StoryEditor
Splitautorica ADELA JUŠIĆ

Večeras se u Splitu otvara izložba o AFŽ-u, organizaciji koja je okupljala dva milijuna žena: Borile su se s puškom, a onda ih je politika vratila u kuhinju

Piše Eda Vujević
14. listopada 2021. - 10:38

U splitskoj Galeriji kluba Kocka u Domu mladih u četvrtak, 14. listopada, bit će otvorena izložba radova Adele Jušić, umjetnice iz Bosne i Hercegovine, pod nazivom "Stvarno, ali ne i istinito" kojom ona predstavlja svoj opsežni projekt tijekom kojeg je istraživala povijest i značaj AFŽ-a, odnosno Antifašističkog fronta žena.

Iz projekta je nastao niz radova u različitim medijima, a svi se referiraju na relativno kratko razdoblje od početka Drugog svjetskog rata do sredine pedesetih godina prošlog stoljeća, u kojem je došlo do drastične promjene u politici prema ženama. Izložba je u svome osnovnom obliku nastala prije četiri godine, a u Splitu će predstaviti nekoliko recentnih radova kojima se Adela Jušić aktivno bavi u posljednjem desetljeću i konstantno ih nadopunjuje novim prilozima, istovremeno radeći na online arhivu AFŽ-a, zajedno s kolegicama iz "Crvene" – udruge za kulturu i umjetnost iz Sarajeva.

Izložba u Splitu, u organizaciji udruge "Mavena", ostaje do 22. listopada. No što je to stvarno, ali ne i istinito?

To je naziv izložbe jer se ona bavi dijelom povijesti žena Jugoslavije, Drugim svjetskim ratom i Narodnooslobodilačkom borbom, te postratnim periodom četrdesetih i pedesetih koji nam je u nasljeđe ostavio ustavom zagarantiranu jednakost – kazala je za Slobodnu Dalmaciju Adela Jušić 1983. godine.

image
Božidar Vukičević/Cropix

– U Jugoslaviji je u NOB-u sudjelovalo oko sto tisuća žena direktno na frontu, što je veći postotak žena u borbi u Drugom svjetskom ratu negoli u ostalim europskim zemljama, a u pozadinskoj borbi je sudjelovalo oko dva milijuna žena okupljenih u AFŽ, najveću žensku organizaciju u Europi, ali i šire.

Sve je to zaboravljeno

O ovim povijesnim činjenicama, o sudjelovanju žena u antifašističkoj borbi i njihovim zaslugama za oslobođenje i kasnijim zaslugama u izgradnji ratom razorene Jugoslavije danas ne učimo u školama. Revizionističke politike su učinile da ovaj dio ženskog emancipatorskog nasljeđa zaboravljamo.

Ulice, škole, vrtići, koji su se zvali po heroinama i herojima NOB-a danas nose imena nekih drugih heroja, a često i zločinaca. Upravo zato što današnje nacionalističke struje pokušavaju ovaj slavni antifašistički i ženski dio povijesti naših zemalja potpuno baciti u zaborav, ova izložba nosi naziv "Stvarno, ali ne i istinito" – dodaje umjetnica.

Razdoblje koje najviše zaokuplja pažnju ove umjetnice je kratki povijesni period kad su žene bile aktivne članice društveno-političkih zbivanja, za vrijeme i neposredno nakon 2. svjetskog rata. Naime, nakon rata, politički vrh je smatrao kako se uspostavom pravne jednakosti između muškaraca i žena riješilo i "žensko pitanje".

Naredbom CK KPJ na svom posljednjem Kongresu 1953. AFŽ se samoukinuo, upravo pod izlikom da je dostignuta jednakost muškaraca i žena te da revolucionarna organizacija, što je AFŽ i bio, u postrevolucionarnom periodu više nema razloga za djelovanje.

Pedesetih godina prošlog stoljeća žene su pozvane da uz ulogu udarnice-radnice na sebe preuzmu i "prirodne" uloge majke, domaćice, odgojiteljice i njegovateljice.

Ovim se pitanje opće emancipacije društva zaustavilo na samom pragu procesa ženske emancipacije, čime je nepovratno, barem u Jugoslaviji, žene iz aktivnih revolucionarnih subjekata pretvorilo u pasivne subjekte lišene političke moći, konzumentice i potrošačice uglavnom suštinski patrijarhalnih sadržaja.

Tisuću dokumenata

– Kao feministkinju me je zanimala povijest ženske emancipacije na našim prostorima i otuda i moj interes za NOB i AFŽ – pojasnila nam je Adela Jušić.

– Ovom temom sam se htjela baviti kroz umjetnički rad, ali sam teško dolazila do povijesnih podataka, fotografija i materijala uopće. Odatle i ideja da skupa s Andrejom Duganžić, u sklopu programa "Crvene" čija sam jedna od osnivačica i aktivna članica još od 2010., započnem rad na online arhivi antifašističke borbe žena Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Istraživački rad za Arhiv i digitalizacija oko tisuću dokumenata – fotografije, knjige, plakati, dokumenti iz Arhiva Bosne i Hercegovine, intervjui s preživjelim borkinjama NOB-a i članicama AFŽ-a – dali su mi podlogu i inspiraciju za radove na ovu temu – kaže Adela Jušić.

image
Adela Jušić: Nakon Drugog svjetskog rata politički vrh je smatrao kako se uspostavom pravne jednakosti između muškaraca i žena riješilo i 'žensko pitanje'
Božidar Vukičević/Cropix

Kustosica splitske izložbe Natasha Kadin ističe kako Adela Jušić u svojim radovima problematizira sudjelovanje žena u NOB-u i s tim povezane politike sjećanja, kao i ključni period nakon samog Drugog svjetskog rata u kojem su žene, nakon što su rame uz rame s muškarcima obnovile razrušenu domovinu, politički i manipulatorski bile "vraćene" nazad u dom, kuću, kuhinju i ložnicu.

–​ Jušić smatra kako je time emancipacijski proces žena na području bivše Jugoslavije uvelike umanjen, na neko vrijeme čak i zaustavljen, te je njezin umjetnički i aktivistički fokus usmjeren na načine (re)kreiranja politika sjećanja, povezanih s ulogom žena u spomenutom vremenu – pojašnjava Natasha Kadin.

Što uopće danas znači ostavština AFŽ-a i revolucionarnog ženskog pokreta kad je konzervativni radikalizam na čitavom Balkanu – a i šire – više nego prisutan?

– Da, i baš zato je važno da se vratimo ovom dijelu naše ženske povijesti kada su sve žene zemalja Jugoslavije bile ujedinjene u svojim naporima i borbama, bez obzira na etničku, religijsku ili nacionalnu pripadnost, ujedinjene u borbi za svoja prava – veli umjetnica.

image
Božidar Vukičević/Cropix

– Tada smo zajednički radile i u najtežim uvjetima dopirale i do žena ruralnih predjela Jugoslavije, opismenjavale, obučavale, pomagale, informirale svaku ženu Jugoslavije. Ovakva ženska organizacija do tada, a niti ikada više poslije ukidanja AFŽ-a, nažalost nije postojala. Ta naša ujedinjena borba može danas služiti kao primjer i daje nadu da je naše ujedinjeno djelovanje i danas moguće, bez obzira na to što nas danas dijele državne granice, te nacionalne i etničke granice koje su ratovi iz devedesetih učvrstili – istaknula je Adela Jušić.

Nepoznata partizanka


Po završetku 2. svjetskog rata u Jugoslaviji, nepoznati pali borci sahranjivani su ispod nadgrobnih ploča na kojima je, umjesto imena, pisalo Nepoznati partizan ili Nepoznata partizanka.

Umjetnica je napravila repliku ovakve nadgrobne ploče s natpisom "Nepoznata partizanka" i postavila je u park u centru Sarajeva, blizu drugih znamenitosti, kao što su npr. mjesto na kojem je ubijen Franz Ferdinand, Gradska vijećnica itd., te nasuprot zloglasnog Beledija, zatvora u kojem su bile zatočene i mučene mnoge antifašistkinje za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Do danas ni mediji, ni gradske vlasti nisu obratili pozornost na ovu nadgrobnu ploču. No ona se još uvijek nalazi tamo.

Crvena suknja – bijela suknja


U radu "Crvena suknja – bijela suknja" Adela Jušić se referira na svjedočanstvo kako je Marija Bursać (1920. – 1943.), prva žena koja je proglašena narodnim herojem u Jugoslaviji, od svoje svilene crvene suknje koju je samo jedanput odjenula sašila prvu zastavu u svome selu, izvezavši na njoj zlatnim koncem srp, čekić i petokraku.

Drugo svjedočanstvo kaže da je narodna heroina Ravijojla Rava Janković od padobranske svile sašila sebi bijelu suknju. Ovaj rad Adele Jušić za potrebe kojeg je srp i čekić vezla pjesnikinja Ferida Duraković, a dizajner Milan Senić načinio suknju od padobranskog platna, upozorava, između ostaloga, i na manjak sličnih svjedočanstava u institucionalnom sjećanju.

item - id = 1134902
related id = 0 -> 1001324
related id = 1 -> 637329
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. listopad 2021 10:47