Kad dođe ljeto, u Splitu ne postoji nego jedna tema. Turizam. Prošlog ljeta i ovog ljeta, pridružila se još jedna, jednako mučna. Izbori.
No, vratimo se prvoj, monokulturi koja izjeda Split i koja će ga nakon dvije tisuće godina postojanja dokrajčiti. Učinkovitije od svih kuga, ratova i gladnih godina. Turistifikacija Splita, na način kojem svjedočimo, dakle, bez strategije, planiranja budućnosti, bez mapiranja onoga što je već tu i uvođenja reda isisala je samu srž i smisao grada.
Naime, Split od svog nenormalnog poslijeratnog širenja, kad je s tridesetak tisuća nabotio na gotovo dvjesto tisuća stanovnika u samo četrdesetak godina, nije uspio stvoriti više centara u koje bi se mogli "skloniti" njegovi građani kad su već istjerani iz povijesne jezgre koja je desetljećima b...