Dana 16. veljače 2021. u Slobodnoj Dalmaciji objavljen je članak pod nazivom "Srđan Marinić: 'Nije bilo potrebe da nas Krstulović Opara tuži, jer je zemljište na Prvoj vodi u čijem je suvlasništvu njegova žena - županijsko!'"
Članak je potpisan od novinarke Slobodne Dalmacije Ivane Perković, koja navodi kako su od Krstulović Opare "pokušali dobiti komentar, no do objave se nije javio"
Navedena novinarka je elektronskom poštom poslala upit g. Krstuloviću Opari istoga dana kada je i objavljen članak i to točno u 14 sati i 21 minutu, kojim od njega traži "komentar rasprave", te mu od slanja maila ostavila punih 8 minuta i članak objavila u 14 sati i 29 minuta.
U članku, među ostalim, stoji kako u "Facebook objavi iz 2017. godine, Društvo Marjan reagira na tekst objavljen na portalu Novosti u kojem se problematizira glasanje za Prostorni plan Grada Splita 2005. godine”, te kako je „Tada vijećnik, a danas gradonačelnik Krstulović Opara digao ruku za prostorni plan koji među ostalim područje Prve vode na Marjanu smješta u građevinsku zonu, nakon čega se ispostavilo da njegova supruga na toj lokaciji ima zemlju u suvlasništvu.”
Navodi se kako je Marinić pred sudom iznio obranu i podnio podnesak u kojem na temelju odluke Državnog odvjetništva (DORH) dokazuje da je zemlja u suvlasništvu gradonačelnikove supruge zapravo županijska.
Prenose se navodi Srđana Marinića da je „predmetno zemljište, nakon završetka javne rasprave i javnog uvida u Prijedlog Prostornog plana uređenja Grada Splita u kolovozu 2005. godine, „nekim čudom prenamijenjeno u građevinsko zemljište, a samo nekoliko mjeseci nakon, u listopadu 2005., iz društvenog je pretvoreno u privatno vlasništvo.”, a da se to sve desilo prema izmjenama Prijedloga Prostornog plana, a o kojima da javnost ništa nije znala, i koje su se 30. studenog 2005. našle na sjednici Gradskog vijeća u kojem je tada kao vijećnik sjedio Andro Krstulović Opara.
Dalje Marinić zaključuje „a sada je isplivao i problem zakonitosti i upisa vlasništva tužitelja, odnosno njegove supruge”.
Namjera članka potkrijepljenih izjavom Srđana Marinića predstavlja ponavljanje njegovih ranijih izjava kako je g. Andro Krstulović Opara 2005. g. kao gradski vijećnik Grada Splita glasao za donošenje Prostornog plana Grada Splita sve da bi zemljište u vlasništvu njegove supruge prenamijenjeno u građevinsko zemljišta, a nakon čega da je to zemljište iz društvenog vlasništva pretvoreno u privatno vlasništvo.
Zaboravlja se navesti da je u objavi na facebook stranici društva Marjan, potpisanom od Srđana Marinića stoji kako i tog puta koristi priliku da u medijima poziva DORH da ispita zakonitost planiranja građevinskih područja u zaštićenom pošumljenom obalnom području Park šume Marjan, te moguća pogodovanja privatnim vlasnicima tijekom 2005. godine”..., a u „suprotnom ostaje neizbrisiva sumnja kako je gradski vijećnik i stručnjak konzervator Andro Krstulović Opara 2005. svjesno digao ruku u Gradskom vijeću za prenamjenu parcele na Prvoj vodi u građevnu, koja je tad bila u vlasništvu Oparine supruge, a koja je samu parcelu u međuvremenu dijelom i naslijedila”.
Namjera ispravka nije polemiziranje sa Srđanom Marinićem kao i potpisnicom samog članka, već navođenje istine i upozoravanje javnosti sa činjenicama vezanim za ove nepotpune i neistinite navode.
Preci supruge g. Krstulovića Opare kao i drugi starosjedioci Grada Splita imali su u vlasništvu određene nekretnine. Jedno od tih vlasništva bilo je nad zemljištem o kojem je riječ u članku, a nalazi se na području Marjana zvanom „Prva voda”.
U vrijeme donošenja Prostornog plana Grada Splita, gradonačelnikova supruga nije bila vlasnik tog zemljišta, međutim doista je dio istog naknadno naslijedila i to ukupno jednu dvanaestinu prava vlasništva. Zemljište ima ukupnu površinu od točno 1.198 metara četvornih, te jednostavnom matematičkom operacijom njoj danas pripada vrijednost od nekih sto četvornih metara.
Na zapisniku s ročišta o kojemu je bila riječ, stoji stranački iskaz Srđana Marinića gdje on jasno navodi kako mu je poznato da se obitelj Marasović upisala kao vlasnik na toj čestici temeljem članka 361 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
Prema tom članku osobe koje su u zemljišnim knjigama upisane kao korisnici neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu postaju „ponovno” vlasnici tih istih ranije im oduzetih nekretnina.
Takvi upisi u zemljišnim knjigama posljedica su Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta iz 1958. godine, temeljem kojeg su vlasnici građevinskog zemljišta izgubili vlasništvo i upisivani su kao korisnici, a vlasništvo se upisivalo kao društveno vlasništvo odnosno općenarodna imovina.
Jedan od zakona koji je te nepravde komunističkog razdoblja pokušao sanirati je upravo Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, što g. Marinić dobro zna. Radi se stjecanju prava vlasništva temeljem Zakona, čime je pok. otac gradonačelnikove supruge „ponovno” postao suvlasnikom zemljišta donošenjem tog zakona 1997. godine, dok je upis proveden tek naknadno.
Nakon donošenja Prostornog plana Grada Splita, g. Krstulović Opara, kao gradski vijećnik, ponovno je 28. 12. 2005. godine, kao i ostali vijećnici „podigao” ruku za donošenje Generalnog urbanističkog plana, koji je obio obveza propisana člankom 85 Prostornog plana.
Tim je zemljište o kojemu g. Marinić priča postalo dio područja označeno kao „Prirodne plaže u zaštićenim i vrijednim područjima” na kojem se prema članku 61. Prostornog plana doista može graditi i to upravo i samo uređivati pješačke putove i staze i uređivati manje platoe s tuševima i montažnim svlačionicama te je također propisano čuvanje postojećih obilježja terena i vegetacije.
Stoga razloge ovog istupanja g. Marinića očito ne treba tražiti u namjeri navodne zaštite ciljeva i društva Marjan.”
Andro Krstulović Opara po pun.
odvjetniku
Marinu Budimiru