
Ajme svima onima koji su prisiljeni čekati autobus na splitskom kolodvoru. Nadaleko vjerojatno ružnijega nema, a kako stvari stoje još dugo ga neće i biti.
Ima li, dakle, što gore nego na suncu, jer nadstrešnice nema čekati autobus u Splitu? Ima. Uvijek ima gore od gorega. Recimo, kad autobus satima kasni, a žene na šalteru pojma nemaju kad će se ukazati na peronu. Pa u tom čekanju čovjeka uhvati nužda i u strahu da će autobus otići bez njega zaleti se na kolodvorski zahod.
Al, brate mili, kako je on zaštićen! Nećeš majci unutra ako ne platiš 70 centi (preko pet kuna, da budemo jasniji!) da si najvještiji prevarant. To rešetke, to upozorenja, to video-nadzor, to nema povrata novca ako uplatite višak kovanica. Rekao bi čovjek, čeka te unutra pozlaćena školjka i teški luksuz. Pa nije tako zaštićen ni bankovni trezor.
Kad ono, ajme. Kolodvor je grozan, ali mu je WC još gori. Što je najtragičnije, crnoputa strankinja koju smo tamo zatekli da čisti uredno obavlja svoj posao, ali to je toliko staro i derutno da nema te čistačice koja bi to upristojila.
Šta će jadna žena, njoj je ipak najgore u ovoj priči...