Najbrže rastući kvasac nalazi se na Marjanu, a najbolje uspijeva u Botaničkom vrtu. Riječ je o metafori za vrtoglavi rast procjena troškova i stvarnih troškova oko revitalizacije ovog područja koje je nekad bilo na ponos Splićanima.
Da podsjetimo, Botanički vrt je osnovan 1951. godine, bujao je sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća, nakon čega počinje njegovo propadanje.
Bilo je od tada dosta ideja za obnovu jer je svima koji su ga imali prilike vidjeti ostao u dragom sjećanju. U ožujku 2011. ondašnja Inicijativa za Marjan okupila je stotinjak građana na "happeningu" kojim se htjelo upozoriti na katastrofalnu situaciju u kojoj se našao Botanički vrt na Marjanu.
U nekadašnjim staklenicima Botaničkog vrta, usred apokaliptičnog ambijenta razbijenih stakala i uvelog bilja, održan je prigodni kraći koncert klasične glazbe. Pitare s mladicama biljaka koje je u staklenicima ubio ljudski nemar aktivisti su odnijeli i postavili na stepenice ispred Banovine.
Ubrzo, oglasio se dr. Mirko Ruščić s PMF-a koji je već tada bio voditelj Botaničkog vrta. U lipnju 2011. on je onakav derutni i opustošeni Botanički vrt pridružio uz Tjedan botaničkih vrtova i arboretuma Hrvatske. U njemu je okupio predstavnike Grada, Županije, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Sveučilišta u Splitu, kao i djecu iz OŠ "Blatine-Škrape" koja su sudjelovala u radionicama.
Ruščić je tada iznio svoju viziju uređenja Vrta. U donjem dijelu će se, rekao je, urediti pravi mediteranski vrt s kultiviranim i samoniklim biljkama, a gornji bi ostao za prirodnu vegetaciju, u prvom redu borove. Kazao je okupljenima kako je hitno potrebno obnoviti derutne staklenike, potom napraviti suhozide, pristupe, ograditi prostor vrta, definirati kulture koje će se saditi. Cijena? Sitnica.
– Za sve navedeno potrebno je oko 500 tisuća kuna – rekao je tada za "Slobodnu", najavivši kako su Grad i Županija obećali dati sredstva.
No, kako je vrijeme protjecalo procjene su rasle. Financijski kvasac se isprva lagano počeo nadizati već za koju godinu. Tako je 2014. u "Slobodnoj" izišao naslov: "Zalivanjem s milijun kuna splitski Botanički vrt bi procvitao".
U tom tekstu Ruščić kaže kako je prioritet obnova staklenika i pronalaženje prostora za zbirku sjemena i herbarsku zbirku, procjenjuje da bi bilo potrebno milijun kuna. Ruščić tvrdi kako će se sredstva potraživati iz EU fondova preko Službe za gospodarstvo koja izrađuje elaborat.
Zatim se 2017. izrađuje famozni projekt "Marjan 2020: Brdo prošlosti – oaza budućnosti", kojim se aplicira na EU fondove. Po toj procjeni bi za revitalizaciju Botaničkog vrt trebalo 2.497.392,63 kune. U tom EU projektu piše da je Ruščić procijenio da Botanički posjećuje 50 ljudi dnevno, a izrađivači projekta su procijenili da bi, nakon što se urede svi sadržaji, broj posjetitelja mogao narasti na 345.840 godišnje.
Čak su predvidjeli kako će budući sadržaji Botaničkog vrta biti glavna uzdanica projekta, jer će najviše sudjelovati u povećanju broja posjetitelja edukativnim sadržajima i proizvodima prirodne baštine.
Nakon što je odobren projekt, u priopćenju Grada Splita, poslanom medijima u travnju 2019. godine, potanko se navodi koliko će koštati koja stavka projekta "Brdo prošlosti – oaza budućnosti". Za revitalizaciju Botaničkog vrta procijenjeni iznos nabave glasi 1.997.914,10 kuna, što bi s PDV-om bilo navedenih 2.497.392,63 kune.
Ali već u ljeto iduće godine kvasac od troškova se naglo uvećao, čak pet puta. Narastao je s 2,5 na 11,5 milijuna kuna! Na javnoj nabavi iz 2020. godine procjena troškova je glasila 11,4 milijuna kuna, a odabrana je ponuda "Teh-gradnje" s cijenom od 11.540.636,36 kuna.
Ispalo je da će tako EU sredstva pokriti samo 16 posto, a iz Banovine su za "Slobodnu" izjavili da će razliku podmiriti Grad. Kako je došlo do spektakularno krive procjene? Iz Grada su objasnili da su se prijavili na EU fondove samo s idejnim rješenjem, a da su tek kasnije vidjeli da je nedostajalo (pazite sad!) "mreža vodovoda i navodnjavanja, koja je potrebna da bi biljke mogle preživjeti, nisu bili uključeni projekti elektromreže, sanitarni čvor te projekt grijanja staklenika radi tropskih biljaka i ostalih biljaka koje traže specifičnu klimu". Biste li vi tako planirali troškove za vlastitu kuću, na osnovi nacrta u kojem nema ništa od infrastrukture?!
Prije neki dan Mirko Ruščić je dao naslutiti kako bi opet mogli rasti troškovi. Nakon njega, iz Grada su odgovorili kako je "za sada investitor potpisao četiri dodatka ugovoru s izvođačem radova kojima je ukupna vrijednost radova povećana za 10 posto ukupne vrijednosti ugovora". Ovo "za sada" upućuje da bi troškovi takozvanog EU projekta koji podmiruje Grad mogli rasti.
Sudeći po fotografijama, ima još puno posla za obaviti, iako je u studenom 2020. potpisan ugovor s izvođačem. U zadnje dvije godine se "Teh-gradnja" "razbacala" po Zagrebu i sjeveru Hrvatske s izvođenjem radova.
A ovdje kod nas neki zemljani radovi nisu dovršeni, projekti su mijenjani više puta, tvrtka u vlasništvu Vice Mihanovića "Cvjetko", koja je zaračunala 1,2 milijuna kuna za dopremu biljnog materijala, ne može nabaviti neke biljke jer ih ne smije uvesti u EU...
Troškovni kvasac je od početnih 500 tisuća kuna došao "za sada" na oko 12,5 milijuna, što znači da je u deset godina narastao više od 24 puta. Kad mu tako dobro ide, šteta bi bilo da stane. Kažu da su u kvascu razne gljivice, pa gdje mu je onda mjesto nego u – Botaničkom vrtu?