni vodovi sa zamolbom da omoguće nesmetani rad na postavljanju postrojenja. Konačno, trećeg ožujka 1920. kod Lučke kapetanije na betonskom postolju postavljen je prvi rasvjetni stup visok šest metara - prepričava Jelić događaje iz jedne od najuzbudljivijih godina 20. stoljeća našeg grada. Doslovno cijeli grad bio je pod dojmom novog, modernog načina života.

Jedna žarulja na Prokurativama

Velike promjene najavila su braća Čulić, vlasnici kinematografa na Botićevoj poljani, koji su za svoje potrebe postavili istosmjerni generator. Višak električne energije od njih uzima od 2. travnja Sokolsko društvo u Tončićevoj ulici, a sredinom svibnja jedna žarulja osvjetljavala je Botićevu poljanu, odnosno Prokurative. Užežin svetoga Duje, 5. svibnja, zasvijetlilo je nekoliko električnih stupova na rivi, priključenih na agregat, kako bi se Splićanima dočarala dugoočekivana rasvjeta. Samo su jednom ranije građani doživjeli nešto slično, 26.10. 1913., na Peristilu, osvijetljenom električnom energijom iz agregata, izvedena je scenska izvedba svečanog epiloga "Smrt cara Dioklecijana" Milana Ogrizovića, a sve zahvaljujući don Frani Buliću.

Konačno, dalekovodom 10 kV, dužine 6,5 km na drvenim stupovima od Majdana do prve transformatorske stanice na Manuškoj poljani, ostvaren je prijenos električne energije. Bio je to veliki događaj.

Dnevne novine "Novo doba" upozoravale su građane da je strogo zabranjeno dirati žice električnih vodova jer su pogibeljne po život, zabranilo se vješanje rublja, barjaka i bacanja bilo kojih predmeta preko električnih žica, kao i popravci krovova.
I tako je, na veliko oduševljenje građanstva, na splitskoj Rivi zasjala prvi put električna javna rasvjeta 12. srpnja, dakako, ograničenom rasvjetom od 12 kW. Do kraja mjeseca osvijetljene su Marulićeva i Bosanska, Pjaca, Sinjska i Matošićeva ulica, Arnirova i Botićeva poljana, Nodilova ulica, Veli Varoš, a postepeno se električna energija počela uvoditi i u privatne stanove... U kolovozu 1920. osvijetljena je i kavana Troccoli.

Koliko je ova novina dala vjetra u leđa građanima i njihovim vizijama o razvoju voljenog grada najbolje pokazuje članak iz "Novog doba" u kojem stoji sljedeće:

- "...nitko više ne misli na jučerašnji mrak, već pred sobom vidi Veli Split, od Omiša do Trogira, ražaren električnim svjetlom, iskrižan električnim tranvajima i željeznicom, opasan živahnim lukama i bogatim tvornicama".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

22. studeni 2020 18:38