StoryEditorOCM
Splitpremija za kbc

U Split je iz SAD-a stigao stručnjak svjetskog glasa i splitske će liječnike učiti vrhunskom zanatu: ‘Nadam se i da će ovdje raditi umjetne pužnice i želio bih da to bude rutina‘

Piše Silvana Uzinić
18. rujna 2022. - 18:19
Splitski otorinci: dr. Franko Batinovic, dr. Kolja Poljak, dr. Danko Cerenko, dr. Marina Krnić- Marinić, dr. Davor Sunara i instrumentarka Dijana MimicaBožidar Vukičević/Cropix

Klinika za otorinolaringologiju KBC-a Split dobila je na lotu! Gotovo tako bi se moglo opisati ono čime se odnedavno može pohvaliti, a sve to zahvaljujući dr. Danku Cerenku. Pitate se tko je on? Nekada zagrebački student medicine, a danas uvaženi stručnjak na području kirurgije uha i jedan od najpoznatijih među kolegama u SAD-u, gdje u Atlanti ima privatnu kliniku.

Po službenom odlasku u mirovinu, u koju u zbilji još nije otišao jer, premda su mu 72 godine, i dalje većinu vremena radi, odlučio je sve svoje iskustvo nesebično i bez ikakve naknade prenijeti splitskim liječnicima kao mentor subspecijalizacije otokirurgije.

Splitski liječnici sada pod njegovim vodstvom izvode operacije i stječu znanja, ali i nove uređaje jer ravnateljstvo nije žalilo novca za nabavu. Oprema instrumenata i setova za najsloženije, od preciznih mikroskopa do bušilica, još stiže.

Mogućnosti ovdašnjih stručnjaka u odnosu na ona kojima se služi dr. Cerenko, nažalost su, odlaskom trojice “otorinaca” u mirovinu, u priličnom raskoraku. O tom zaostajanju govori i podatak da svake godine više stotina pacijenata iz Splita odlazi na zahtjevnije operacije u Zagreb.

- A to se ubuduće, kroz nekih dvije do tri godine, nadam se, više neće događati, makar ne u tolikom broju – zadovoljan je dr. Nikola Kolja Poljak, predstojnik Klinike u KBC-u Split.

- Kirurgija uha je najzahtjevniji dio otorinolaringologije, ali nadam se da će ekipa naših mladih kirurga. dr. Franko Batinović, dr. Marina Krnić Marinić i dr. Davor Sunara, koji danas uče od eminentnog stručnjaka dr. Cerenka dostići onu razinu koja se sada postiže u Zagrebu.

image

Splitski otorinci: dr. Franko Batinovic, dr. Kolja Poljak, dr. Danko Cerenko, dr. Marina Krnić- Marinić, dr. Davor Sunara i instrumentarka Dijana Mimica

Božidar Vukičević/Cropix

Ljetuje na Hvaru

S dr. Cerenkom razgovarali smo nakon trosatne operacije djeteta. Bila je to već sedma operacija koje su pod njegovim vodstvom i izvedena ovog ljeta, a sve je službeno počelo u veljači kada je nakon razgovora s ravnateljem KBC-a dr. Julijem Meštrovićem, rektorom Sveučilišta dr. Draganom Ljutićem, dekanom Medicinskog fakulteta dr. Antom Tonkićem sklopio ugovor o djelu.

Sada je jednom tjedno u splitskoj bolnici za vrijeme koje provodi u Hrvatskoj, točnije na Hvaru, gdje već dvadeset godina ima kuću.

- Pa što mi je jednom tjednom doći ovdje? Već prije petnaest godina sam tu bio i držao sam predavanje, upoznao sam kolege – živahan je i vitalan dr. Cerenko.

Kaže kako je prije tri godine doznao za mladića od 28 godina kojemu je bila potrebna operacija. Bio je dva puta operiran u Splitu s nekih 11 godina, onda je operiran na Rebru, zadnji put ponovo 2016. godine da bi mu se bolest opet vratila. Radilo se o složenom zahvatu, obitelj je kontaktirala dr. Cerenka kako bi im preporučio nekog liječnika u Hrvatskoj. Ali dr. Cerenko ga je odlučio operirati u Atlanti, zahvat je trajao pet sati i sve je prošlo izvrsno. Dijagnoza je bila kolesteatomija uha, riječ je o razaranju kosti i oštećenju bubnjića i ličnog živca.

Tada je, kaže, počeo razmišljati kako bi bilo dobro da svoje znanje i iskustvo ponudi mlađim hrvatskim kolegama, konkretno u Splitu. Htio je, kaže, nešto napraviti za ovu regiju jer je, kako kaže, vidio da svi sektori u zdravstvu trpe nakon Covid krize i došlo je do pada pružanja zdravstvene usluge, a i nakupilo se pacijenata kojima je potrebna pomoć.

image

Dr. Danko Cerenko, liječnik iz Atlante, otorinolaringolog subspecijaliziran za kirurgiju uha

Božidar Vukičević/Cropix

- Naročito je to situacija u Splitu, drugom gradu u zemlji, kojemu gravitiraju pacijenti od Zadra do Dubrovnika i Mostara što je pritisak od oko milijun ljudi. Stoga smo odlučili prvo pomoći djeci s bolestima uha kao najugroženijoj skupini, a cilj nam je da bude sve više i odraslih pacijenata koji više neće morati u Zagreb.

Nadam se i da će se ovdje raditi umjetne pužnice i želio bih da to bude rutina jer nema razloga da tako ne bude - vrlo je entuzijastičan profesor, a dr. Poljak se nada da će otokirurgija za nekoliko godina ovdje biti na vrhunskoj razini.

Revolucionarna tehnika

Tadašnju Jugoslaviju dr. Cerenko napustio je krajem 80-ih godina prvenstveno radi napredovanja. U Zagrebu je trinaest godina radio na klinici u Vinogradskoj bolnici kod prof. Ive Padovana gdje je i specijalizirao, te je i magistrirao i doktorirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Bio je vrlo dobar student, govorio je njemački i engleski jezik...

Praznike je, priča nam, provodio na Sveučilištu u Tubingenu u Njemačkoj u kojemu je radio tada čuveni profesor Plester koji je bio u to doba najbolji kirurg za srednje uho u Njemačkoj.

A zatim je dr. Cerenko specijalizirao još jednom u Americi. Dakle, iako je imao već 39 godina i obitelj, odlučio se za odlazak u SAD gdje je počeo, kako kaže, ispod nule.

Prisjeća se kako je prije odlaska osmislio tehniku operacije karcinoma grla koja je tada prvi put bila izvedena u bivšoj državi i bila je veliki medicinski uspjeh. Pacijent je, naime, nakon operacije mogao jesti, piti i govoriti. Kaže da je čovjek govorio do zadnjeg dana, umro je prije desetak godina i to srca.

Predavanje o tome održao je i na Svjetskom otorinolaringološkom kongresu u Miami Beachu i nakon toga su mu se javila dva profesora iz Amerike, jedan iz Indianapolisa i jedan sa Emory University u Atlanti te mu priznali da takvo nešto još nikad nisu vidjeli.

- Prvi me pozvao u svoj centar u Indianapolis, ispisao na licu mjesta ček na tisuću dolara za troškove puta, kako bismo razmijenili iskustva i znanja. No, iskreno mi je odmah rekao kako ja u Americi ne bih mogao raditi bez da ponovim cijelu specijalizaciju koja traje pet godina.

Proveo sam zatim mjesec i pol dana u New Yorku u The Mount Sinai Hospital gdje se radi vrhunska kirurgija karcinoma grla, ali i uha, što je mene zanimalo. Nekoliko mjeseci nakon povratka u Zagreb stigla je ponuda sa Emory University da sudjelujem na znanstvenom radu ispitivanja gutanja i govora nakon složenih operacija tumora u području glave i vrata – prisjeća se godina kada je pred njim bila sjajna znanstvena karijera.

Kolege bez sluha

Međutim, na klinici u Vinogradskoj 1988. godine okolnosti su se stubokom promijenile jer prof. Padovan je otišao u penziju. Došao je novi čovjek i dr. Cerenko je brzo shvatio da taj nema nikakvog sluha za sve ono što je naučio. I tada je praktično krenuo od početka.

Godine specijalizacije u Americi bile su teške i s puno rada. Primanja specijalizanta su, govori nam, izuzetno mala, a od specijalizanta se očekuje da bude vezan za bolnicu non-stop.

- To je često značilo 36 sati rada u kontinuitetu. Ubitačan, brutalan tempo. Bilo je ljudi koji to nisu mogli izdržati. Na trećoj godini su ti moji stariji kolege shvatili da oni od mene mogu nešto naučiti. Sistem je bio takav da bi stariji kolege učili mlađe, a specijalista bi zvali u salu samo kada se radilo o najdelikatnijem dijelu operacije.

Vrlo rano počnu samostalno raditi vrlo složene stvari što je iznimno važno i korisno jer jako puno nauče. Polažu vrlo, vrlo rigorozan ispit.

image
Božidar Vukičević/Cropix

Nakon ponovljene petogodišnje specijalizacije u Americi prihvatio je dr. Cerenko je mjesto profesora na Emory University gdje je radio godinu dana, a onda mu je šef rekao da se ne može baviti običnom otorinolaringologijom već da mora izabrati subspecijalizaciju. Izabrao je kirurgiju uha.

- U Americi nisam dobio subspecijalizaciju jer sam za američke pojmove sa svojih 45 godina već bio prestar. No dobio sam te 1995. godine mjesto na Univerzitetskoj bolnici u Zürichu kod svjetski poznatog profesora Uga Fischa za koje su konkurirali mnogi svjetski liječnici.

Troškove života u Švicarskoj za njega i njegovu obitelj pokrivao je Ermory University jer kako su mu kazali, on je već sve to bio zaradio. Prof. Cerenko je konačno 2002., u svojoj pedesetoj godini, odlučio otvoriti privatnu kliniku u Atlanti gdje na šest milijuna stanovnika ima sto i pedeset otorinolaringologa.

- Kad netko otvara privatnu praksu u Americi više nije zaštićen kao u univerzitetskoj bolnici. U privatnoj praksi morate biti sigurni da je ono što radite izuzetno dobro. Svaki privatnik mora imati osiguranje osiguravajućeg društva u slučaju da ga pacijent tuži. Greške se skupo plaćaju! Svakako sam i dalje vezan za bolnicu gdje obavljam složene operacije, a i dalje dežuram - govori profesor Cerenko.

Liječnici su kao vino

I kad će konačno u mirovinu, pitamo ga.

- U Americi vas nitko ne može penzionirati dok god želite raditi i dok ste psihofizički zdravi. Na klinikama postoje ograničenja utoliko što nakon dobne granice od 65 godina više ne možete biti šef, ali nitko vam ne može zabraniti da radite. U Americi se stalno traži kvaliteta i kod liječnika je to kao i kod vina, što ste stariji to ste bolji, više znate i bolji ste. Ljudi koji imaju neke fizičke probleme, na primjer, nemaju više mirne ruke, više neće raditi operacije, ali mogu raditi sa specijalizantima - govori dr. Cerenko i dodaje kako svi mladi liječnici iz Hrvatske imaju otvoreni poziv u Atlantu da vide kako se radi i prenesu doma ta iskustva.

image

Dr. Cerenko u razgovoru s kolegama

Božidar Vukičević/Cropix

- Konkretno, razlika je već u postupku anestezije. Ovdje se radi tzv. endotrahealna intubacija nakon koje je buđenje sporije i moguće su komplikacije poput vrtoglavica i mučnine. Tamo se samo preko maske pokriva grkljan, što je mnogo lakše za pacijenta.

Onaj momak kojeg sam spominjao bio je pet sati pod anestezijom, ali išao je isti dan doma i već za 48 sati se popeo na jedno brdo iznad Atlante. E to su moji motivi, želim da tako bude i ovdje - zaključuje dr. Cerenko.

A uz njegovu svesrdnu pomoć Split bi se zbilja mogao tome i nadati i to već u bliskoj budućnosti. 

Nema podrške

- Zašto liječnici napuštaju zemlju? Jedni to rade zbog plaće, a drugi odlaze jer ih tu ne priznaju. I ja sam otišao jer ovdje nije bila sredina koja bi mi omogućila napredovanje. Vidim da je to tako i danas, čitao sam pismo jednog traumatologa koji je otišao u Norvešku nakon što je puno godina ovdje radio, ali mu je nedostajala podrška i priznanje kolega koji odlučuju o napredovanju i nagradi. Nešto slično dogodilo se i meni, jer tada su mi za napredovanje u akademskoj karijeri kazali da nisam podoban. U Americi se napreduje sukladno zalaganju u radu i brzo se napreduje u radnoj i društvenoj sredini
– govori dr. Cerenko.

Rećine sa zubima ježinca

Elegantni i dugi prsti dr. Cerenka nekoga bi naveli na pomisao da je pijanist. No, prsti mu, osim za fine operacije, služe i za vrlo zanimljiv hobi.

Slobodno vrijeme, naime, ovaj eminentni stručnjak provodi izrađujući nakit i to s morskim dodacima. Izrada nakita mu je čak pomogla prilikom razgovora za prvu specijalizaciju.

- Moj djed je bio zlatar i kao dijete sam odlazio kod njega u radionicu i promatrao ga kako popravlja nakit, kako se satovi rastavljaju... Tako sam zapravo shvatio da imam predispozicije kako bih i u medicini radio nešto tako precizno, fino. Na kraju intervjua za specijalizaciju šef odjela me pitao kako bi on mogao znati da ja stvarno imam manualnu spretnost za tako finu kirurgiju kao što je uho, grlo, nos, a ja sam iz desnog džepa izvadio jednu vrlo komplicirano izrađenu ogrlicu od žice. Pokazao sam mu je i rekao da je to moj hobi - priča nam dr. Danko Cerenko i pokazuje fotografiju naušnica koje je izradio supruzi za godišnjicu braka, a krase ih zubi ježinca. Uvijek dodaje nešto iz mora, najčešće školjke, koralji u kombinaciji s 24-karatnim zlatom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
29. studeni 2022 12:17