O tome kako definirati i potaknuti domaću poljoprivredu u kontekstu mediteranskog identiteta i okružja, ali i europskih politika i ciljeva, govorilo se danas na prvom Mediteranskom poljoprivrednom forumu AGROMED, koji se u organizaciji Instituta za europske i globalizacijske studije održao u hotelu "Cornaro".
Nakon uvodnih riječi kojim su se okupljenima, među ostalima, obratili zamjenik župana Ante Šošić, EU zastupnica Sunčana Glavak, te Marijana Petir, predsjednica saborskog Odbora za poljoprivredu, kroz panel rasprave govorilo se o mediteranskom identitetu i poljoprivredi, te ulozi Hrvatske u sredozemnoj budućnosti, zatim o brendiranju hrvatskog Mediterana kroz gastronomiju i poljoprivredu, te o izazovima hrvatskog mediteranskog agrara kao što su pitanje vlasništva i zemljišta, te povijesno iskustvo hrvatske poljoprivredne politike u sredozemnom priobalju.
Otkrivajući motive organizacije skupa, prof. Anđelko Milardović iz Instituta za europske i globalizacijske studije kazao je da je nastanak Foruma bio determiniran pandemijom COVID-a, koja je dovela do zaokreta u trgovini hrane.
Imamo hrane za 14 milijuna ljudi
- Ljudi su vidjeli da je došlo do poremećaja u ponudi i proizvodnji hrane i da se sustav našao na prekretnici jer je bio previše ovisan o uvozu. Nama je poticaj bio baš taj što su ljudi počeli shvaćati da se trebaju osloniti na svoje snage, pa smo to smjestili u širi kontekst nove društvene paradigme. Želja nam je utjecati na novu poljoprivrednu politiku i usmjeriti je u funkciji domaće poljoprivredne proizvodnje, kako bi bila obrana od ovog luđačkog lobija. Kod nas bi se, prema nekim izračunima, moglo proizvoditi dovoljno hrane za prehraniti 14 milijuna ljudi, a ja sam maloprije na pazaru, čisto za demonstraciju, kupio uvezenu karotu i pomu - kazao nam je prof. Milardović.
Nadu da će Forum iznjedriti neke konkretne korake za razvoj mediteranskih politika podijelio je politolog Vedran Obućina, voditelj AGROMED-a i autor portala "Taste of Adriatic", navodeći da poljoprivreda nije samo proizvodnja hrane nego i pitanje identiteta.
- Potrebna nam je promjena definicije, a možda čak i svijesti ljudi što je poljoprivredni razvoj i što je Mediteran za nas. I sam je zakonski okvir u tom dijelu dosta nedorečen. Jedan od problema je što ne funkcionira poveznica između hrane koja se uzgaja na kontinentu i one koja se na obali nudi turistima, za što postoji niz uzroka, među ostalim i izrazito jak uvozni lobi. Da bi u okruženju nastupili kao ravnopravni partneri, te da bi uopće nastala svijest o potrebi za zajedničkim djelovanjem potrebno je, među ostalim, jače istaknuti mediteransku odrednicu Hrvatske, što znači da treba sudjelovati u rješavanju problema koji su na Mediteranu vrlo veliki, poput migracija i promjene klime - kazao je Obućina, ističući da je naša komparativna prednost u domeni poljoprivrede kvaliteta.
- Anegdotalno da kažem: "Nijemci dolaze u Italiju radi hrane, a Talijani radi hrane dolaze kod nas". Očito tu postoji neko shvaćanje - dodao je.
Kako pomoći poljoprivrednicima da budu uspješniji, te lakše dođu do tržišta, u svome je izlaganju govorio dr. Leo Gracin, docent na Studiju mediteranske poljoprivrede i predsjednik udruge "Vina Dalmacije", kritički se osvrćući na postojeći model zaštićenih oznaka.
- U svijetu zaštićena oznaka predstavlja brand, u sklopu kojeg se svaki pojedini vinar bori za svoje mjesto. Mi imamo možda 20-ak takvih oznaka, no one se kod nas ne priopćavaju kako treba i ostaju tek bilješka na etiketi, a novi Zakon o vinu, koji je predvidio četiri regionalne vinogradarske vinske organizacije, obećava to popraviti - naveo je dr. Gracin.
Namjera je, dodao je, da Hrvatska bude jedan brand, spomenute regije još četiri branda, te, konačno ˝oznaka ZOI kao krema˝, za što je, kako je istaknuo, potreban dobar marketing.
Izostanak udruživanja
Među ključnim izazovima hrvatske poljoprivrede, koji nam prijete suziti mogućnosti za povlačenje izdašnih europskih sredstava, Robert Hadžić, član Izvršnog odbora i stručnog vijeća Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Hrvatske 'Život' prepoznaje problematiku zemljišta i vlasništva, zatim izostanak udruživanja, kao i implementacije, odnosno prijenosa znanja sfere znanosti na teren.
- Mi nismo uspostavili ključne institucije sustava koje rade tu sponu. Svi pokušaji koje imamo su više plod nekih individualnih inicijativa nego što su rezultat rada sustava. A upravo bi zadruge, uz istraživačke centre i jednu funkcionalnu savjetodavnu službu, mogle posredovati taj prijenos znanja i općenito biti katalizator rasta i napretka. Kod nas ne bi bilo ni dingača ni pošipa da nije bilo zadruga, međutim sam je pojam zapeo u nekom krivom kontekstu. A upravo su zadruge te koje čine ključ uspjeha mediteranske poljoprivrede. Mi ih jedini nemamo, a ni alternativu - kazao je ovaj poljoprivrednik i aktivist, ističući da su upravo udruženi građani na njegovu inicijativu nedavno spriječili izglasavanje zakona koji je prijetio obavezom korištenja certificiranog sjemenja, skupivši 32 tisuće potpisa i podršku 128 udruga.
