StoryEditor
Splitgradska povijest

Ugledna poduzetnička obitelj dala je dva gradonačelnika Splita: prednjačili su po bogatstvu, po njihovoj je vili s perivojem nazvan cijeli brijeg

Piše Damir Šarac
21. siječnja 2020. - 14:52
Raspuštanje splitske općinske uprave, 18. studenog 1912. godineMuzej Grada Splita

Ugledna splitska obitelj Katalinić dala je dva splitska gradonačelnika na prijelazu devetnaestog u dvadeseto stoljeće. Bili su to Petar i njegov nećak – sin brata mu AnđelaVinko Katalinić.

Djelovanje obojice načelnika Katalinića obrađeno je u sklopu izložbe postavljene u Muzeju grada Splita “Splitski gradonačelnici (1882.-1918.): život i uspomene”, koju prati impresivni monografski katalog autora Marijana Čipčića. Biografiju Petra Katalinića je u tematskom broju časopisa “Kulturna baština” detaljno izložila i Branka Teklić, kustosica Hrvatskog pomorskog muzeja, a o porodici Katalinić pisao je i dr. Stanko Piplović u prigodnom izdanju “Kulturne baštine”, izdanom povodom stote godišnjice pohrvaćenja splitske Općine 1982. godine.

Katalinići su pripadnici vrlo uspješne poduzetničke obitelji koja je krajem devetnaestog stoljeća prednjačila u bogatstvu, poslovnim vezama sa svijetom, ali isticali su se i u političkom i društvenom angažmanu, čak i kao konzuli stranih država. Po njihovim je velebnim poslovnim zgradama na Istočnoj obali i obiteljskoj vili s vrtom-perivojem kojem, smatralo se, nije bilo premca po ljepoti i raskoši u Srednjoj Dalmaciji, nazvan i brijeg iznad Bačvica: Katalinića brig.

– U Splitu je 29. lipnja 1844. godine rođen Petar Katalinić, ugledni poduzetnik i kraće vrijeme načelnik splitske općine. Oženio se 1869. godine za Luigiu Savo. Petar je pripadao uglednoj obitelji Katalinić podrijetlom iz Trogira. Njegov otac Vicko bio je skromni obrtnik koji je u Splitu otvorio postolarsku radnju – navodi Branka Teklić.

Petar se politički aktivirao među splitskim narodnjacima. Izabran je u splitsko Općinsko vijeće 1882. godine, a iste godine je imenovan i za jednog od općinskih prisjednika u općinskoj upravi prvog narodnjačkog načelnika Duje Rendića-Miočevića.

Nije htio drugi mandat

– Od 1885. godine bio je prvi prisjednik te je vodio općinske poslove kada je načelnik bio odsutan. Godinama je bio članom općinske sanitarne komisije koja je obavljala preventivne higijenske mjere. Nakon što su gradsku upravu u Splitu preuzeli narodnjaci, osnovali su svoju Trgovačko-obrtničku komoru u kojoj je Petar Katalinić obnašao brojne dužnosti. Bio je i istaknuti konzularni predstavnik Švedske i Norveške – ističe dr. Piplović.

– Na izborima za splitsko Općinsko vijeće, održanima u kolovozu i rujnu 1897. godine, Petar Katalinić izabran je u Vijeće, a 4. listopada jednoglasno je izabran za novog načelnika. Prisjednicima su imenovani Srećko Karaman, Vicko Mihaljević, Vid Morpurgo, Leonard Tommaseo, Miho Ozretić i Mate Vidović. Nova je uprava ustoličena 28. listopada 1897. godine. Splitskom općinom Petar Katalinić je upravljao do 1899. godine. Premda mu je tada ponovno ponuđeno mjesto čelnika Općine, on ga nije prihvatio zbog brojnih poslovnih obveza te iz zdravstvenih razloga – pojašnjavaju prof. Čipčić i kustosica Teklić.

– Petar Katalinić je s bratom Anđelom bio vlasnik tvrtke “Ditta Cattalinich Angelo & fratello”, osnovanom 1857. godine. Istaknuli su se kao vješti trgovci na veliko i to uglavnom žitaricama, a njihovi brodovi plovili su sve do Crnoga mora. Kada je koncem devetnaestog stoljeća filoksera uništila gotovo kompletno francusko vinogradarstvo, a potom i vinograde u ostatku Europe, tvrtka Katalinića napustila je trgovanje žitaricama i posvetila se trgovanju vinom na veliko. Imućna obitelj Katalinić posjedovala je brojne nekretnine, a zanimljivo je da su od 1889. do 1916. godine bili vlasnici Papalićeve palače, današnjeg Muzeja grada Splita. Poznato je da je ova obitelj imala sluha za siromašne i unesrećene, koje su pomagali u raznim situacijama – govori nam kustosica Teklić.

Petar Katalinić preminuo je 13. veljače 1922. godine nakon duge i teške bolesti, a pokopan je na splitskom groblju Sustipan u obiteljskoj grobnici.

image
Portret Petra Katalinića, rad Vlahe Bukovca
Muzej Grada Splita

O kućama i vili obitelji Katalinić pisao je muzejski savjetnik u mirovini Goran Borčić u trećem dijelu svoje opsežne splitske fotomonografije “Povijest pisana svjetlom”. Braća Petar i Anđelo Katalinić sagradili su veliku kuću 1888. godine na početku lukobrana u splitskoj luci. Zemljište za gradnju kuće prodala im je splitska Općina 1885. godine. Zgradu je projektirao Emil Vecchietti i u ovoj se kući nalazilo najveće trgovačko skladište u Dalmaciji tog vremena. Nedaleko od nje, bliže gradu, sagrađena je i druga kuća 1892. godine. Po ovim je zgradama brijeg iznad Bačvica dobio ime Katalinića brig.

Kuće braće Katalinić bile su stambeno-poslovnog karaktera, a u njima su djelovali i njihovi konzularni uredi. Još je jedan od braće, Florio, bio konzul i to Kraljevine Belgije, pa se obitelj ali i cijeli mali Split tada dičio reprezentativnom kućom na Obali s tri konzulata: grčkim, švedskim i belgijskim!

Sve tri monumentalne kuće Katalinić stradale su nepovratno u anglo-američkim bombardiranjima Drugog svjetskog rata 1943. i 1944. godine.

– Vila obitelji Katalinić podignuta je prije 1892. godine, kad ju je naslikao M. Olivero na svojoj slici “Splitska luka”, na brežuljku koji je nazvan Katalinićev brig prema ovoj obitelji. Cijeli kompleks imao je nekoliko tisuća četvornih metara površine. Na imanju je uređen jedan od najljepših vrtova u Splitu s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Za njegovanje perivoja Katalinićevih bio je zadužen profesionalni vrtlar Valentin, koji je s obitelji stanovao u obližnjoj kućici, a kao ispomoć održavanju velikog vrta svakog su dana angažirana i dva splitska težaka. U perivoju su bila i dva velika staklenika s egzotičnim biljkama, čak i orhidejama, a Katalinićev vrt splitskim je gostima preporučavan, uz Dioklecijanovu palaču, kao obvezno mjesto posjeta. I ova je vila uništena bombama tijekom Drugog svjetskog rata – navodi prof. Borčić.

Tijekom 1884. i 1885. boraveći u Splitu slikar Vlaho Bukovac izradio je oko stotinu portreta članova pretežito imućnijih obitelji građanskog sloja. Tada je portretirao i Petra Katalinića, osim njega naslikao je i njegovu suprugu, djecu, brata Anđela i njegovu suprugu. Splitski građanski sloj Bukovca je vidio kao idealnog portretista. Pohrvaćenje splitske Općine 1882. godine dalo je dodatan impuls građanstvu koje na tom valu prodire i u kulturni život grada i stoga se Bukovac, kao već internacionalno afirmirani umjetnik koji je hrvatsku umjetnost proslavio u svijetu, savršeno uklopio u tu sredinu.

Drugi član familije Katalinić na čelu Splita bio je Vinko (Vicko) Katalinić, nećak bivšeg načelnika Petra. Vinko je rođen 4. kolovoza 1857. godine u Splitu, a njegovi su roditelji Anđelo i Giovanna de Cerineo (Cerinić). Nakon školovanja u splitskoj Realki, upisao je Trgovačku akademiju u Ljubljani, a potom i akademiju u Beču. Nakon završetka školovanja, bavio se trgovačkim poslovima oca Anđela i strica Petra. Bio je zastupnik društva “Assicurazioni Generali”, a u kasnijim godinama predsjedao je mjesnom podružnicom Ljubljanske banke i Hrvatskom radničkom zadrugom. Bio je i podkonzul Kraljevine Grčke od 1897. do 1901. godine.

image
Vinko Katalinić
Muzej Grada Splita

– Isticao se Vinko Katalinić u društvenim aktivnostima u Splitu. Bio je član Narodne glazbe te uprave Slavjanskog napretka. Izabran je 1893. za prvog starješinu društva Hrvatski sokol. Sudjelovao je u raznim rodoljubnim akcijama i jedan je od zaslužnika za dovršetak gradnje zgrade Hrvatskoga doma. Bio je član posebnog odbora za njegovu gradnju, te aktivan u Hrvatskom domu i nakon otvaranja 1908. godine. Tako je 1913. godine imenovan za blagajnika društva – navodi prof. Čipčić.

Optužbe za veleizdaju

Političko djelovanje započeo je Vinko Katalinić u Narodnoj hrvatskoj stranci. Na dužnosti općinskog prisjednika u Splitu bio je od 1897. do 1911. godine. Za splitskog načelnika prvi put je izabran 28. prosinca 1911. godine. Katalinićeva gradska uprava raspuštena je odlukom Namjesništva u Zadru 16. studenoga 1912. godine zbog javne potpore vodstva splitske Općine Srbiji i Crnoj Gori u Balkanskom ratu. Upravu gradom preuzeo je komesar Teodor Sporn (Šporn) dva dana poslije. Spornovo preuzimanje uprave Splitom obilježeno je prosvjedima građanstva i manifestacijama u znak potpore Vinku Kataliniću i njegovoj gradskoj upravi.

– Zbog govora koji je održao prigodom manifestacije na kojoj su se slavile pobjede Srbije i Crne Gore pokrenuta je istraga protiv Vinka Katalinića na temelju koje je optužen za veleizdaju. Uz njega je optužen i Marin Šegvić, ravnatelj općinske pisarnice, a sudilo im se u Klagenfurtu (Celovac) jer austrijske vlasti nisu imale povjerenja u dalmatinske sudove. Optuženi su oslobođeni optužbi 1. svibnja 1914. godine, a Splićani su im priredili veličanstveni doček dva dana poslije. Čestitke su dolazile s brojnih strana, a, između ostalih, Kataliniću su čestitali i hrvatski iseljenici iz Sacramenta, koji su svoje tamošnje društvo nazvali njegovim imenom – ističe Marijan Čipčić.

Po raspuštanju splitske Općine u studenome 1912. godine organizirani su općinski izbori početkom 1913. godine. Novo općinsko vijeće izabralo je 26. ožujka 1913. godine novu/staru općinsku upravu na čelu s Vinkom Katalinićem. Njegova se općinska uprava bavila raznim komunalnim i gospodarskim pitanjima. Tako je Katalinićeva uprava rješavala pitanje Plinare, koje je bilo na dnevnom redu više godina, Općina je preuzela vlasništvo nad Plinarom, a za prvog upravitelja imenovan je inženjer Erald Marchi.

U predvečerje Prvog svjetskog rata osjećala se velika napetost u gradu. Austrijske vlasti zaoštrile su javni nadzor. Na svetkovinu gradskoga patrona svetoga Dujma, 7. svibnja 1914. godine, u gradu su izbili neredi nakon što je kotarski poglavar poništio Katalinićevu odluku o zabrani sudjelovanja talijanske gradske glazbe “Banda cittadina” u procesiji. Revoltirani ovom odlukom, građani su bojkotirali procesiju u kojoj je sudjelovalo samo dvjestotinjak ljudi. Narodni trg i centar grada tijekom procesije bili su puni vojske, a uhićeno je trinaest osoba. Nakon što su oslobođeni, primio ih je načelnik Vinko Katalinić.

– Nedugo nakon što je buknuo Prvi svjetski rat, Dalmatinsko je namjesništvo raspustilo brojna općinska upraviteljstva. Tako je 16. kolovoza 1914. godine raspuštena i splitska općinska uprava načelnika Vinka Katalinića. Za povjerenika Općine imenovan je dr. Frane Madirazza. Vinko Katalinić umro je 11. svibnja 1917. godine u šezdesetoj godini. Pokopan je uz počasti u obiteljskoj grobnici na Sustipanu – zaključio je prof. Čipčić.

Skulptura ‘Vjera’ na obiteljskoj grobnici

 

Na sustipanskoj grobnici splitske obitelji Katalinić bio je prvi spomenik koji je na tom mjestu napravio kipar Ivan Rendić. Riječ je o skulpturi alegorijskog lika “Vjere”. U obiteljskoj grobnici Katalinić bili su pokopani splitski gradonačelnici Petar i Vinko. Rendić je model u gipsu alegorijskog lika “Vjere” izradio u Trstu 1900. godine, a izložio ga na Proljetnoj umjetničkoj izložbi u Zagrebu godinu poslije, dok je skulpturu odlio u broncu 1901. godine.

Nakon rušenja groblja na Sustipanu, skulptura je privremeno pohranjena u Arheološkom muzeju, a kasnije je prebačena na gradsko groblje Lovrinac gdje se i danas nalazi pokraj mrtvačnice. Posmrtni ostaci Petra i Vinka Katalinića prebačeni su u jednoobraznu grobnicu na Lovrincu, gdje počivaju uz ostale načelnike Antonija Bajamontija, Duju Rendića-Miočevića, Gaju Bulata i Vicka Mihaljevića.
Skulpuru “Vjera” Rendić je odlio još nekoliko puta, pa je postavljena još 1902. na jednu grobnicu u Trstu te 1904. na grob u Sušaku.

#SPLITSKI GRADONAčELNICI#OBITELJ KATALINIć

Izdvojeno