StoryEditor
Splitsablasni restorani

Ugostitelji na aparatima: Prostori su nam prazni, da nije štekata, mogli bi stavit ključ u bravu! Dezinficijensi, maske, razmak, sve je tako psihozno

24. listopada 2020. - 14:02
Razmak stolova u restoranu 'Corto Maltese'Jakov Prkić/HANZA MEDIA

- Stolovi su nam unutra razmaknuti, eno vidite, razmak koliko treba bit...Maske su svima na licima. Upozoravamo goste da ih ne skidaju dok ne dođe hrana. I osoblje je kako triba. Dezinficijensi di god tribaju, u ponoć se okreće ključ u bravi...

Sve je po peesu, a opet, sve je psihozno. Nama je posao ugostit čovika, a zbog propisanih mjera mi ga stalno gnjavimo s nečim, trčimo za njim dok se diže, sjeda, ide na wc, peri ruke, stavi masku...

Nije lako sve to pratit, ali izgurat ćemo mi to, jer nema nam druge - govori nam Danijel Nikolla, poznati splitski ugostitelj kojeg srećemo ispred njegovog restorana "Corto Maltese" kraj Peškarije. Mali štekat čak je i popunilo nekoliko gostiju, mahom mlađih Splićana.

image
Daniel Nikolla, vlasnik restorana 'Corto Maltese'
Jakov Prkić/HANZA MEDIA

Unutra nema nikog, što zbog toplog vremena zbog kojeg je ugodnije sjediti vani, što zbog propisanih mjera koje je donio Nacionalni stožer u borbi protiv širenja nesretnog COVID-a 19.

Prema odluci, ugostiteljski objekti mogu raditi od 6 do 24 sata. Fizički razmak između pojedinih grupa posjetitelja mora biti najmanje jedan i pol metar.

U objektima se stolovi do dolaska gostiju drže praznima, a pribor se servira kada gosti sjednu. Preporučuje se ukloniti klasične oblike jelovnika. Gosti nose maske samo kada ne sjede za stolom ili ne konzumiraju hranu, piće i napitke.

Maske za lice ili medicinske maske obavezno se nose tako da uvijek prekrivaju i nos i usta. Nema stajaćih mjesta...Ima toga još al mi nemamo toliko mjesta za sve prenijeti. Zato slušamo ugostitelje kako se snalaze.

- Razmak od dva metra je teško napravit da si profitabilan, a bilo bi super kada bi mi ove unutrašnje stolove uspili napunit, ali ne možemo.

Puno kolega je moralo stavit ključ u bravu. I meni bi to bilo najlakše. Već smo 1. ožujka odustali od ikakvog profita za ovu godinu. Samo plutanje...Sve je otišlo za radnike, najam i nabavu. To je računica.

Sad dobavljači spuštaju cijene za zimu, pa ćemo i mi moći tim ritmom, ali trebaju nam pomoći i Grad i država kako bi opstali. Nama je grad inače zimi prazan. Grad bi mogao spustit cijene najmova, cijene štekata, dopustit nam koji stol više...

U Zagrebu sufinanciraju grijalice ugostiteljima...Ma, izgurat ćemo mi nekako, žilavi smo, ali da je ajme, je - kaže Nikolla.

U susjedstvu mu je Zdravko Listeš iz "Delisteša", male simpatične konobe koja nudi dalmatinska tradicionalna jela, onako baš kako kuhaju naše mame i bake. Jelovnik ispisuje svakodnevno sam, ručno, na listu bilježnice.

image
Zlatko Listeš, vlasnik restorana 'DeListeš'
Jakov Prkić/HANZA MEDIA

Predstavlja nam se kao direktor, vlasnik, kuhar i konobar! Radi od jutra do mraka posve sam, jer je pomoć u kuhinji postala luksuz.

- Ovisim o ljudima koji vjeruju u mene i dođu mi na spizu. Samo me domaći svit drži inače bih i ja morao zatvoriti. Tko zna dokle ću izdržati?! Sezona je bila onako, za prezimit, ali sad je promet pao značajno. Evo, ja idem autobusom na posao.

Gužvam se tamo sa sto ljudi u busu, a ovdi ne mogu primit nego samo četiri čovika jer mi je inače ugostiteljski prostor skučen. Vani nemam mista za štekat nego za stolić i eto. Od države nema velike pomoći.

Oni meni daju 4000 tisuće pomoći, a ja njima 3000 za doprinose - smije se Listeš kojeg ne pušta vedar duh. Valjda je to recept kako opstati i ostati normalan u ovom ludilu koje nam se događa i ne prestaje.

Ispred "Noštroma" sjedi Zlatko Marinović, vlasnik ovog poznatog restorana u centru grada. I kod njega slična priča:

- Ljudi vole sjest vanka, a ne unutra, pa je promet smanjen. Prije bi nam dolazile familije nediljom na ručak. Sad kažu mi da ne žele ulazit unutra jer imaju malu djecu, starije ukućane, paze se, oprezniji su.

Ovi što nam dođu, pridržavaju se svih mjera, puni su razumijevanja i za nas i obrnuto. Svi smo u istom. Po gradu rade solidno još jedino ovi šta nude marende. Uskoro će grad biti pust, a zima ka i svaka - nikakva.

Sad su mi bili gosti iz Crne Gore i šokirali se kad su dobili račun za parking od 155 kuna kod Lučke kapetanije za par sati parkiranja. Moglo se bar malo spustit cijene parkinga zimi, ili ostavit otvoreno...- komentira Marinović.

image
Vlasnik 'Noštroma' Zlatko Marinović
Jakov Prkić/HANZA MEDIA

Šetajući centrom grada nailazimo na mahom zatvorena vrata ugostiteljskih objekata, a ono malo štekata koji su raspoloživi, većinom zjape prazni. Malobrojni gosti baš i nisu od priče s novinarima. Bar kavu na miru da popiju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

30. studeni 2020 14:39