Južina je nekako pjesničko vrijeme, onako tmurna, valovima nabrijana - otvara prostor slovima, stihovi se slože, nekako, sami. Bura je čista žena. Prozuji, pomete, osuši, prozrači, otvori pogled prema Braču, pa izgleda kao da ga dlanom možeš dotaknuti.
U redakciji "Slobodne" smo se podijelili u dva tima - "tim bura" i "tim jugo", svako za svoj vitar navija, svako na svoju bandu priteže. I argumentima se nadjačavamo, ko na ruku. Pari ti se da je neko dotakao površinu stola, a onaj ga drugi u trenu prebaci na svoju stranu...