StoryEditor
SplitJE LI BILO PROPUSTA?

Vlado nije trebao umrijeti! Vodeći hrvatski imunolog tvrdi: Pacijenti koji u prvih pet dana bolesti dobiju Pfizerov antivirusni lijek imaju izgleda izbjeći teške posljedice

Piše Marina Karlović-Sabolić
6. kolovoza 2022. - 18:24

Tog jutra, 5. kolovoza, Vladimir Matijanić probudio se slabiji nego ikad. Pojeo je pola zobene kaše. Kavu nije takao, čaj isto. Nije mogao jesti ni piti. Nije mogao stajati uspravno. Ni sjediti. Ni ležati. Nije mogao do WC-a.

– Nazvala sam hitni infektološki. Dva puta. Nitko se nije javljao. Iz treće se javila žena. Rekla sam joj da je sad stvarno gotovo i da ne može samostalno ni jesti ni na zahod. Rekla mi je, citiram, "nije to za bolnicu, neka piša u lonac kraj kreveta, onda prolijte u zahod".

To je samo dio šokantnog svjedočenja koje je u subotu iznijela Andrea Topić, novinarka i životna partnerica novinara Vladimira Matijanića, u kojemu otkriva čitav niz nevjerojatnih detalja koji su prethodili njegovoj smrti. Od toga da kolega Matijanić nije mogao dobiti lijek za autoimunu bolest od koje je bolovao, do toga da su djelatnici Hitne pomoći više od deset puta odbijali njegovu hospitalizaciju.

Dr. Luetić: Nemoguće!

Uzrok Matijanićeve smrti trebao bi se znati nakon što završi obdukcija. Ipak, bez obzira na njezine rezultate, iz svjedočenja Andree Topić jasno se vidi da je u danima koji su prethodili Matijanićevoj smrti napravljen čitav niz propusta, i od strane djelatnika Hitne pomoći i od strane Klinike za infektologiju, koji se svi svode na jednu, naoko sasvim banalnu stvar: pacijenta koji je bio u iznimno lošem stanju nitko nije želio ni prevesti ni primiti u bolnicu.

image

Vladimir Matijanić

Cropix

– Izvan Splita sam, nisam vidio objavu – kratko nam je kazao ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije dr. Leo Luetić. Na našu konstataciju da je Andrea Topić dosta detaljno opisala što se s kolegom Matijanićem događalo zadnjih dana – i da je riječ o doista mučnom iskustvu – Luetić je istaknuo da tek treba utvrditi činjenice.

– Čujte, svatko ima svoje iskustvo, nemoguće da bi se oglušili ako je poziv upućivao na kritično stanje – zaključio je razgovor Luetić.

image

Dr. Leo Luetić 

Josko Šupić/Cropix

Ministar zdravstva Vili Beroš potvrdio je, pak, za Slobodnu Dalmaciju da su radnje vezane uz smrt Vladimira Matijanića već poduzete.

– Unutarnji nadzor u KBC-u Split je pokrenut, a postupat će i inspekcija – poručio je ministar Beroš, izrazivši sućut obitelji preminulog novinara.

Beroš: Ne mogu vjerovati

– Sve će biti provjereno i istraženo. Pokrenut je nadzor koji će pokazati pravo stanje stvari. Na osnovi informacija koje su sada dostupne ja ne mogu graditi svoj stav i službeno mišljenje. Moramo ispitati i vidjeti o čemu se radi. Liječnici postavljaju indikaciju za primjenu pojedinog lijeka na temelju zdravstvenog stanja. Kao ministar, ne mogu vjerovati da bi zdravstveno stanje bilo koga u Republici Hrvatskoj bilo takvo da zahtijeva neki lijek, a on mu nije prepisan. Moramo vidjeti kakvo je bilo zdravstveno stanje i je li zahtijevalo primjenu lijeka i kojeg – ustvrdio je kasnije na konferenciji za novinare Beroš, referirajući se na informaciju da kolegi Matijaniću nije dan lijek koji je, s obzirom na to da zbog svojeg zdravstvenog stanja nije bio cijepljen, mogao ublažiti COVID-19 simptome.

image

Ministar Vili Beroš

Željko Hajdinjak/Cropix

Poznati imunolog prof. dr. Zlatko Trobonjača u izjavi za Slobodnu Dalmaciju pojasnio je o kojem je točno lijeku riječ.

– Paxlovid je antivirusni lijek tvrtke Pfizer. On blokira jedan virusni enzim, odnosno glavnu proteazu virusa. Ako se ta proteaza blokira, onemogućuje se daljnja replikacija virusa i njegovo množenje stanica. U primjeni toga lijeka se pokazalo da ga ima smisla davati u prvih pet dana bolesti i do on može kod jednog dijela pacijenata dovesti do lakšeg oblika bolesti ili njezina prekida. Paxlovid ne eliminira potpuno smrtnost ni boravak u jedinicama intenzivnog liječenja, ali smanjuje postotak ljudi s teškim simptomima – ističe Trobonjača. Ako se pak lijek da kasnije, on nema takav učinak.

Rizična populacija

Pitali smo ga kako je moguće da hrvatske bolnice nemaju taj lijek za najteže bolesnike.

– To ne znam niti mogu komentirati – odgovorio je imunolog Trobonjača.

image

Prof. dr. Zlatko Trobonjača 

Matija Djanješić/Cropix

Moguće je, naglašava on, da se u liječenju koriste i monoklonska protutijela, no praksa je pokazala da ona koja su korištena u alfa i delta varijanti na neke druge varijante virusa ne djeluju, pa je pitanje ima li ih smisla davati.

Trobonjača pritom naglašava da nema kompletan uvid u medicinsku dokumentaciju vezanu uz Matijanićevo liječenje te da ne može govoriti o konkretnom slučaju. Načelno on ističe da osobe s autoimunim bolestima imaju poremećenu imunološku aktivnost, i samim tim spadaju u vrlo rizičnu populaciju.

– Imunosuprimirane osobe se mogu cijepiti, samo je pitanje hoće li razviti imunost ili ne – zaključuje Trobonjača.

Tko će odgovarati?

Bi li Matijanić preminuo da su djelatnici splitske Hitne ozbiljno shvatili pozive s njegove adrese i odmah ga prevezli u bolnicu? Da u timu koji ga je došao pregledati nisu bili samo medicinski tehničari, nego i liječnik? Da mu je u startu pružena sva potreba medicinska pomoć koju je, s obzirom na ozbiljnost svoje dijagnoze, Matijanić definitivno trebao? Da je dobio lijek koji mu je mogao ublažiti simptome?

Na to pitanje za sada nitko ne može dati decidiran odgovor.

No, sigurno je da bi u bolnici naš kolega imao veće šanse da preživi.

Ovako, iz lijenosti, gluposti, nestručnost, nehaja ili nečeg drugog, ta mu šansa nije pružena.

I zbog toga bi netko trebao odgovarati.

Andreino svjedočenje: 'Pogledao me, preokrenuo oči i zaspao zauvijek...'

– 2. kolovoza ujutro rano rekao mi je da se osjeća loše i da ima fibru, napravila sam mu kućni test na koronu i bio je pozitivan. Sat vremena kasnije dovozim ga na Infektivni hitni prijem u KBC Split gdje stoji barem dva sata čekajući da ga netko primi i pregleda. Ispričao im je da ima Sjogrenov sindrom i Intesticijsku bolest pluća te sumnju na još 2 autoimune bolesti, i da se zbog toga nije mogao cijepiti. Rekli su mu da je trenutno nestašica lijeka kojeg daju teškim bolesnicima da izbjegnu teške komplikacije uslijed COVID-a. Tražio je da kažu kako se lijek zove da ga sami potražimo. Rekli su mu da nije važno jer ga nigdje nema.

– Saznao je da ga možda ima u OB Dubrovnik. Preslab je bio za put do dolje. Predložila sam mu da ja nazovem ravnatelja bolnice, rekao mi je da nipošto to ne činim, da nema šanse, da neće tako. Nismo uspjeli doći do tog lijeka.

– Večer prije bio je već slab, nije mogao do zahoda lako, užasno bi se uspuhao, hvatao za zidove, umorio u sekundu, svi su govorili da je to normalno. Zvali smo Hitnu barem 10 puta u ova dva dana, ako ne i više. Sve s ciljem da ga prime u bolnicu.

– Uputili su nas na liječnika na Infektivnom, ispričali mu sve. Rekao je da Vlado "nije imunokompromitiran", čak i da "nije imunološki bolesnik zato jer Dekortin pije samo jedan dan".

– Tim je došao oko 13.40 h, dvoje tehničara, dali su mu injekciju, rekla sam da ga vode, rekli su da "nema potrebe, to su normalni simptomi, nek pije tekućine i jede slane štapiće". Točno tim riječima. Rekla sam da ne može piti. Ni jesti. Da je preslab i za to, pogledali su me blijedo. "A neka se natjera", rekli su. Rekla sam da ne može. Vlado je zamolio da mu daju infuziju. Rekli su da se to samo u bolnici daje.

– Vlado je pitao zašto se luđački znoji i hladan je, a nema fibru. Tehničar mu je rekao da je to od Lekadola. Posteljina je bila u lokvama.

– Oni dolaze, isti tim od prošlog puta, on je još pri sebi, ali se i dalje ne može micati, užasno mu je, govore mu da se dovuče do jedne strane kreveta da ga posjednu u stolicu i odnesu. Ne ide. U to ga jedan tehničar hvata za noge i drži ih u zraku, govori "ovo će mu podić tlak", ali on postaje sve bljeđi, dovlače ga na lancunu na onu stranu kreveta bliže stolici, vidim da mu je glava klonila u čudan položaj, kao, zabačena je, vičem "u ovom položaju ne može disat!!", kažu "ma može", uhvatim ga za ruku, govorim mu da će sve biti u redu, da će ga odvesti u bolnicu, on me pogleda i preokrene oči i zaspe zauvijek. Tad tehničar poviče na uređaj kolegi "ostavi nosila, donesi reanimacijsku!". Oživljavali su ga možda i sat vremena.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. listopad 2022 20:35