Pred kakvom su se katastrofom izazvanom toksičnim tvarima – djelomično čak i zahvaćeni njome! – stanovnici splitskog područja našli u noći između ponedjeljka i utorka, kad je vatra zahvatila komunalni deponij na Karepovcu?
Je li bila opravdana bojazan stanovništva upravo od požara na Karepovcu i toksičnog oblaka koji bi se nadvio nad gradom? Nije malo ljudi koji su upravo pred tom opasnošću sklanjali djecu odvodeći ih iz grada.
Splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara rekao je kako je vatrena stihija u ponedjeljak prošla preko splitskog odlagališta Karepovac, što je stvorilo povećanu koncentraciju opasnih plinova u zraku, ali ne toliko da bi bilo zabrinjavajuće, no unatoč tome pozvao je Splićane da zatvore prozore, uključe klima-uređaje te da djeca, plućni i srčani bolesnici ne izlaze van ako to nije potrebno.
Po svemu sudeći, dobro smo prošli. No što bi bilo da se Karepovac našao u ognju?
Nema se što dokazivati
– Da se zapalio Karepovac, strah me je i pomisliti što bi se dogodilo. Bila bi to katastrofa teško zamislivih razmjera – kaže prof. dr. sc. Stanko Uršić, fizikalni kemičar (do umirovljenja predstojnik Zavoda za fizikalnu kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), znanstvenik koji godinama već upozorava na opasnosti od spaljivanja otpada – i onog kontroliranog, u spalionicama, a pogotovo nekontroliranog, kakvo je prijetilo na golemoj površini odlagališta Karepovac – kao i na postojanje u Hrvatskoj "smetlarske mafije" kojoj nije u interesu da se uspostavi kontrolirani sustav gospodarenja otpadom.
Profesor Uršić objašnjava da je dim s deponija "katastrofalno toksičan" i da "s time u znanosti nema spora".
– Drugo, i u ovom slučaju, nažalost, ne manje opasno, u masi smeća ima mnogo metana, što bi u najgorem scenariju moglo dovesti do katastrofalne eksplozije, posljedice koje ne bi htio opisivati. Bilo je takvih slučajeva u svijetu, primjerice u Turskoj.
Barem pet tisuća toksičnih tvari treba očekivati u dimu zapaljenog smeća, a njih 200 znanstveno je kodirano.
– Najopasniji problem su dioksini, najtoksičnije i najkancerogenije tvari stvorene ljudskom djelatnošću. Beziznimno nastaju u požaru na smetliština, budući da ondje uvijek ima materijala – primjerice PVC-a – koji su idealne sirovine za nastajanje dioksina, u zamalo idealnim uvjetima za to u požaru.
I u požaru na splitskom Karepovcu, kojih god razmjera bio, vjerojatnost da nisu nastali dioksini blizu je nuli, upozorava profesor Uršić.
– Oni što ih narod kolokvijalno zove "smetlarska mafija" priglupo će tvrditi da to ovdje nije dokazano, no sa znanstvenog stajališta nema se više što dokazivati. Notorno je kada i gdje dioksini mogu nastati, kao što je i notorno da ne treba dokazivati da će poginuti nesretnik koji skoči s tridesetog kata na asfalt.
Uzmite u obzir da, prema našim i EU propisima, u tisuću litara dima iz spalionice smeća smije biti svega deseti dio milijarditog dijela grama dioksina – ostalo bi trebali zaustaviti filtri, barem se tako nadaju. Ovdje ste imali spaljivanje gomile smeća bez ikakvih filtara.
Ostalo procijenite sami. Da se uveliko zapalilo smeće na Karepovcu, koncentracija dioksina bila bi puno, puno veća. U klasičnim spalionicama spaljuje se od 10 do 150 tona smeća, a na Karepovcu bi gorjelo na desetke tisuća tona. Možete samo zamisliti kolika bi bila koncentracija štetnih tvari!
Sprječavanje rješenja
I skupo bismo to platili, dodaje profesor Uršić, no "nitko nikad ne bi znao koliki je njegov račun".
– Za dioksin se zna da je, dospije li u organizam, potrebno 30 godina da mu se koncentracija smanji na pola, još 30 da se smanji na četvrtinu itd. Drugim riječima, životni vijek nije dovoljan da ga se izbaci iz organizma, pogotovo zato što ga se istodobno unosi i iz drugih izvora.
Puno je otrovnih tvari u dimu zapaljenog smeća, i zato je zapaliti ga – zločin, no nas znanstvenike, kad to govorimo, nitko ne shvaća ozbiljno – kaže profesor Uršić, dodajući kako je jedino pravo rješenje za smeće i otpad – ne stvarati ga.
– I za to imamo u Hrvatskoj razrađena konceptualno i programski izvanredno dobra rješenja, bez premca zapravo, ali postoje oni koji to uporno iz egoističnih lukrativnih interesa, uz dodatak gluposti, uspješno sprječavaju. Ovdje to upravo stiže na naplatu – zaključuje prof. dr. Stanko Uršić.
Na komunalnom odlagalištu Karepovac različiti se otpad ne samo iz Splita, nego i okolnih općina i gradova, posve neselektivno odlaže već više od pedeset godina. Površina mu je oko 200.000 metara četvornih, a pretpostavlja se da je ukupni volumen odlagališta oko pet milijuna metara kubičnih.
Truljenje u unutrašnjosti deponija stvara zapaljive plinove, a ako je vatra koja je zahvatila Karepovac "pobjegla" unutra, moguće je da unutar otpadne mase i dalje gori i da će naknadno izbiti negdje na površini, napominje dr. Uršić. Sjetite se, kaže, Donje Gore u Biokovu 2004. godine, kad je mjesecima gorio deponij dubok desetke metara.