StoryEditorOCM
Splitzagrižena znanstvenica

Vesna Boraska Perica, nagrađena profesorica splitskog Medicinskog fakulteta: Moja životna škola je ne odustati već pronaći drugo rješenje

Piše Diana Barbarić
26. travnja 2021. - 09:59

Prof. dr. Vesna Boraska Perica s Medicinskog fakulteta jedna je od najproduktivnijih znanstvenica Sveučilišta u Splitu. Baš zato se i našla među odabranima koji su primili Nagrade za znanost za 2020. godinu. Prigodom svečanosti dodjele nagrada ova se znanstvenica, kojoj je glavni predmet istraživanja genetika bolesti Hashimotov tiroiditis, zahvalila u ime kolega na priznanju ističući kako ovakva priznanja imaju poticaj i drugim znanstvenicima, posebice mladima koji tek kroče na znanstveni put. 

A da bi i druge potaknuli da se odvaže kročiti tim nerijetko jako teškim, ali uzbudljivim, putem znanosti odabrali smo profesoricu Borasku Pericu za našu sugovornicu i u startu je pitali kako se nakon srednjoškolskog obrazovanja odlučila baš za zagrebački PMF i kako joj je dalje išla akademska karijera. 

- Po svršetku srednje škole najviše me je zanimao studij biologije, a inženjerski smjer je postojao samo u Zagrebu, stoga se to samo nametnulo. Život u studentskom domu i studiranje s kolegama iz cijele Hrvatske su meni bili izrazito motivirajući. Nakon diplome sam se vratila u Split i zaposlila na Medicinskom fakultetu otkada započinje moja akademska karijera. Do sada sam objavila 55 znanstvenih radova te sam citirana preko 2000 puta u svjetskoj literaturi.

Sad ste djelatnica MEFST-a. Na kojoj katedri radite i je li Vam veće zadovoljstvo znanstveni rad ili mentorski/profesorski rad sa studentima?

- Izvanredna sam profesorica i pročelnica Katedre za medicinsku biologiju. Zagriženi sam znanstvenik i uživam u razmišljanju i otkrivanju novog u znanstvenoj problematici kojom se bavim. Istovremeno, jako volim prenošenje znanja i u svakom izlazu pred studente nastojim odašiljati entuzijazam i pozitivnu energiju.

Koliko je Sveučilište u Splitu i Vaš matični fakultet poticajna sredina za bavljenje znanošću? 

- Kroz rad na Medicinskom fakultetu koji je dio Sveučilišta, mi znanstvenici smo u poziciji prijaviti se na domaće i europske projekte, odnosno osigurati financiranje naših istraživanja. Također smo u mogućnosti ostvariti suradnje i između sastavnica, što donosi vrlo bitnu interdisciplinarnu komponentu u istraživanjima. Suradnja s KBC Split i Kliničkim zavodom za nuklearnu medicinu, na čelu s primarijusom prof. Antom Pundom, bila je presudna u mom recentnom znanstveno-istraživačkom radu. A prirodna znatiželja, upornost, zainteresiranost i fokusiranost, glavni su osobni pokretači i motivatori u radu jednog znanstvenika.

image
Vladimir Dugandzic/Cropix

Proveli ste dio života i obrazovanja u inozemstvu, zašto ste se odlučili za povratak?

- Dio istraživanja za svoju doktorsku disertaciju sam provela na Wellcome Trust centru za humanu genetiku Sveučilišta u Oxfordu u Velikoj Britaniji gdje sam uspostavila izvrsne suradnje s prof. Markom McCarthyem i ostalim znanstvenicima. Za ovo doktorsko usavršavanje sam bila nagrađena stipendijom British Scholarship Trusta. To je bilo nevjerojatno mjesto u nevjerojatno vrijeme. Naime, upravo je grupa u kojoj sam boravila u to vrijeme objavila rezultate jedne od prvih cjelogenomskih studija povezanosti ikad provedenim, a ja sam imala priliku raditi na tim velikim podacima.

Nakon povratka u Hrvatsku i doktorata sam odlučila nastaviti odličnu suradnju i nadograditi edukaciju u polju statističke genetike. No ovaj put sam svoj dvogodišnji PostDoc provela na prestižnom Wellcome Trust Sanger institutu u Cambridgeu. Ova izuzetna prilika dodatnog profesionalnog obrazovanja mi je omogućena zahvaljujući višegodišnjoj znanstvenoj suradnji s prof. Eleftheriom Zeggini, voditeljicom grupe za "Primijenjenu statističku genetiku“ te financijskim potporama "Nacionalne zaklade za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj RH“, "Jedinstva uz pomoć znanja“ i "Wellcome Trusta“. Upravo sam tamo dobila nevjerojatnu priliku da budem analitički voditelj jedne od Wellcome Trust Case Control cjelogenomskih analiza na bolesti anoreksia nervosa.

Osim vrhunske znanosti kojoj sam bila izložena, rad na ovom institutu mi je pružio mogućnost stvaranja širokog kruga suradnika iz cijelog svijeta. U tom sam periodu i proputovala svijet i stekla prijateljstva za život. No, i tada sam kontinuirano sudjelovala u nastavi na matičnom fakultetu u Splitu. Odnosno, moj odlazak na PostDoc je bio privremen, a po povratku sam započela s prijenosom novostečenog znanja na mlađe kolege te studente poslijediplomskog studija TRIBE. To je bio jedan od pionirskih koraka u prenošenju nove discipline statističke genetike kod nas, a transfer naprednih znanja i metoda iz ovog polja su bili korisni u stvaranju kompetitivne i međunarodno prepoznate grupe ovdje na Medicinskom fakultetu.

image
**
Bozidar Vukicevic/Cropix

Što pamtite sa svojih znanstvenih putovanja?

- Zanimljiva anegdota se zbila na samom početku moje znanstvene karijere. Naime, ja sam, uz izobrazbu na poslijediplomskom studiju i kroz rad na svom doktoratu, željela stalno nadograđivati i stjecati neka nova znanja i vještine. Stoga sam se prijavljivala i odlazila na tečajeve i ljetne znanstvene škole. Dobila sam odbijenicu za jednu školu bioinformatike koja se trebala odvijati u Italiji, a ja sam bila odlučna u želji da naučim osnove bioinformatike. Stoga sam pronašla drugu takvu školu, koja se međutim odvijala u Kolumbiji u južnoj Americi. I tako sam se sama uputila na dugo putovanje nadajući se da će sve proći u redu. I upravo se to i dogodilo, a dogodilo se još i više. Naime, upravo sam tamo upoznala prof. Mark McCarthya kojega je oduševila takva želja za znanjem i koji mi je poslije otvorio vrata svojeg laboratorija u Oxfordu. To je bila moja životna škola, ne odustati već pronaći drugo rješenje.

Je li danas u Hrvatskoj dobro biti znanstvenik, je li to dovoljno honorirano i koliko su mladi zainteresirani za takvu vrstu akademskog napora?

- Bojim se da ne znam odgovor na ovo pitanje. Meni osobno je poziv biti znanstvenik i mislim da će uvijek biti mladih ljudi koji će u sebi nositi znanstveni žar. Međutim, sigurno je da bi dodatno honoriranje, posebno istaknutih znanstvenih rezultata, bio jedan znak da se cijeni visoka znanost te dobar motiv koji bi zadržao ljude u znanosti.

Na kojem projektu trenutno radite i zašto je to važno?

- Po povratku u Hrvatsku, osmislila sam istraživanje koje je financirala Hrvatska zaklada za znanost, odnosno bila sam voditeljica Uspostavne potpore za istraživanje "Genome-wide association analysis of Hashimoto thyroiditis”. U istraživanju su sudjelovali liječnici i biokemičari s Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu KBC-a Split pod vodstvom prof. Ante Punde te istraživači s Katedre za medicinsku biologiju. U sklopu projekta smo uključili 500 ispitanika s HT-om i 200 kontrolnih ispitanika. Kod svih ispitanika je izmjereno preko 200 fenotipova te je formirana prva biobanka bioloških uzoraka ispitanika oboljelih od HT-a i kontrola koju smo nazvali "Hrvatska biobanka pacijenata s Hashimotovim tireoiditisom (CROHT)“.

Proveli smo prvu cjelogenomsku studiju povezanosti na ovoj bolesti i na njenim endofenotipovima te opsežne analize kliničkih karakteristika, prehrambenih čimbenika i biokemijskih parametara s nastankom HT-a. Ukupno smo objavili 9 znanstvenih radova iz područja teme projekta  Naša cjelogenomska studija povezanosti bolesti HT je prvi pravi pokušaj otkrivanja genetskih osnova ove bolesti, a upravo u ovom trenutku našim podacima doprinosimo jednoj velikoj meta-analizi gdje će se na svjetskom nivou istražiti genetske odrednice bolesti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
30. rujan 2023 09:17